Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 Muftija Mehmed Semsikadic

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Muftija Mehmed Semsikadic   Sat May 31, 2008 11:53 pm

Gazija iz Taslidze (Pljevalja)


Mehmed Semsikadic (1827-1887), junak bosnjackog naroda, rodjen je 1827.godine u uglednoj pljevaljskoj familji.Obrazovanje je zapoceo u rodnim Pljevljima, a nastavio u Sarajevu, gdje zavrsava medresu drvenija. Zahvaljujuci finansijskoj potpori svojih roditelja skolovanje nastavlja u Istanbulu, na cuvenoj Seherzade medresi koju sa uspjehom zavrsava. Nakon zavrsenih studija vraca se u Pljevlja gdje se zaposljava kao vaiz u pljevaljskoj Ruzdiji, a 1866. je imenovan za muftiju u Taslidzi (Pljevljima). Zbog svog visokog obrazovanja i ugleda koji je uzivao u svom gradu, njegova kuca je bila mjesto gdje su se okupljali vidjeniji Bosnjaci i Srbi.Uzivao je veliki ugled kod obicnog muslimanskog i hriscanskog stanovnistva. Od Berlinskog kongresa on se politicki aktivira i uspostavlja vezu sa vodecim ljudima iz Sarajeva koji su se pripremali za oruzani otpor Austrijancima. Istovremeno radi na stvaranju antiokupacionog otpora na Kosovu kako bi u svoje redove privukao i albanske dobrovoljce. Pljevaljski muftija je trazio pomoc i od susjednih pravoslavnih knezevina Srbije i Crne Gore. One su potpirivale nezadovosljstvo bosnjackog naroda u Bosni i Sandzaku, naravno iz svojih interesa. Bosnjacko muslimanski narod je ostao jedini da brani ova podrucja od Austrijanaca. Muftija je vatreno agitovao u Bosni i Hercegovini hrabreci prisutne da pridju pokretu otpora bez obzira na vjeru. Na vijest da je sultan prodao Bosnu, sarajlije su se prve pobunile. Hadzi Lojo je poveo oko 700 ljudi i zajedno sa njima opkolio rezidenciju (konak) sultanovog namjesnika za Bosnu- valije Ahmed Mazhar pase. Pobunjena masa je zatrazila da komandant turske vojske u Bosni Veli-pasa odmah napusti zemlju i da valija vojno zapovjednistvo preda domacem covjeku. Valija je morao da pristane na sve uslove. Poslije skupa u Begovoj dzamiji i pregovora sa valijom Sarajevo je bilo u ratnom stanju...
Narodni odbor iz Sarajeva koji je bio mjesovitog nacionalnog sastava, pozvao je u pomoc pljevaljskog muftiju Semsikadica. Iako su austrijski generali predvidjali da ce im biti dovoljno 80.000 vojnika da okupiraju Bosnu, bili su prinudjeni zbog pruzenog otpora dovesti jos 220.000 vojnika. Tada je narod u Sarajevu zbog pasivnog drzanja Turske govorio..."Sultan moze dati Stambol, ali ne i Bosnu!" Vrhovni komandant bosanske vojske Smail Haki-beg Selmanovic je u avgustu 1878. godine izdao objavu u kojoj poziva sve stanovnike Bosne i Hercegovine, "muslimane, hristjane i latine" da se slozno odupru neprijatelju.

Borbeni put pljevaljskog muftije

Muftija je u Sarajevo dosao 12.jula 1878.godine, zajedno sa Hafiz pasom , novim zapovjednikom Bosne koga je poslala Turska. Muftijin dolazak je bio u funkciji dogovora oko odbrane Bosne. Austrijske trupe su prodrle u Bosnu 29.jula 1878. god. iz sest pravaca...kod Bos. Broda, Gradiske, Kostajnice, Samca, Vrgorca i Imotskog. Pljevaljski muftija je podigao svoje dobrovoljacke odrede i krenuo da brani Vatan. Jedan od ucesnika tog pohoda Omeraga Vajzovic, pricao je 1943. godine o tom polasku i muftiji..." Kad smo posli za Bosnu, muftija Semseefendija je bio u najboljim godinama mladosti. Tek se bio ozenio, uzeo je najljepsu djevojku po imenu Dzemila, rodom iz Pljevalja, a roditelji su joj bili iz Sarajeva. Otac joj je bio hadzi Avdija Smrekic. Nas muftija je bio osrednjeg rasta, crnomanjast. Jahao je konja vrana koga je timario i cuvao muftijin brat Nazif..." nastavljajuci dalje o pohodu kaze, " Bio je ramazan, mjesec posta. Prvaci su se okupili pod hucumet, tu su doneseni bajraci, pod njima je pjevala muslimanska vojska i dalubhane ( zurle i bubnjevi) su svirale. Mnogo pravoslavnih je pristupilo muftijnoj vojsci, i zajedno sa muslimanima su krenuli braniti Bosnu.
Kad smo izasli iz Pljevalja i prosli Dolove, muftija je sisao sa konja i zaustavio vojsku, digao ruke i poceo uciti dovu svome Rabbu ovim rijecima..." Boze nas ne vrati porazene i bez obraza, Boze nam sacuvaj Bosnu i Hercegovinu od neprijatelja." Na ovu dovu muslimani su plakali.
vojska je isla preko Boljanica, Cajnica, Gorazda i Glasinca, gdje su joj se pridruzili bosnjaci iz istocne Bosne te je tako uvecana stigla u Sarajevo.
U Seher je usla 04.avgusta 1878.god. tacno na 151. godisnjicu Banjalucke bitke (1727.god.) Tog nedeljnog dana, muftija je na Alifakovcu pred velikom masom sarajlija, odrzao patriotski govor. Od naroda je docekan onako kako su se samo bosanski veziri docekivali. Nakon kraceg zadrzavanja u Sarajevu, muftija je krenuo sa nekoliko hiljada dobrovoljaca preko Kladnja prema Tuzli. Prema ovom gradu je napredovao i austrijski general Sapari sa svojim XX divizijom, nakon sto je razbio bosanske odrede kod Gracanice. Cilj generala je bio da odvoji sjeveroistocnu Bosnu. Rano ujutro, 08. avgusta, Semsikadic je stigao u Donju Tuzlu. Grad je bio skoro opustio, a tuzlanski prvaci demoralisani pred nadmocnijim neprijateljem poceli razmisljati o predaji grada. Dolazak muftije i vojske sve je preokrenuo. On je brzo konsolidovao snage odbrane i nakon dv adana zestokih borbi uspio odbraniti Tuzlu.

Potucene snage kod Gracanice i Tuzle bile su i dalje pod pritiskom bosanskih snaga koje je predvodio muftija Semsikadic. Bila je ugrozena i glavna neprijateljska baza u Doboju. U jednoj od tamosnjih teskih bitaka bio je ranjen i podmarsal Smigoc. Semsikadic je drzao obje strane rijeke Sprece, a stab mu se nalazio na planini Preslica. Polozaj Austrijanaca u dobojsko-tuzlanskom kraju nije se poboljsao ni nakon sto ima je stiglo pojacanje od 20.000 vojnika, dok su se bosanske snage koje su ih ugrozavale sastojale od svega 6.000 boraca. Bili su opremljeni sa svega nekoliko topova koje su zaplijenili u turskim kasarnama tog dijela Bosne.
Dok se Semsikadic uspjesno krvio sa nadmocnijim neprijateljem , stigne mu vijest da u Sarajevu neki krugovi otvoreno spominju sporazum sa Austrijancima. Odgojen u starobosanskom duhu da se sa dusmanima nema sta pregovarati dok gazi zemljom, pun bijesa smjesta posalje pismo u Sarajevo sljedeceg sadrzaja..." Cujete li sarajlije i svi ostali! Ja sam vam Svabu dobro docekao i vratio ga od Tuzle i Brckog, a jedna mi je vojska kod Maglaja gdje ce Svabu docekati. No cujete li age sarajlije! Kunem vam se vjerom i Kur anom, ako li mi nevjeru uciniti, zive cu vas sve odrati." U svim bitkama koje je vodio sa Austrijskom vojskom, Semsikadic se pokazao kao izvanredan borac i strateg. Nesporno se radilo o sposobnom vojskovodji bez posebne vojne naobrazbe, i borcu starog kova koji je interese vjere i odbrane zemlje stavljao na prvo mjesto. Muftijina briljantna pobjeda je imala veliki odjek, ona je podigla na noge cijelu Posavinu, pa su se njegovoj vojsci pridruzli i posavski begovi.
Koliki je ugled uzivao i kod srpskih savremenika, govori ocjena velikosrpskog akademika Vase Cubrilovica, covjeka koji je iz dna duse mrzio Islam i muslimane..."Sreca je Generalstaba (Austrijskog) sto nije bilo jos kojeg pljevaljskog muftije."
Muftija je najvise bitaka vodio izmedju Gracanice i Doboja. Medjutim, brojcano i oruzjem nadmocnija habzburska vojska uspjela je da na vise mjesta probije linije odbrane i udje u nekoliko vecih gradova, medju kojima i Sarajevo (19. avgusta).
Nakon grcevitog otpora zauzeto je Sarajevo. General Filipovic je naredio da se pohapse vodje bosanskog otpora. Medju njima je bio i Mehmed ef. Hadzijamakovic. Uhapsen je i osudjen na smrt vjesanjem.

Muftija u dogovoru sa komandantima odlucuje da se povuce ka jugu i tako izbjegne opkoljavanje. Napustanjem bosanskog ratista nije prestajao da pruza otpor okupatorima, vrsio je temeljne pripreme za sprecavanje neprijatelja da udje u Sandzak. Pljevaljski prvaci savjetuju muftiju da je pruzanje otpora brojnijem i bolje naoruzanom neprijatelju uzaludan posao koji ce donijeti velike zrtve i gubitke. Austro-Ugarska je ulozila veliki diplomatski napor da ukloni muftiju iz Sandzaka. Semsikadic je, da bi postedio sandzacko stanovnistvo daljeg prolivanja krvi, odlucio da u pratni najodanih ljudi napusti rodni grad Taslidzu. Sa njim je poslo jos 25 boraca naoruzanih sa dva topa.

Izlozen diplomatskom pritisku i stalnim zalbama na muftijinu aktivnost, sultan Abdul Hamid II ga poziva u Istanbul, gdje ga odlikuje i proglasava specijalnim musafirom. U znak postovanja dobio je veliki zemljisni posjed Cekmedze ciflik na obali Mramornog mora. Muftijina sposobnost vodjenja anti-austrijske kampanje primorala je njihove diplomate i vojne strucnjake da ponovo upute protes Abdul Hamidu II da mu se zabrani svaka aktivnost u tom pogledu. Sultan je duboko uvazavajuci zasluge ovog gazije odgovorio diplomatski, isticuci da je " muftiji najstroze naredjeno da se uzdrzava od bilo kakvog uticaja na politiku u Bosni i Hercegovini i da mu je cak zaprijeceno surgunom (progonstvom) u Meku i Medinu ako bi na tome radio".
Austrijskom okupacijom, Bosnjaci pocinju masovno se iseljavati iz Bosne i Hercegovine u pravcu Sandzaka, Albanije i Turske.
Pljevaljski muftija je iznenada umro u 60. godini zivota, 29. januara 1887 godine. Kao zasluzna i izuzetno cijenjena licnost Turskog carstva, ukopan je u haremu dzamije sultana Mehmeda el- Fatiha u Istanbulu.



San zaspao Mehmed beg

San zaspao Mehmed beg
u Taslidzi bijeloj.
Sabah-zora svitala,
majka ga je budila;
"Sto si sine prispao,
dusman Bosnu napao!
Sakupi svoje delije,
-sve mlade Sandzaklije.
Valja nam se boriti,
Vatan Bosnu braniti."
Na vrh Go down
 
Muftija Mehmed Semsikadic
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Bosnjacka kultura i tradicija-
Idi na: