Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore ! SREBRENICKE RANE ...

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore ! SREBRENICKE RANE ...   Mon Nov 24, 2008 6:17 pm

Tužni bajrami Mevlide Hukić

Umjesto sofre po hastalu razastire slike trojice sinova..

U Mrljevićima kod Banovića ljepotu i radost Bajrama možete osjetiti na svakom koraku. Samo u jednom kutku sela, u kuću u kojoj je odnedavno alternativni smještaj za nanu Mevlidu Hukić (60) iz Srebrenice, Bajram je donio bol i tugu. Tako je, evo, već 13 godina.

U sretnim porodicama Bajram slave uz bogatu sofru. Mevlida umjesto sofre po hastalu razastire albume i slike, po nekom redu koji samo ona zna i razumije. Prvo trojice sinova, pa onda supruga, braće... Onda pomeće slike iz onih sretnih vremena kad su svi zajedno bajrame slavili.
Lijepo se živjelo
- Pobiše ih dušmani, prokleti bili, u šumama više Konjević Polja. Hajdin moj, dole u Srebrenici kupio nam 8,5 duluma zemlje, kuću veliku sagradismo. Djeca rasla, imali smo svega i lijepo živjeli. Najstariji sin Senad imao je 27 godina, bio autoprevoznik, vrijedan na oca i kućenik. Srednji sin Sead bio je pet godina mlađi, veliki šaljivdžija, pokrupan, prava sila od momka, a umio je zapjevati. Najmlađi Samir tek postao punoljetan, volio je majstorisati oko auta - priča i drhtavom rukom briše suze koje padaju po slikama.

Izvinjava se što nam baš na Bajram govori o svojoj tuzi i bolu. Blagim pogledom još jednom prelazi po slikama i nesvjesno ih ponovo skuplja i razmješta.

- Sead i Samir nisu bili oženjeni. Tek se bili zamomčili. Senad mi podario prvo unuče. Kad je Srebrenica pala imalo samo 20 dana. Ali, Allah dragi mi ostavi mog Zuhdu. Šesti dan je uspio preći preko šume. Sad mu je 38. godina. Ima dva sina, Nermina od sedam i Samira od četiri godine, koji je ime dobio do amidži - priča.
Gledam sretne ljude
Propatila je Mevlida i nakon rata. U 13 godina sedam puta su je preseljavali iz izbjegličkih centara do alternativnih smješataja. Istjerivali su je sa sinovom porodicom iz vikendica, vraćali u izbjegličke centre. Imala je dva infarkta, srce oslabilo, šećer u krvi i masnoću teško skida.

Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore. Gledam sretne ljude, vesele se sa svojim porodicama, a meni u glavi vrisak žena i djece u onom logoru u Potočarima. Duša mi se iskida kad mog sina Zuhdu, ovako bolesnog i bez posla, uhvati neka kriza pa veli:" Majko, svaki nam Bajram crnji. Dođe mi da sebi smrt učinim. Da sam bogdom bez nogu i ruku ostao pa bi mi djeca bar nešto imala, a ne ovo crkavice što mi daju kao sadaku".

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.


AAminAA: komentar modifikovan dana: Mon Nov 24, 2008 6:29 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore ! SREBRENICKE RANE ...   Mon Nov 24, 2008 6:25 pm

23.11.2008.
Ramo ekshumiran u Zelenom Jadru..

"Nermine, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba svi hajte", riječi su kojima na snimku otac doziva sina.... pogledaj video

U naselju Dobrak, tridesetak kilometara udaljenom od centra Srebrenice, u kući koja je nekad bila prepuna čeljadi, sada živi sama jedna od srebreničkih majki. Salihu Osmanović u ovoj pustoj kući zatekla je vijest o ekshumaciji sina Nermina i supruga Rame.
Duša se kida
Na jednom od videosnimaka načinjenih prilikom zarobljavanja i egzekucije srebreničkih Bošnjaka uljeto 1995. godine u Kravici, koji je obišao cijeli svijet, Salihin muž Ramo doziva sina Nermina da se preda srpskim snagama zajedno sa ostalim Srebreničanima, koji su spas pokušali naći u šumama, u nadi da će biti spašeni.

"Nermine, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba svi hajte", riječi su kojima na snimku otac doziva sina, a iza njegovih leđa se vide na hiljade zarobljenih srebreničkih Bošnjaka koji će kasnije biti likvidirani i njihove kosti razasute po masovnim grobnicima širom Podrinja.

- Prošle sedmice djever je išao u Tuzlu da ih identificira. Meni nisu smjeli reći da su ih pronašli, tek su mi rekli kada su sve to obavili. Ne znam tačno gdje je Nermin pronađen, djever kaže da su mu rekli da su Ramu našli u grobnici u Zelenom Jadru i da će ih kopati naredne godine. Nerminovo tijelo je kompletno, dok od muža nedostaju neki dijelovi. Snimak me uvijek jako potrese i dušu mi kida na komade. Sine moj, najteže je biti majka - kaže srebrenička majka koja sa svojom tugom živi bez ikoga svoga.
Niko ne pita
Moj stariji sin Edin poginuo je 6. jula 1995. godine u Srebrenici i ukopan je u mezarju Kazani. Nijedan nije bio oženjen, a kćeri nisam imala, tako da sam sama na ovom svijetu. Da makar imam unučadi, nadala bih se da će me ponekad obići - priča nam Saliha.

Dodaje da je nikada nijedna od predstavnica srebreničkih udruženja nije obišla.

- Otkad sam se ljetos vratila na Dobrak, ali ni tokom izbjeglištva, a bila sam svugdje od Jasenice preko Soline u Tuzli do Sarajeva, nijedna od njih nije došla da me pita kako sam i kako se osjećam. Nikada nije dolazio niko ni iz ove naše Općine - priča Saliha.
Zahvalna Enveru Malagiću
Iz Općine Srebrenica dali su joj 2.000 KM da obnovi kupatilo.

- I to sam dobila tek nakon što sam nekoliko puta išla dolje gdje rade da im dosađujem. Od svojih usta štedjela sam da bih platila da mi sazidaju kuću. Enver Malagić finansirao je i izradio krov kuće, i njemu se jako zahvaljujem - kaže Saliha.

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore ! SREBRENICKE RANE ...   Mon Nov 24, 2008 6:27 pm


_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore ! SREBRENICKE RANE ...   Mon Nov 24, 2008 6:28 pm



Hava Tatarević (71), mještanka Čarakova kod Prijedora, koja je u samo jednom danu, jula ratne 1992., ostala bez šest sinova od kojih je najmladi Nishad imao nepunih 18, a najstariji Senad tek 31 godinu, ni prekjučer nije prestajala plakati. Duboko dirnuta posjetom predstavnika Asocijacije "Fatma" i džemata Ferhadija iz Banje Luke koji su joj željeli reći da u svojoj tragediji nije sama, odsutna i uplakana ova heroina pred čijom sudbinom nijedna tragedija nije dovoljno nesretna, Hava je izgovarala samo jednu riječ.

- Hvala. Hvala vam što ste došli i što me niste zaboravili - šaptala je kroz suze majka koja punih 16 godina traga za kostima svoje djece.

- Da mogu da joj pomognem, ovo Brdo kod Prijedora svojim rukama bih prekopala da majka s kojom u BiH treba počinjati sve i jedna priča, nađe kosti svoje djece. Došli smo da joj uručimo pomoć, da joj kažemo da nije zaboravljena, ali prava pomoć ovoj heroini bila bi ta da pronađe kosti svoje djece i da ih dostojno kao ljude ukopa i da im prouči Fatihu na mezarju. Mislim da je to i prioritet Prijedora i cijele BiH - kazala je Mirsada Delnezirević, predsjednica Asocijacije "Fatma".

Ova asocijacija bila je i organizator putovanja po Krajini, od kojih je prva adresa bila Čarakovo kod Prijedora, mjesto u koje se nakon rata, koji joj je oduzeo bukvalno sve, majka Hava ipak vratila.

Predstavnice "Fatme" i džemata Ferhadija u Prijedoru su posjetile i Čaršijsku džamiju, a nakon posjete majki Havi Tatarević, kojoj su uručile poklone i novčane donacije, sastale su se sa ženama iz Bosanskog Novog.
"Dnevni avaz" pokrenuo lavinu humanosti
Sudbin Musić, predsjednik Medžlisa IZ Prijedor, kazao je da se nakon pisanja "Dnevnog avaza" o sudbini povratnika u Prijedor pokrenula prava lavina humanosti u kojoj mnogi žele pomoći.

- Skrenuta je pažnja na sudbine mnogih, ne samo majku Havu Tatarević i njoj slične majke, nego sve one koji su u povratku na prijeratno ognjište danas ostavljeni i prepušteni sami sebi. Nažalost, još šute političari i Komisija za nestale osobe koja bi trebala imati sluha za majku Havu i stotine drugih majki koje umiru čekajući da im neko bar pokuša pronaći kosti njihove ubijene djece - ustvrdio je Musić.

Nastavice se insha'Allah

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore ! SREBRENICKE RANE ...   Mon Nov 24, 2008 6:42 pm

Punih 16 godina pokušava pronaći kosti sinova Nishada, Zijada, Zilhada, Nihada, Seada i Senada..

Pred tragedijom i bolom 71-godišnje Have Tatarević iz Zecova kod Prijedora svaka nesreća zanijemi. U jednom danu, u julu 1992. godine, u etničkom čišćenju prijedorskog Brda ostala je bez šest sinova. Najmladi Nishad imao je nepunih 18 godina, a najstariji Senad tek 31.

Nepresahle suze
- Izgubila sam moju djecu, moje sreće, Nishada, Zijada (20), Zilhada (23), Nihada (24), Seada (29), Senada... izgubila supruga Muharema, dvije sestre, njihovu djecu... ostala kao prst sama - priča kroz suze majka Hava.


Njih za jedno more ima, nikad ne presušuju, kao ni bolna sjećanja na vruć julski dan, na sunce visoko na nebu, na očaj, nemoć, na plač i trenutak kada je pogledom, nijemim od bola, onim koji samo majka ima, zagrlila svoju djecu. Tada i nikad više.

- Kako je koji odvoden, tako mu se svaki trag gubio. Ni mrtvi ni živi... Tražila sam ih na sve strane, pitala i preklinjala ljude i neljude da mi kažu gdje su im tijela, mjesto da mi pokažu gdje ću im kosti iskopati.

Obišla sve grobnice, u njima rukama prebirala odjeću da nije slučajno njihova, ali nema ih... Živim samo zato da im kosti pronađem i kao ljude ukopam - govori Hava dok nemoćno rukama odmahuje.

Za njen slučaj, tvrdi, osim rijetkih, niko se posebno nije zainteresirao, a posjete onih koji su joj, kada se vratila u Zecove, ponekad pomagali danas su potpuno prestale.

Zaboravljena od svih
- Niko mi više ne dolazi, a ja živim od muževljeve penzije, od 150 maraka. Sama i bolesna. Ni uspomena od sinova nemam. Samo dva temelja njihovih srušenih kuća koja obilazim i od korova čistim. U srce me diraju... Nekad mi dođe da se ubijem, a onda dok ležim ovako sama, pomislim: "Bože moj, sad će se na vratima pomoliti jedan od njih"... - priča uplakana heroina.

Pomoć joj, očito, treba. Za dostojanstvenu starost, za muku koja neće od nje, za ono što bi željela dovršiti, a sama ne može.

- Ostaše mi i unučad sirota. Kuću koju sam sama izgradila voljela bih završiti da je ostavim unucima, da kad jednog dana dođu, da se imaju gdje saviti - kaže Hava.

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore ! SREBRENICKE RANE ...   Today at 5:27 pm

Na vrh Go down
 
Bol u tuga nikako da prestanu. Za Bajram najgore ! SREBRENICKE RANE ...
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Istorija i sve vezano za istoriju-
Idi na: