Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 Reagiranje na tekst Mustafe Spahića: “Moj pogled: Hamas i Izrael”

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Reagiranje na tekst Mustafe Spahića: “Moj pogled: Hamas i Izrael”   Sun Jan 11, 2009 6:34 pm

Reagiranje na tekst Mustafe Spahića: “Moj pogled: Hamas i Izrael”



Sporno etiketiranje

"Nesporno je da se Hamas može staviti na crnu listu terorističkih organizacija. To je jasno i nedvojbeno…" kliče u uvodu teksta "Moj pogled: Hamas i Izrael" (novo)pečeni kolumnista, saradnik (šta je već!) lista Oslobođenje, Mustafa Spahić. Kakvog li samo paradoksa! Spahić piše svoju „umnu" analizu i optužuje Hamas za isto ono zašto je sam bio optužen, a što je, da kako u jednom drugom vremenskom kontekstu, po svom priznanju (u povodu 65 godina) rečena novina, autora Spahića zajedno sa ostalim muslimanskim intelektualcima 1983. Godine optuživala.


Dalje, gospodin Spahić nastavlja svoju "umnu" opservaciju riječima: "Dakle, rješavanju stvari prethodi imenovanje stvari. Sve rezolucije UN-a koje su pokušale imenovati, definirati šta država Izrael radi na tlu Palestine i od palestinskog naroda bile su zaustavljene vetom SAD-a u Vijeću sigurnosti. [to bi kazali stari Latini: Conditios unequa non – za rješavanje svih problema, pogotovo na Srednjem istoku i Palestini (sic!), potrebni su imenovanje, definiranje i kvalifikovanje problema".


Državni teror odlično, profesore Spahiću! Kada se već razbacujete drevnim mudrostima i filozofskim citatima, zašto se niste usudili na tu istu crnu listu dodati i ono što u najboljem označavate „politikom državnog terora"!? Na osnovu čega tvrdite da je Hamas teroristička organizacija?! Zar nisu svi pokreti otpora u očima ugnjetača i okupatora teroristi(čki), ad hoc!? Ta, Hamas (ar. Harakat al-Muqawamah al-Islamiyyah – u prijevodu "Islamski pokret otpora") legalno je i legitimno izabrana politička partija koja je u januaru 2006. godine osvojila većinu na palestinskim parlamentarnim izborima, a vi ne napravivši barem distinkciju sa njenim vojnim krilom, proglašavate jedini oblik vlasti u Gazi terorističkim i stavljate ga u kompletu na crnu listu dajući svoj osobni doprinos i potporu agresiji Izraela. Međunarodni su posmatrači na izborima 2006. godine (njih oko 450) zabilježili da su izbori protekli u slobodnoj i fer atmosferi.


Misija EU za nadgledanje izbora (186 članova) zaključila je kako su ti izbori protekli uz impresivan odziv birača i u jednom otvorenom fer izbornom procesu koji je efikasno provela Centralna palestinska komisija za izbore (CEC) - stoji u izvješću za Britanski parlament urađenom netom nakon izbora 15. marta, 2006. godine. I ta da je „ograničenost u kretanju" kandidatima i glasačima bio faktor koji je po pomenutom izvještaju „smanjio opseg za istinski slobodne izbore". Slušamo i gledamo ovaj neargumente kako Izrael ustvari reaguje kao svaka normalna država i opisuje svoj genocidni pohod kao samoodbranu. Niti je Izrael normalna država (formalno-pravno je okupaciona sila) i samo rasistički cionisti (i njihovi zapadni saučesnici) vide terorizam u otporu izraelskom drža vnom terorizmu kojeg već danima, mjesecima, godinama provodi nad hermetički zatvorenim prostorima Gaze (i nešto manje zakovane Zapadne obale), a koji predstavljaju kao „nasilje i ničim izazvane napade Hamasa". Evo sad im se i vi pridružujete u vašem Oslobođenju i vašem Pogledu.


Bez obzira na medijsku hegemoniju koja je dovela do stanja da danas na najvećim stanicama i medijima svijeta imamo puko brojanje i sabiranje ubijene djece, žena, starih i iznemoglih- ipak se i takvi, kakvi su (hegemonski i vidno proizraelski nastrojeni mediji) ustručavaju da izričito pridjevaju Hamasu pridjev teroristički, dok vi, gospodine Spahiću, to izričito tvrdite i potvrđujete u svojoj prvoj i drugoj rečenici.


Izvinite se slobodoumnom svijetu! To je vaša dužnost! Ako mislite da će se stvari riješiti u Palestini imenovanjem i definiranjem Hamasa kako ste ga vi definirali, i njegovim stavljanjem na crnu listu terorističkih organizacija– onda je sav ostatak vašeg teksta puka kontradiktornost i suprotstavljanje citata i teorija. Žrtva i dželat Ipak, s obzirom na kontekst u kojem ste to učinili i medij u kojem iznosite svoje opservacije – ne mogu a da vam ne čestitam na vašoj originalnosti! Sto ga ću malo preformulirati jednu vašu rečenicu i sjajnu dosjetku te umjesto Palestinaca i Izraela, umetnuti vas i medij koji je objavio vaš tekst, pa će onda rečenica glasiti: „Svojim odnosom prema Mustafi Spahiću oni ljudi koji vode politiku Oslobođenja kao da potvrđuju teoriju psihoanalize Sigmunda Frojda da se žrtva vremenom zaljubi u svoga dželata." Pa ačikol sun neka vam je! A izvinjenje bh. javnosti je ono najmanje što u ovom trenutku možete učiniti!


Mirnes KOVAČ

Bhmuslimmonitor.info/Oslobođenje

_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Reagiranje na tekst Mustafe Spahića: “Moj pogled: Hamas i Izrael”   Sun Jan 11, 2009 6:56 pm

HAMAS I IZRAEL


Piše: Mustafa Spahic - Mujki


Sila i moc koju posjeduje Izrael bez kontrole i zakona nad golorukim Palestincima vodi Jevreje u masovno nasilje sa obilježjima genocida, a Palestince u devastaciju i egzodus.


Nesporno je da se Hamas može staviti na crnu listu teroristickih or­ganizacija. To je jasno i nedvojbeno. Medjutim, unutar politicke fi­lozofije postavlja se pitanje koje se tice citavog svijeta, Izraela, SAD-­a, Zapada i UN-a ponajviše: na ko­ju listu staviti državnu politiku Izraela koja je odbila i neprihvati­la sve rezolucije UN-a o Palestini i koja i ne pomišlja da povuce trupe sa okupirane Gaze, Zapadne obale, rijeke Jordan i sa Golana? Nije li ta i takva državna politika Izraela, koja od 1948. godine do danas nikada nije ni imenovana pravim rijecima, okvalifikovana, a kamoli politicki osudjena i preko UN-a sankcionirana, ponajvesi pojedinacni uzrok koji u temelju podriva medjunarodni red i pore­dak u svijetu? Ni prema nebeskim, ni prema prirodnim, ni prema univerzalno-ljudskim, ni prema pravnim, ni prema moralnim zakonima ništa se ne može riješiti ka­ko valja dok se ne imenuje, ne okvalifikuje i ne definira.


Izrael, ali i Palestina



Dakle, rješavanju stvari pretho­di imenovanje stvari. Sve rezoluci­je UN-a koje su pokušale imenovati i definirati šta država Izrael ra­di na tlu Palestine i od palestinskog naroda bile su zaustavljene ve­tom SAD-a u Vijecu sigumosti. Što bi kazali stari Latini: Conditio sine qua non - za rješavanje svih problema, pogotovo na Srednjem istoku i Palestini, potrebni su ime­novanje, definiranje i kvalifiko­vanje problema. Ne ulazeci u nacin nastanka i formiranja države Izarel - "U izvjesnom pogledu Izrael predstavlja jedinstvenu pojavu u politickaj historiji. U trenutku osnivanja ova država nije imala ni te­ritoriju ni stanovništvo. Teritoriju je pravila otkupom i otimanjem, a stanovništvo useljavanjem iz svih krajeva svijeta", kako primjecuje je­dan politicki teoreticar - javno, jasno i glasno mora se pledirati za priznanje države Izrael, ali i za formiranje države Palestine, pod potpuno istim i ravnopravnim uvjetima na okupiranim dijelovi­ma Palestine, koje je Izrael okupi­rao 1967. godine, ukljucujuci i is­tocni Jerusalem.


Kur'an i Tora


Sloboda bez odgovornosti, sila i moc kojima nisu granica za­kon, mogucnost bez dužnosti, dozvoljeno koje prelazi granicu zabranjenog i prava bez obaveza koja Izrael uživa u okviru medju­narodne zajednice, zahvaljujuci apriornoj, bezuvjetnoj i neupitnoj pomoci SAD-a i Zapada u cjelini bez obzira šta radi, a ne snosi ni­kakve posljedice ni sankcije na ovom svijetu, cini politiku Izraela politikom izabranog naroda u odnosu na ostali svijet, pogotovo u odnosu na Arape, semitsku sa­bracu koja pišu zdesna na lijevo, obrezuju mušku djecu, imaju is­ti pozdrav, istog praoca Ibrahi­ma/Abrahama, ne jedu svinjeti­nu i vjeruju u jednog boga, kao i Jevreji.


Politika države Izrael prema Pa­lestincima na najsuroviji nacin potvrdjuje Hegelovu konstataciju da je historija uciteljica života ko­ja nikada nikoga i nicemu nije naucila. Ne samo historija. Kada politikom ovladaju goli interes, moc, sila i ekspanzija, tu slabo ili skoro nikako ne pomaže ni Božija rijec. Sa istog izvora Židove preko Tore, a muslimane preko Kur'ana, ista Božija rije? upozorava: "Zbog toga smo sinovima Israilovim pro­pisali: Ko ubije nekoga ko drugo­ga ubio nije (nevinu osobu) ili nekoga ko na zemlji nered ne cini - kao da je pobio sve ljude (o­vjecanstvo), a ko ucini da neciji život spašen bude, kao da je spasio sve ljude." (Kur'an, 5/32).


Bez obzira što je osnovna pravna i zakonska deviza i Tore i Kur'ana da je kriv samo onaj ko je kriv i ko­liko je kriv "u Tevratu (Tori) smo im (Israilicanima) propisali: glava za glavu, oko za oko, nos za nos, uho za uho, zub za zub, a za rane valja odmazdu (reciprocnu prav­du) izvršiti" (Kuran, 5/45). Sve svjetske TV i radio stanice, kao i printani mediji, prenose i uža­sne slike prikazuju kako je izrael­ska avijacija ubila pet sestara sta­rosti od 5 do 15 godina, u jednog od pripadnika Hamasa osmoro maloljetne djece, u treceg Palestin­ca jedanaestoro djece, u petog cetvero i troje djece dok su se igrala na ulici.


Ovakva politika Izraela deman­tirala je one koji su poslije Drugog svjetskog rata, Aušvica, Dahaua, Treblinke, Jasenovca, Jajinaca... tvrdili da je poezija nemoguca i da se devastacija i genocid više nece i ne mogu ponoviti. Iza toga se po­ezija pjeva i masovni zlocini do­gadjaju, genocidi ponavljaju (Sre­brenica), kao i devastacije, kultu­rocidi i urbicidi. Situacija u svije­tu, pogotovo dogadjaji u Palestini unazad 60 godina i konkretno sa­da u Gazi svjedoce cinjenicu da "nikada sloboda nece umeti da pe­va kao što su sužnji pevali o njoj". Tako 2000 godina židovskog rop­stva, progonstva, žutih traka, logo­ra, geta i sužanjstva, kada je 1948. došlo u poziciju slobode, pretvo­rilo se u progonstvo, getoizira­nje, blokade, raketiranje, bom­bardiranje, razaranje i uništavanje Palestinaca: "Izrael se ophodi pre­ma Palestincima onako kako su se nacisti u Drugom svjetskom ratu ponašali prema Jevrejima", izjav­ljuje Richard Fals, profesor na Princetonu, inace Jevrej.


Herc Izrael


Nije mali broj Jevreja u svijetu tih zvanja i zanimanja, koji današnju državnu politiku Izraela vide kao težnju te militaristicke i ekspanzi­onisticke politike da nad Palestin­cima namiri i nadoknadi pola mi­lenija ropstva pod faraonima u Egiptu, polustoljetno babilonsko-­asirsko ropstvo, trostoljetno helensko ropstvo i petostoljetno rimsko ropstvo. Svojim odnosom prema Palestincima oni ljudi koji vode državnu politiku Izraela kao da potvrdjuju teoriju psihoanalize Sigmunda Frojda da se žrtva vremenom zaljubi u svoga dželata. Naime, ono što su radili Ben Gurion, Golda Meir, Moša Dajan, Menahen Begin, tri godine ni živ ni mrtav Ariel Šaron i što sada rade Ehud Barak i Olmert, Benjamin Natanjahu i Cipi Livni nad Palestincima, to su nad Jevrejima, svjedoce Jevreji kriticari izraelske po­litike, kroz povijest radili faraoni, rimski carevi Vespazijan, Tit i Ter­tulijan, inkvizicija u Špaiiiji i kao kruna nacizam i fašizam preko Hi­tlera u 20. stoljecu, a muslimani i Arapi, to Jevreji priznaju, nikada nisu.


Sila i moc koju posjeduje Izre­al bez kontrole i zakona nad golo­rukim Palestincima vodi Jevreje u masovno nasilje sa obilježjima genocida, a Palestince u devasta­ciju i egzodus. Takva politika drža­vnog terora spušta Izrael i njego­vu politiku na nivo Huna, Avara, Mongola, Tatara i njihovih džela­ta, a Palestince vodi u nestanak. Ideološko-politicki pledoaje ova­kve politike je parola koja se cita­vo 20. stoljece ponavlja: Jevreji su narod bez zemlje, a Palestina je ze­mlja bez naroda. Kao da Palestin­ci nisu ljudi. Državno-formalni okvir ovako utemeljene politike je karta Herc Izraela cije granice sežu od Nila do Eufrata. Ne nala­zi se ta karta na ulicnom panou, nego na ulazu u Kneset, državni parlament.


Glavni promoter ove i ovakve politike unazad 40 godina je Henry Kissinger, prvo savjetnik predsjednika SAD-a za nacionalnu sigurnost, a nakon toga i šef State Departmenta. Za njega Noam Comski, možda najpoznatiji i naj­priznatiji intelektualac u svijetu, pi­še: "Kissinger je 70-ih godina 20. stolje?a uspio uzeti pod kontrolu Srednji istok i shvatanje Veliki Izrael je došlo u primjenu ame­ricke politike. Od tog vremena do danas, i pored promjena 1973, suština politike je ostala ista, a Eus­tace Mullins konstatira: "U vladi SAD-a na mnoga odgovarajuca mjesta imenovao je cioniste."


Zlocini iz strasti i logike


Na tragu izjava ovakvih autori­teta, naravno sve Jevreja, slijedi is­pravna procjena i konstatacija akademika profesora Esada Du­rakovica u Oslobojenju od 27. 12. 2008. godine: "Amerika decenijama zapravo ne kreira, vec reali­zira izraelsku politiku na Blis­kom istoku."


Možda je sve ovo što radi Izra­el sada u Gazi više poruka Barac­ku Obami nego Plaestincima. Naravno, Palestinci su kolateral­na šteta i žrtve, a poruka je Oba­mi: od tebe citav svijet ocekuje na­du i novu politiku, pa i Palestin­ci. Kada je u pitanju Bliski istok i Plaestina, od toga nema ništa - Obama i SAD samo imaju da, kao i do sada, placaju i realiziraju politiku Izraela.


Kada su u pitanju Hamas i Izra­el oni se mogu posmatrati kao dva reda stvari ili dva plana života: Hamas cini zlocine iz ocaja i strasti, a Izrael cini državni zlocin iz logi­ke. Za zlocin iz logike koji se opravdava državnim razlogom za sadaš­nje covjecanstvo, preciznije njegov vladajuci establishment, bez obzira koliko on desetina, stotina ili miliona izbjeglica i žrtava nosi, taj je zlocin normalan i proirodan, jer je logican, legalan, vodi ga državni razlog i tako što je odluka o njemu donesena na proceduralan i lega­lan nacin, a da se niko ne pita o univerzalnoj opravdanosti istini­tosti tog zlocina. Tako vecina ze­malja koje se kao ne slažu sa po­litikom Izraela oko Gaze, one se ne slažu ne sa silom, nego sa preve­likom upotrebom sile. Prevedeno na jezik prakticne politike: umjes­to 450 do sada pobijenih trebalo je pobiti 300 Palestinaca ili od onih pet sestara samo tri, ili od onih je­danaestoro djece samo šestoro. Zlocin iz strasti i ocaja koji cini Hamas, makar se radilo o odbrani univerzalnih vrijednosti života, casti, vjere i opstanka u kome strada makar jedan Izraelac nas­pram 400 Palestinaca je neopros­tiv jer nije legalan, logican, proceduralan i iz državnog razloga, ma koliko bio, kao i sudbina, nužan i neizbježan.


Jevreji i muslimani


Na kraju, Jevreji su živi, tri i po hi­ljade godina trajuci dokaz da se ni­jedan narod, bez obzira na progo­ne i logore, ne može silom i nasi­ljem uništiti. Država Izrael je egzamplar da se tenkom, macem i avionom može puno srušiti, uni­štiti i osvojiti, ali se na njima ne može sjediti. To je Jevrejima, kao narodu Knjige, zakona, sjecanja i takve povijesne sudbine koju ne­ma nijedan drugi narod svijeta, ja­snije od bilo koga - da red, pore­dak, sigurnost i mir u svijetu nika­da ne pocivaju samo na moci i si­li, nego prije toga na istini, pravdi i zakonu. Nažalost, takvi su Jevre­ji danas u manjini.


Iz sadašnje krvave novogodišnje slike izolirane, gladne i nemocne Gaze pouka je: jednom zauvijek treba da prestanu neodgovorne i avanturisticke izjave nekih drža­vnika u muslimanskim zemljama o kraju i nestanku Izraela. Ne­ljudski je i nemoralno da se oni verbalno bore protiv Izraela do po­sljednjeg Palestinca. Ni Izraelu ni Jevrejima nije trebalo, radi svih muslimana svijeta, da krvavi na­pad na Gazu zapocnu tacno na novu Hidžretsku godinu.


oslobodjenje



MRS (By Dina)

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
 
Reagiranje na tekst Mustafe Spahića: “Moj pogled: Hamas i Izrael”
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Politika,vijesti,aktuelnosti-
Idi na: