Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 Kako se Vernes Hodžić, nakon pokrštavanja, pokajao i vratio islamu

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Kako se Vernes Hodžić, nakon pokrštavanja, pokajao i vratio islamu   Thu Oct 30, 2008 9:57 pm



Hvala Allahu što me spasio od očite zablude




Podnaslov: U ljeto prošle godine pisali smo o Vernesu Hodžiću iz sela Bandol kod Travnika, odnosno o njegovom pokrštavanju i zaređivanju u fratre, nakon čega je čak dobio ime fra Matej. Naše pisanje o Vernesovom slučaju izazvalo je ogromnu pažnju domaće javnosti, naročito pažnju srednjobosanske javnosti. Vernes je ovih dana napustio franjevce, odnosno kršćanstvo, i ponovo je postao musliman. On je pristao da ekskluzivno za Saff ispriča kako je i zašto krenuo putem kršćanstva i zašto se zaredio u franjevca, te kako je na kraju shvatio da je krenuo putem zablude. Ovo je u neku ruku jedna vrsta njegovog javnog pokajanja




Prije nešto više od godinu dana pisali smo u našem magazinu o Vernesu Hodžiću iz sela Bandol kod Travnika, odnosno o njegovom pokrštavanju i zaređivanju u fratre, nakon čega je čak dobio ime fra Matej. Naše pisanje o Vernesovom slučaju izazvalo je ogromnu pažnju domaće javnosti, naročito pažnju srednjobosanske javnosti. Iako smo imali ograničene kontakte sa Vernesom, već tada smo shvatili da je on u stanovitoj dilemi kada je u pitanju ispravnost odluke koju je donio. Cijelu proteklu godinu, sve do kraja ovogodišnjeg ramazana, bili smo u stalnom kontaktu sa Vernesom kojem smo pokušali pomoći da shvati da je put kojim je krenuo očita zabluda i da se treba ponovo vratiti u okrilje islama.


Stočni fond


Vernes Hodžić je ovih dana napustio franjevce, odnosno kršćanstvo, i ponovo je, kako kaže, postao musliman. On je pristao da ekskluzivno za Saff ispriča kako je i zašto krenuo putem kršćanstva i zašto se zaredio u franjevca, te kako je na kraju shvatio da je krenuo putem zablude. Ovo je u neku ruku jedna vrsta njegovog javnog pokajanja. ''Prije nekoliko godina, tačnije 2004. godine, kao i mnogi građani u mom gradu bio sam u teškoj materijalnoj situaciji. U pronalaženju izlaska iz tog teškog stanja, jednog dana sam od nekih prijatelja saznao da u Novoj Biloj kod Travnika postoji jedna kršćanska organizacija koja daje pomoć ugroženima i to u vidu stočnog fonda. Otišao sam u Novu Bilu. Ta organizacija je smještena u okviru tamošnje crkve. Kada sam se predstavio i rekao zbog čega sam došao, dobio sam ljubazno objašnjenje da je tačno da oni imaju programe pomoći ugroženima, ne samo stočni fond nego i druge vidove pomoći kao što je direktna finansijska pomoć. Odmah su mi rekli da mogu sve to dobiti i još više, ali uz jedan uvjet koji bih morao ispuniti. Taj uvjet je bio da imam krsni list. Bio sam iznenađen i zbunjen zbog postojanja takvih humanitarnih organizacija koje ljude dijele na taj način'', govori nam Vernes na početku ove zanimljive priče. Vernes se taj dan vratio kući praznih ruku i sa velikom dilemom šta da radi. Na jednoj strani nude mu se brojni programi pomoći i dobra prilika da izvuče sebe i svoju porodicu iz teškog materijalnog stanja, a opet na tom primamljivom putu stoji taj uvjet zvani krsni list. Taj uvjet Vernes nije doživljavao kao iskreni čin pokrštavanja, već kao običnu formalnost dobivanja obične potvrde koju su, uostalom, mnogi Bošnjaci nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu na sličan način pribavili i na osnovu toga dobili pasoše Republike Hrvatske i slične privilegije. Nakon dužeg razmišljanja odlučio je da tajno izvadi taj krsni list i domogne se pomoći spomenute kršćanske humanitarne organizacije. ''Odlučio sam da izvadim taj krsni list, ali da niko ne zna. Sam sebe sam ubijedio da je to čin pukog odlaska kod nekog svećenika koji će mi dati taj papir. Kad sam ponovo otišao u Novu Bilu u crkvu gdje je smještena humanitarna organizacija koja mi je obećala pomoć, rekao sam im da pristajem na njihov uvjet i upitao šta mi je raditi. Uputili su me kod svećenika fra Franje Križanca koji mi je rekao da se krsni list ne može tek tako izvaditi i da moram proći dva-tri mjeseca nekog vida kršćanskog vjeronauka kako bih savladao osnove, da bih tek onda prešao na proceduru dobivanja krsnog lista. Ponovo sam bio iznenađen i ovaj put odlučan da ne idem u tu proceduru. Međutim, novobilski svećenik fra Franjo Križanac ubjeđivao me da ću na taj način dobiti mnogo, a neću izgubiti ništa. Ipak, nisam pristao nego sam se vratio kući. Kod kuće sam dugo razmišljao o svemu. I onda sam odlučio da idem i u tu proceduru, ali nikako iskreno srcem.'' Nakon pristanka da pohađa kršćanski vjeronauk, Vernes Hodžić redovno odlazi na vjersku pouku kod fra Franje Križanca, glavnog svećenika novobilske crkve i direktora bolnice u Novoj Biloj, te kod gvardijana samostana u Gučoj Gori fra Slavka Petrušića, kao i kod dolačkog župnika fra Joze Marinčića, koji je sada je gvardijan samostana u Gučoj Gori. Naravno, Vernes je sve to držao u tajnosti. ''Kad sam pristao na uvjete fra Križanca, krenuo sam kod njega na časove kršćanskog vjeronauka, ali i kod gvardijana samostana u Gučoj Gori fra Slavka Petrušića, kao i kod tadašnjeg dolačkog župnika fra Joze Marinčića. Iako mi je obećao da će taj kurs trajati samo dva-tri mjeseca, fra Križanac i ostali svećenici su me namjerno razvlačili tako da je taj kurs ukupno trajao dvije godine. Ja to ne bih nikako mogao izdržati da nisu bili prema meni blagonakloni, tj. da me nisu nagrađivali. Znate, ja sam u taj proces njihove vjeronauke ušao unaprijed pripremljen da ću se prema svemu što mi budu govorili i čemu me budu podučavali postaviti po onom principu ''na jedno uho ušlo, a na drugo izašlo'', i da me nikako neće moći prevesti u svoju vjeru. Međutim, moram priznati da mi je godilo što su mi tokom te dvije godine, koliko je trajala vjerska pouka, kad god i koliko god mi je trebalo novca, oni bez ikakvih zapitkivanja odmah davali.''


Fra Križanac, stari prevarantski vuk


Kao i Vernes, i fra Franjo Križanac imao je unaprijed razrađenu taktiku kako da postigne željeni cilj. Uz namjerno odugovlačenje čitavog procesa poučavanja i uz novčane nagrade, fra Križanac je Vernesa uspijevao zadržati onoliko vremena koliko mu je trebalo da ga u saradnji sa svojim kolegama fratrima teološki obrade i ubijede da je kršćanstvo jedina istina, a da je islam jedna obična laž. Fra Križancu je naruku išlo i to što je Vernesa poznavao od ranije, znao je da Vernes o islamu skoro da ne zna ništa. ''Ja stvarno nisam imao nekog znanja o islamu, tako da se nisam mogao teološki nositi sa fakultetski obrazovanim fratrima koji su me studiozno poučavali katoličkom vjeronauku. Zbog novca koji su mi obilato davali nisam želio da im oponiram, a vala nisam ni znao da to uradim, jer kao što sam vam rekao, skoro da nisam imao pojma o islamu. Međutim, vremenom su mi polahko počeli usađivati neke sumnje zbog kojih sam počeo studioznije razmišljati o svemu. Kad god su vidjeli da se kolebam, agresivnije su mi govorili da je islam jedna obična laž i nevjerstvo te da trebam postati kršćanin kako bih spasio svoju dušu. Fra Križanac, fra Petrušić i fra Marinčić ponekad su mi na veoma uvredljiv i neprimjeren način govorili o islamu i muslimanima.'' Po završetku katoličke pouke, Vernes je bio spreman za čin krštenja, što nikako nije značilo da je bio, kako kaže, srcem spreman za to krštenje. ''Kada sam završio dvogodišnju pouku sa fra Križancem i ostalim svećenicima, trebao sam pristupiti činu krštenja. Prema nekim pravilima taj čin se trebao dogoditi u samostanu u Gučoj Gori, ali pošto su se oni bojali, jer sam ja rodom iz susjednog sela Bandol, poslan sam u Brajkoviće kod fra Ive Brezovića da se kod njega pokrstim. U tom periodu ja i dalje nisam iskreno vjerovao u kršćanstvo i dalje sam želio samo da dobijem taj krsni list. Zbog crkvenog pravila da svećenik kod kojeg se neko krsti mora provjeriti znanje krštenog, i kod fra Ive Brezovića u Brajkovićima morao sam polagati kršćanski vjeronauk, što je potrajalo tri mjeseca. Sa njim sam se družio skoro svaki drugi dan i na neki način postali smo prijatelji. Kada je došao dan kada sam se trebao pokrstiti, to je bio 11. septembar 2006. godine, ja sam otvoreno rekao fra Brezoviću da se ja ne bih krstio, već sam ga zamolio da mi samo izda krsni list. Fra Brezović je pristao, ali pod uvjetom da nikome za to ne govorim jer to nije po pravilu njegove službe.''

Bezizlazna situacija


Nakon što je dobio krsni list, Vernes je to rekao svome ocu i bratu koji to nikako nisu željeli prihvatiti, zbog čega je morao napustiti porodični dom. ''Odmah čim sam dobio krsni list, ja sam svojima rekao za to. Nažalost, zbog toga sam morao napustiti kuću, što mi je teško palo. Nisam imao gdje, jednostavno sam se našao na ulici, izgubio sam porodicu, prijatelje, sve. Našao sam se u bezizlaznoj situaciji. Jedino što mi je preostalo jeste da odem u Novu Bilu kod fra Križanca i da prihvatim da budem dio njih. Oni su me primili, ali su me, s obzirom da sam dobio krsni list, stalno tjerali da javno obznanim svoj prelazak na katoličanstvo i da idem na molitve u crkvu. Nedugo nakon što sam morao napustiti kuću, u Novu Bilu je došao provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Džolan sa kojim sam imao sastanak. On je bio izuzetno sretan zbog mog krštenja i što sam došao kod njih. Odmah mi je obećao svu moguću pomoć. Odmah mi je našao smještaj u motelu ''Karosel'' u Novoj Biloj gdje sam živio jedno vrijeme dok nisam krenuo u Visoko. Sve troškove mog boravka u spomenutom motelu snosio je lično fra Mijo Džolan. Nakon nekog vremena fra Džolan mi je rekao da trebam ići u Visoko u samostan da još naučim kršćansku vjeru, jer će me sada, kako mi je rekao, moji bivši sunarodnjaci muslimani napadati, tako da moram znati braniti svoju vjeru. Sve se brzo događalo, bio sam zbunjen, jednostavno se nisam mogao, a ni znao, oduprijeti svemu tome. Jednostavno sam se prepustio njihovim inicijativama. Vidio sam da su nastojali da što više iskoriste moju poziciju za svoje propagandne svrhe.'' Vernes je u to vrijeme bio medijski aktivan kroz nastupanje na kršćanskim radio stanicama kao što je Radio Međugorje i na još nekim radio stanicama gdje je njihovim slušateljima govorio o svojim motivima napuštanja islama i prelaska na katoličanstvo. Početkom 2007. godine Vernes odlazi u Visoko u franjevačku gimnaziju. ''U Visokom sam primljen veoma dobro od svih polaznika gimnazije, ali uglavnom i od nastavnog osoblja. Za mog meštra određen je fra Ivica Studenović koji je bio veoma pozitivna ličnost, prema meni je bio veoma korektan. Fra Ivica Studenović mi je jednom prilikom rekao: 'Ne znam, Vernese, što ti je sve ovo trebalo da napuštaš islam, jer si i u islamu mogao biti pravi vjernik.''' I u Visokom je Vernes podvrgnut tretmanu ispiranja mozga od islama. Tamošnji franjevački teolozi, osim fra Ivice Studenovića, posvećivali su puno vremena i pažnje da Vernesa ubijede da je islam lažna vjera i da je primanjem kršćanstva spasio svoju dušu. ''Na predavanjima, od svih učenika meni je posvećivana najveća pažnja. Uvijek mi je podvlačeno da sam izabrao pravu vjeru i da sam spašen za razliku od drugih muslimana kojima će, kako to oni kažu, Bog možda prosvijetliti oči da se vrate svojoj vjeri, jer su po njima muslimani nastali od kršćana.'' U Visokom Vernes po prvi put počinje prihvatati kršćanstvo kao svoju vjeru. U to vrijeme mi saznajemo za Vernesa i odlučujemo se pisati o njegovom slučaju. ''Ja sam se iznenadio kada se Saff zainteresirao za mene. Tada sam već bio duboko u zabludi, tako da sam povjerovao profesorima i fra Miji Džolanu koji su mi rekli da me ne iznenađuje što Saff želi pisati o meni jer je, kako su mi rekli, vama u Saffu krivo što sam ja prešao na kršćanstvo i da ćete sve uraditi da me vratite u islam i među muslimane. Fra Mijo Džolan savjetovao me je da se strpim, da će Saff kako je god počeo pisati o meni, tako i prestati.'' Na kraju svog boravka u Visokom Vernes je obukao franjevačke habite, što je Franjevačka provincija Bosna Srebrena iskoristila u svoje propagandne svrhe.

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Kako se Vernes Hodžić, nakon pokrštavanja, pokajao i vratio islamu   Thu Oct 30, 2008 9:58 pm

Livanjska životna lekcija


Nakon završetka visočke faze, Vernesa šalju u izolaciju u Livno u tamošnji franjevački samostan Gorica gdje nastupa faza novicijata (novicijat je, prema franjevačkim zakonima, početno razdoblje života u redovničkoj, gdje novaci temeljitije upoznaju franjevački poziv). Upravo u Livnu za Vernesa nastupa najteža faza i najveća iskušenja. Sjećamo se našeg dopisivanja sa Vernesom dok je bio u Livnu (dopisivali smo se SMS porukama). Postavljali smo mu mnoga teološka pitanja i kad smo ga u jednom momentu upitali da li je stvarno iskreni kršćanin, on je ovako odgovorio: ''Ništa mi više nije jasno, ne znam šta da vam kažem.'' Bilo je očito da je već tada počeo sumnjati u ispravnost svoje odluke. ''I u Livnu sam veoma dobro primljen od svih. Međutim, u Livnu sam doživio razočarenje skoro odmah u startu i to u mnogim stvarima, zbog čega sam uvidio da su me zloupotrijebili i da nisu voljeli što sam sa njima, ali sam im trebao. Posebno me iznenadilo kada sam se osvjedočio koliko ima hrvatskog nacionalizma u tom samostanu. Profesori koji su mi predavali u samostanu Gorica, u Livnu nisu krili svoj nacionalizam i mržnju prema Bošnjacima, pa čak i prema Bosni i Hercegovini. Naprimjer, kod njih je sasvim uobičajeno da profesor tokom zvaničnog predavanja umjesto muslimani ili Bošnjaci koristi termin balije ili naši Turci. Nikada nisam čuo da je neko rekao musliman, nego samo riječ balija ili ovi naši Turci.'' Vernesu su te nacionalističke uvrede smetale, ali nije smio da se javno pobuni. ''U meni je sve kipjelo kada bi profesori u svojim predavanjima koristili termin balija ili slične uvrede. Tu sam se, u livanjskom samostanu, uvjerio da ona stalno ponavljana priča iz katoličke vjeronauke o katoličkoj ljubavi i želji da se drugi voli i poštuje, nema veze sa njihovim stvarnim životima i svakodnevnom praksom. Vidio sam da je ona priča o franjevačkoj dobronamjernosti i dobroti samo priča za javnost, jer sam vidio da su fratri, pogotovo oni iz Livna i iz tog kraja Bosne i Hercegovine, puni mržnje. Čak sam vidio da njima i nije nešto posebno drago što sam ja sa njima, nego da imaju svoj cilj koji žele da postignu sa mojim prelaskom kod njih. Koliko sam mogao primijetiti, željeli su to propagandno što više iskoristiti. Zadnja tri mjeseca počeo sam da shvatam da sam zaglavio do ušiju u zabludu. Sve više sam počeo ozbiljnije razmišljati o svojoj sudbini. Iako sam skoro bio odlučan da napustim sve to, nisam se niti smio niti mogao odlučiti na taj korak, jer nisam znao šta će biti sa mnom ako to uradim.''

Konačna odluka


Ipak je izdržao do kraja. Kada je odslužio izolaciju u Livnu, sa Vernesom smo se sastali u jednom restoranu kod Busovače gdje smo se prvi put o svemu detaljno ispričali. Već tada Vernes nas je ubjeđivao da je završio sa franjevcima. Mjesec dana kasnije, po završetku ramazana, Vernes se upisuje na Franjevačku teologiju u Sarajevu. Samo sedmicu dana kasnije dobivamo poziv od Vernesa koji nas sav radostan obavještava da je definitivno napustio kršćanstvo i da se pokajao i vratio u islam. ''Shvatio sam da sam zaglavio u veliku zabludu i da mi tu nikako nije bilo mjesto. Molim Allaha da mi oprosti zbog počinjenog grijeha i da me učvrsti na putu istine, na putu islama.'' Vernes je o svojoj odluci obavijestio i fra Miju Džolana koji je pokušao na sve načine i uz primamljive ponude da ga odgovori i vrati u franjevačke habite. Međutim, Vernes je ostao dosljedan svojoj odluci. Na kraju, Vernes upozorava sve one lahkomislene, kao što je bio i sam, da se čuvaju primamljivih ponuda!



Fra Lasta, prvi glas ustaškog melosa


S obzirom da je kao dio franjevaca imao priliku prisustvovati brojnim misama i sličnim svečanostima koje su izvođene po brojnim hercegovačkim mjestima, Vernes je imao priliku ''okusiti'' sav asortiman franjevačkog hrvatskog nacionalizma. ''Kod katolika svaka crkva je posvećena nekom njihovom svecu. I kad bude ta svetkovina, mi bismo iz novicijata išli na te mise u sve te župe. Tu sam imao priliku nagledati se svega i svačega. Tako je bilo i na predzadnjem susretu kojem sam prisustvovao, a koji je organizirao šuički župnik fra Ljudevit Lasta. Sa njim smo išli na izlet kod Rame u jedno mjesto kojem se ne sada ne sjećam imena, gdje smo imali misu, a nakon mise imali smo slavlje. Kad se malo popilo, počele su se pjevati ustaške pjesme. Posebno se isticao fra Lasta koji je pjevao pjesme protiv balija i protiv četnika. Svi prisutni su sa franjevcima pjevali te ustaške pjesme i smijali se. Ponašanje fra Laste nije me previše iznenadilo jer sam se do tada svašta nagledao i naslušao, i od njega, ali i od drugih franjevaca. Također, tako je jednom prilikom na jednoj njihovoj svetkovni bilo posluženo jelo i piće, a bila je servirana i svinjetina, a pošto ja nikada nisam htio jesti svinjetinu, oni su me zadirkivali i ismijavali: 'Šta je, jel' to ti još ne jedeš svinjetinu, jesil' to ti još Turčin', na šta su svi prasnuli u smijeh.''



Osamdeset posto franjevaca je protiv Bosne i Hercegovine


Vernesa smo pitali za njegov komentar o poznatoj tezi da franjevci vole Bosnu i Hercegovinu. ''Definitivno ima takvih franjevaca. Ako bih govorio u procentima, takvih je tek dvadeset posto, a ostalo osamdeset posto franjevaca je protiv Bosne i Hercegovine. Ovo kažem jer sam bio svjedok mnogih njihovih rasprava i javnih nastupa.''


Fra Mato Topić: Fra Mijo Džolan nas vodi u Potočare jer dolje ima dobrih udovica


Posljednje zajedničko putovanje kojem je prisustvovao Vernes bila je posjeta Srebrenici. ''Kada smo početkom oktobra išli u Srebrenicu na obilježavanje 800. godišnjice franjevačkog reda, bilo je oko 200 franjevaca iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine. U Srebrenici smo imali misno slavlje. Nakon te mise išli smo u Potočare na spomen obilježje stradalim Bošnjacima. Na putu prema Potočarima gvardijan franjevačkog samostana Rama – Šćit fra Mato Topić gnusno se ismijavao sa srebreničkim majkama. On je u autobusu pred svima nama smijući se rekao da nas provincijal fra Mijo Džolan vodi u Potočare jer dolje ima dobrih žena, dobrih udovica.''



Fra Mijo Džolan je podvojena ličnost


O provincijalu Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Miji Džolanu, Vernes nema lijepo mišljenje. ''Fra Mijo Džolan je podvojena ličnost. Ovisno o svojim potrebama, on se zna ponašati veoma očinski. Međutim, fra Miju Džolana znam kao čovjeka koji ima dosta ideja koje ne priliče franjevačkom provincijalu. U javnosti je jedno, a u privatnom životu nešto sasvim drugo.''


Nadbiskup Puljić mi je čestitao što sam prihvatio kršćanstvo

U vrijeme dok je još bio u Visokom, Vernes je imao odvojen susret i sa vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom Puljićem koji ga je pozvao u odvojenu prostoriju da nasamo popričaju o njegovom napuštanju islama i prihvatanju katoličanstva. ''Kada je posjetio gimnaziju u Visokom, nadbiskup Vinko Puljić zovnuo me da malo popričamo. Sjeli smo nasamo u gostinskoj sobi. Čestitao mi je što sam prešao na kršćanstvo i izrazio svu podršku da mu se obratim što god mi treba.''


Knjiga praznih stranica

Časopis ''Svjetlo riječi'', zvanično glasilo Franjevačke provincije Bosne Srebrene, imao je ozbiljne planove oko propagandnog iskorištavanja Vernesovog konvertiranja u katoličanstvo. U uredništvu ''Svjetla riječi'' imali su namjeru, odnosno već su bili počeli sa pripremama da napišu knjigu o Vernesu u kojoj bi on katoličkom puku ispričao svoje razloge napuštanja islama i oblačenje franjevačkih habita. Od dobre priče, ali i od dobre zarade, nema ništa.


Enes Hodžić, otac Vernesa Hodžića

Naslov: Cijelo selo će nam doći na slatku
Zbog napuštanja zabludnog puta Vernes je donio svojoj porodici veliku radost. U to smo se i sami uvjerili u razgovoru sa Vernesovim ocem i bratom. „ Za nas je ovo veliko veselje. Cijelo selo se najavilo da nam dođu na slatku. Hvala Allahu kad smo dočekali taj dan“, kaže nam Enes Hodžić, Vernesov babo.


Razgovarao: Ezher Beganović


IZVOR: SAFF 230

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
takvaran
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Kako se Vernes Hodžić, nakon pokrštavanja, pokajao i vratio islamu   Sat Nov 01, 2008 12:27 am

elhamdullilah
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Kako se Vernes Hodžić, nakon pokrštavanja, pokajao i vratio islamu   Today at 1:19 am

Na vrh Go down
 
Kako se Vernes Hodžić, nakon pokrštavanja, pokajao i vratio islamu
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Razno-
Idi na: