Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 El Fikh el Ekber

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Marwa
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: El Fikh el Ekber   Sun Jul 13, 2008 9:04 pm

Sažeto akaidsko djelo istinskog učenjaka i imama našeg mezheba
Autor: Ebu Hanifa


EL FIKH EL EKBER I dio
ISLAMSKO VJEROVANJE

IZ DJELA EL - FIKH EL - EKBER OD EBU HANIFE

EL FIKH EL EKBER I dio

1. Mi nikoga ne proglašavamo nevjernikom zbog grijeha, niti ikome niječemo vjeru

2. Mi naređujemo ono što je dobro, a sprječavamo ono što je loše.

3. Dobro koje ti dogodi dolazi od Boga, a loše koje ti se dogodi dolazi od tebe.

4. Mi se ne odričemo nijednog od ashaba Božijeg Poslanika s.a.v.s. niti bilo kojeg od njih napose slijedimo, odbacujući ili negirajući druge.

5. Pitanje oko Osmana i Alije ostavljamo Allahu dž.š. koji zna tajne i skrivene stvari.

6. Znanje o pitanjima akaida (vjerovanja ) je bolje nego znanje o pitanjima fikha.

7. Različitost mišljenja među muslimanima je Božija milost.

8. Mi smatramo vjernikom svakog onog koji vjeruje u sve ono što treba vjerovati. Ali nevjernikom smatramo onog koji kaže : " Ja nisam siguran da li su Musa (a.s.) i Isa (a.s.) Božiji poslanici."

9. Onog koji kaže: "Ja ne znam da li je Bog na nebesima ili Zemlji. " smatramo nevjernikom / poricateljem.

10. Onog koji kaže: " Ja nisam siguran da li postoji kazna u kaburu." pripada džehmijama koji idu u propast.
Na vrh Go down
Marwa
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: El Fikh el Ekber   Sun Jul 13, 2008 9:04 pm

EL FIKH EL EKBER II dio
ISLAMSKO VJEROVANJE

1. Suština monoteizma i ono što islamsko vjerovanje čini valjanim sastoji se u obaveznom izgovaranju riječi: " Ja vjerujem u Boga, Božije meleke, Božije knjige, Božije poslanike, u proživljenje poslije smrti, u Božije odredenje dobra i zla, u polaganje računa na Sudnjem danu, u to da će na Sudnjem danu ljudska djela biti stavljena na vagu, u džennet i džehennem. Sve je to istina ".

2. Uzvišeni Allah je jedan, ne u smislu broja, već u smislu da On nema druga. Allah dž.š. ne sliči nijednoj stvari od njegovih stvorenja, niti ijedna stvar ili stvorenje sliči Njemu.

o On je oduvijek i bit će zauvijek sa Svojim imenima i atributima Svoje biti i djelotvornosti. Atributi Njegove biti su: Život, Moć, Znanje, Govor, Sluh, Vid i Volja, a atributi Njegove djelotvornosti su : Stvaranje, Oživljavanje, Činjenje itd.

o On je oduvijek i bit će zauvijek sa Svojim imenima i svojstvima. Nijedno njegovo ime nije nastalo, niti je ijedan Njegov atribut nastao. On oduvijek zna jer je Znanje Njegov vječni atribut; On je oduvijek moćan jer je Moć Njegov vječni atribut; On oduvijek govori jer je Govor Njegov vječni atribut; On je oduvijek djelotvorac jer je Djelotvornost Njegov vječni atribut.

o Djelotvorac je Allah dž.š., a djelovanje je Njegov vječni atribut. Njegovo djelo je stvoreno, dok samo Njegovo djelovanje nije stvoreno. Njegovi atributi su vječni; oni nisu nastali niti su stvoreni. Ne vjeruje u Boga onaj koji kažc da su Božiji atributi nastali ili stvoreni i koji se koleba i u to sumnja.

3. Kur'an je Božiji govor, ispisan u mushafima, čuvan u pamćenju ljudi, izgovaran jezikom i objavljen Božijem Poslaniku. Naše izgovaranje, naše pisanje i naše čitanje kur'anskih riječi je stvoreno, dok je Kur'an nestvoren.

Što god Allah dž.š. spominje u Kur'anu u vezi sa Musa a.s. i drugim vjerovjesnicima, te u vezi sa Faraonom i Iblisom, sve je to Božiji govor koji se odnosi na njih. Božiji govor je nestvoren, a govor Musa a.s. i drugih stvorenja je stvoren. Kur'an je vječni Božiji govor, a njihov govor nije vječan. Musa a.s. je čuo Božiji govor kao što Allah dž.š. kaže : " I Allah je govorio Musau." Allah dž.š. je govorio prije nego je progovorio Musau a.s. On je oduvijek Stvoritelj; i prije nego je stvorio stvorenja; Njemu nije ništa slično; On sve čuje i vidi. Kad je govorio Musau govorio je atributom Svog Božanskog Govora koji je jedan od Njegovih vječnih atributa.
Allahovi atributi se razlikuju od atributa stvorenja. On zna, ali ne kao što mi znamo. Njegova Moć nije kao naša moć. Njegov Sluh nije kao naš sluh. Njegov Vid nije kao naš vid. Njegov Govor nije kao naš govor. Mi govorimo putem govornih organa i slova, a Allah dž.š. govori bez ikakvih sredstava i bez slova. Slova su stvorena, a Božiji govor je nestvoren.
4. Allah dž.š. je stvorio stvari iz ničega. On poznaje sve stvari oduvijek, prije njihova postojanja. On je odredio i propisao "stvari". Ništa se ne može dogoditi ni na ovom ni na budućem svijetu, osim Njegovom voljom. znanjem, određenjem i odlukom, onako kako je On to zapisao u Čuvanoj ploči. Međutim, On je to napisao opisno, a ne presudno. Odluka, određenje i volja su Njegovi vječni atributi bez forme. Allah dž.š. zna nepostojeću stvar u stanju njezinog nepostojanja. kao nepostojeću i On zna kakva će ta stvar biti kad je On stvori; On zna postojeću stvar u stanju njena postojanja, kao postojeću, i On zna na koji način će ta stvar nestati. On zna ono što stoji u stanju njegovog stajanja, kao stojeće, a kada sjedi, On zna njegovo stanje sjedenja kao sjedeće, a da se Njegovo znanje ne mijenja niti se bilo što događa Njegovom znanju. Promjene i razlike se događaju stvorenjima.

5.

Allah dž.š. nije nikoga prisilio da ne vjeruje ili da vjeruje već je stvorio ljude slobodne od nevjerovanja ili vjerovanja, a zatim im se obratio naredbama i zabranama. Onaj ko svojim djelom, nepriznavanjem i negacijom istine ne vjeruje, Allah ga zanemaruje, a onaj koji svojim djelom. priznavanjem i očitovanjem vjeruje Allah mu je milostiv i pomaže ga.
Allah je sve ljude stvorio kao individualne osobe. Vjerovanje i nevjerovanje su ljudski čini. Allah dž.š. zna onog koji ne vjeruje u stanju njegovog nevjerovanja, kao nevjernika, a kada postane vjernik, On ga zna kao vjernika u stanju njegovog vjerovanja; On ga zavoli, a da se Njegovo znanje niti bilo šta drugo u vezi sa Njim ne mijenja. Sve ljudske čini, kao što su kretanje i mirovanje, uistinu su ljudska djelovanja, samo što je Allah dž.š. Stvoritelj toga i što je to sve prema Njegovoj volji, znanju, odredbi i određenju.
6. Pokornost je obaveza od Boga naređena i u skladu je sa Njegovom željom, zadovoljstvom, znanjem, voljom, odredbom i određenjem. Svi čini neposlušnosti se događaju s Njegovim znanjem, odredbom. određenjem i voljom, ali ne i sa Njegovom željom, zadovoljstvom i naredbom

7. Potvrđni znakovi Božijih poslanika i neobična djela evlija su stvarna. Što se, pak, tiče djela koja su učinili Njegovi neprijatelji, kao što su Iblis, Faraon i Dedždžal, i onih koja će biti učinjena, ne nazivamo ih znakovima ili kerametima (nadnaravnim činima) već podmirivanjem njihovih potreba jer Allah dž.š. podmiruje potrebe svojih neprijatelja, zavodeći ih time na ovom svijetu povećavanjem njihovog kufra i zablude, a kažnjavajući ih na drugom svijetu. Sve je to dopušteno i moguće.

Allah dž.š. je bio Stvoritelj prije nego je išta stvorio, Opskrbitelj prije nego je išta opskrbio
8. Allah dž.š. će biti viđen na drugom svijetu. Vjernici će Ga u džennetu vidjeti svojim golim očima, bez određene usporedbe i načina. Između Njega i Njegovog stvorenja neće biti međuprostora.

9. Vjerovanje se sastoji u priznavanju i očitovanju. Vjerovanje onih na nebu i onih na Zemlji se ne povećava niti smanjuje u odnosu na ono što se vjeruje. Vjerovanje se, međutim, povećava i smanjuje u odnosu na osobno uvjerenje i očitovanje.

Vjernici su jednaki u vjerovanju i očitovanju vjere u jednog Boga; oni se razlikuju po stepenu učinjenih djela.
Riječ islam znači potpunu predanost Bogu i izvršavanje Božijih naredbi. Postoji jezična razlika izmedu riječi islam i iman. Međutim, nerna islama bez irnana, niti imana bez islama. Ova dva pojma su kao leđa i prsa. Riječ "din" znači vjerovanje - iman, a riječ islarn obuhvata sve što sadrže islamsko - pravni propisi.
10. Mi poznajemo Allaha dž.š. pravim znanjem, onako kako je On sam Sebe opisao u Svojoj knjizi sa svim svojirn atributima. Nlko nije u stanju obožavati Boga onako kako Mu uistinu dolikuje, već Ga treba obožavati onako kako je On odredio u Svojoj knjizi i sunnetu Božijeg Poslanika (a.s.).

Allah dž.š. je milostiv prema svom stvorenju i pravedan je. On ga iz Svoje milosti nagrađuje dvostruko više nego što zaslužuje, dok ga kažnjava samo onoliko koliko je težina počinjenog grijeha. On kažnjava iz svoje pravde i oprašta iz svoje dobrote.
11. Šefa'at vjerovjesnika, neka je mir i spas na njih, je stvarnost. '

Šefa'at Božijeg Poslanika Muhammeda a.s. u ime vjernika koji su počinili grijeh - pa i velike grijehe za koje se zaslužuje kazna - je takođe stvarnost.
Na vrh Go down
Marwa
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: El Fikh el Ekber   Sun Jul 13, 2008 9:05 pm

12. Mjerenje ljudskih djela na Sudnjem danu na vagi je stvarnost. Izvor ( havd-bazen ) Božijeg Poslanika (a.s.) je stvarnost. Poravnanje između zavađenih dobrim djelima na Sudnjem danu je stvarnost. A ako ovi ne imadnu dobrih djela, loša djela drugoga bit će pridodana. Sve je to istinito i moguće.

Džennet i džehennem su stvoreni i sada postoje, njihovo postojanje nikad neće prestati. Hurije nikad neće umrijeti. Božija kazna i nagrada se neće završiti.
13. Allah dž.š. upućuje svojom milošću na pravi put koga hoće, a odvraća od pravog puta koga hoće Svojom pravednošću. Njegovo odvraćanje sa pravog puta je zanemarivanje, a to znači da On čovjeka ne upućuje da bi postigao Njegovo zadovoljstvo. To je pravedno od Njega. Takva je kazna za onoga koga On zanemari da radi pogrešne poslove. Nije dopušteno kazati da šejtan nasilno lišava vjernika vjere. A mi kažemo da vjernik napušta vjeru, pa ga onda šejtan lišava nje.

14. Ispitivanje Munkira i Nekira u kaburu je stvarnost, kao i vraćanje duše tijelu. Teškoće i kazna u kaburu su takođe stvarnost za sve nevjernike i neke neposlušne vjernike.

15. Dopušteno je izgovaranje Božijih atributa na perzijskom jeziku u svim slučajevima osim u slučaju izgovora atributa Božije ruke (nije dopušteno reći na perzijskorn "Dest Khudaj"). Dopušteno je reći na perzijskom "Ruji Khudaj" (Božije lice) ali bez određene usporedbe i načina.

16. Božiju bliskost i udaljenost ne treba razumjeti u smislu duže ili kraće relacije, nego u smislu počasti i poniženja. Poslušni je blizu Njega, bez neposlušni je daleko od Njega, Isto bez forme. Blizina, udaljenost i prilaz se odnose na čovjeka koji ima neposrednu vezu sa Allahorn dž.š., a isto tako je i sa Allahovim susjedstvom u džennetu i sa stajanjern pred Allahom, sve bez forme.

17. Kur'an je objavljen Božijern Poslaniku a.s. i napisan je u mushafu. Kur'anski ajeti u značenju Božijeg govora su jednaki po vrijednosti i savršenstvu. Međutim, neki od njih imaju prednost u učenju i u onome što je u njima sadržano, kao npr. "ajetu-l-kursi" jer je u njirna sadržano slavljenje Allaha, Njegove veličine i atributa. Tako se u torn ajetima istodobno susreću krepost ponavljanja (zikrullaha) i krepost ponavljanoga (kur´anskih riječi).

Sva Božija imena i atributi su isti po vrijednosti i savršenosti, bez ikakve razlike.
18. Kasim, Tahir i Ibrahim su bili sinovi Božijeg Poslanika s.a.v.s., a Fatima, Rukaja, Zejneb i Ummi Kulsum su blie njegove kćeri, neka je Allah zadovoljan s njima.

19. Kada čovjek naiđe na neke suptilne problerne u vezi sa vjerovanjem u jednog Boga, treba da se drži onoga što je jasno i potvrđeno dok ne susretne nekog učenjaka kojeg o tom problemu rnože pitati. Ne bi smio odugovlačiti s tim, niti bi se trebao ustručavati, jer ako se bude ustručavao, postat će nevjernik.

20. Predaja o miradžu je istina. Zato onoga koji to ne prihvata, smatramo inovatorom i na krivom putu. Pojava Dedždžala, Jedžudža i Medžudža, izlazak sunca sa zapada, spuštanje Isa a.s. sa neba i drugi predznaci Sudnjeg dana, shodno onome što se navodi u istinitirn predajama, jesu stvamost koja će se zaista dogoditi.

Allah dž.š. upućuje na pravi put onoga koga On hoće.

- :: -

Napomena: Sve dvosmislene i manje jasne rečenice iz ovog teksta nemojte shvatati i tumačiti po svom nahođenju, već pitajte one koji znaju - islamsku ulemu.

Djelo koje neko čini licemjerno, neće biti nagrađeno kao ni djelo koje neko čini samohvalno.Mi ne naučavamo da grijesi ne štete vjerniku, niti da on zbog grijeha neće unići u džehennem, niti da će on u njemu vječno ostati, uprkos njegovom lošem ponašanju kao vjerniku na ovom svijetu. Isto tako mi ne naučavamo da su njegova dobra djela primljena, a loša oproštena, kao što to tvrde murdžije. Međutim, mi naučavamo da onaj koji čini dobra djela sa svim potrebnim uvjetima bez nedostataka koji bi ih mogli pokvariti i ne kvari to sa nevjerovanjem i otpadništvom te napusti ovaj svijet u takvom stanju kao vjernik, onda je sigurno da Allah dž.š. to neće previdjeti, nego će dobra djela primiti i zbog toga ga nagraditi. A što se tiče loših djela - izuzimajući širk i nevjerovanje - ako onaj koji ih je počinio napusti ovaj svijet a da se ne pokaje, njegova sudbina ovisi o Božijoj volji: ako hoće On će ga kazniti vatrom, a ako hoće On će mu oprostiti a da ga uopće ne kazni.Mi smatramo da su mesh po obući i teravija u mjesecu ramazanu sunnet.Dopušteno je klanjati iza svakog vjernika, bio on lošeg i!i dobrog ponašanja.Mi ne proglašavamo nijednog muslimana nevjernikom zbog grijeha kojeg je počinio - pa makar to bio i veliki grijeh - ako on to ne smatra dozvoljenim. Niti ikome uskraćujemo da za sebe kaže da je vjernik, već ko god kaže da vjeruje istinski ga nazivamo vjernikom. Moguće je da neko bude lošeg ponašanja, a da ne bude nevjernik.Poslije vjerovjesnika, najplemenitiji ljuda bili su Ebu Bekr, Iskreni, Omer ibn Hattab, Istiniti, Osman ibn Affan, Svijetli i Alija ibn Ebi Talib, Omiljeni. neka je Božije zadovoljstvo na sve njih. Oni su bili predani vjernici, nepokolebljivi na putu istine pa ih sve zbog toga slijedimo i ni jednog od ashaba Božijeg poslanika ne spominjemo osim lijepim.Muhammed a.s. je Njegov miljenik, rob, poslanik, vjerovjesnik, odabranik i časnik. On nikada nije obožavao kipove, nikada nije bio politeist i nije nikada učinio mali i veliki grijeh.Svi Božiji poslanici su čisti od malih i velikih grijeha, od nevjerovanja i ružnih djela. ponekad su, međutim posrtali i činili greške.Allah dž.š je izveo Ademovo potomstvo iz njegove kičme i učinio ga inteligentnim, te mu se obratio naredbom vjerovanja i zabranom nevjerovanja. Potomstvo je priznalo Njega svojim Gospodarem što bijaše njegovo vlastito vjerovanje. U stvari potomstvo se rodilo sa prirodno urođenom vjerom u Boga. Prema tome, ko god ne vjeruje nakon toga, mijenja to i odstupa od toga, a ko vjeruje, to očituje, potvrđuje i stalno održava.On je stvarna pojava. ali nije sličan ostalim pojavama. Značenje Njegove stvarnosti je potvrda da On nije tijelo, ni supstancija ni akcidencija; da On nema granica niti suprotnog Sebi, niti partnera niti ravnog Sebi. On ima lice, ruke i dušu, kao što to On spominje u Kur'anu. To što Allah dž.š. u Kur'anu spominje lice ruke i dušu radi se o Njegovim atributima bez kvalifikacije (forme). Ne može se reći da je Njegova ruka Njegova moć, niti Njegova blagodat, jer bi to značilo negaciju Njegovih atributa što je oznaka kaderija i mu'tezila. Ali Njegova ruka je Njegov atribut bez forme. Isto tako, Njegova srdžba i zadovoljstvo su dva Njegova atributa bez forme.

IZ DJELA EL - FIKH EL - EKBER OD EBU HANIFE
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: El Fikh el Ekber   Today at 1:21 am

Na vrh Go down
 
El Fikh el Ekber
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Islam-
Idi na: