Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 POKAJNICI -POVRATNICI

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: POKAJNICI -POVRATNICI   Wed May 28, 2008 8:10 pm

Pokajanje poznatog marokanskog glumca





"U stvari, ono sto mislite ti i drugi ljudi, zaista nije tacno. Ja nisam sretan u svome zivotu! Moje ime je jos nepotpuno, jer je ono u stvari Sa'j (sto ostane od toga imena kada mu se odbije harf D, i tada znaci: trud). Ja se jos trudim i trazim to posljednje slovo D, kako bi se upotpunilo i moje ime i moja sreca. Jos ga nisam nasao, ali kada ga pronadjem, javicu ti to." Taj intervju sam dao kada sam bio na vrhuncu slave i bogatstva.

Zovem se Se'id Ez-Zijani i odrastao sam u muslimanskoj porodici. Kada sam dosao u period puberteta sanjao sam - kao i ostali moji vrsnjaci tada - o tome kako cu postici dvije stvari, koje sam tada smatrao veoma vaznim: ugled i bogastvo. Tragao sam za srecom i pokusavao doci do nje na bilo koji nacin. Poceo sam sa radom na marokanskom radiju, relazirajuci manje priloge u pauzama izmedju nekih programa. Zatim sam uznapredovao i poceo realizirati posebne programe, stekavsi tako dobro iskustvo na tom planu.

Nakon toga sam se prebacio na televiziju. Tu sam postepeno napredovao, sve dok nisam dostigao stepen prvoklasnog urednika - sto je najvise do cega moze dospjeti radnik na televiziji. Pripremao sam emisije vijesti, te mnogobrojne i raznovrsne zabavne programe za omladinu. Tako sam stekao veliku popularnost kakvu niko prije mene nije imao. Moje ime su svi spominjali, a moj glas se cuo u svakoj kuci.

Ali, pored tog ugleda, ja nisam bio sretan. U dusi sam se jako tjeskobno osjecao, pa sam rekao sam sebi: Mozda cu srecu pronaci u muzici. I stvarno, ugled na radiju i televiziji mi je pomogao da u toku jednog tv-programa izvedem jednu kracu pjesmu. Ona mi je otvorila vrata u svijet muzike. Tako sam usao u svijet muzike, postigavsi ubrzo i na tom planu veliku popularnost. Na trzistu su se pojavile hiljade muzickih kaseta sa mojim glasom.

Medjutim, i pored svega toga, ja sam i dalje bio jadan i nesretan i osjecao sam dosadu i tjeskobu u grudima. Zaista Allah, dz.s., govori istinu kada kaze: "Onome koga Allah zeli da uputi - On srce njegovo prema islamu raspolozi, a onome koga zeli da u zabludi ostavi - On srce njegovo stegne i umornim ucini kao da cini napor da na nebo uzleti."


Tada sam sebi rekao: Glumci i glumice su sretni! - pa sam htio da i ja ucestvujem u toj sreci. Zato sam se prebacio u glumu. Ubrzo sam postao prvorazredni glumac, ucestvujuci u svim projektima samo kao glavni junak. I zaista, bez pretjerivanja, postao sam istaknuta licnost u drzavi: vozio sam se u najskupljim i najkomfornijim autima, a nosio sam samo skupocjenu odjecu. Drustveni status mi je bio vrlo visok, tako da su mi prijatelji bile najpoznatije licnosti, emiri i drugi. Isao sam od dvorca do dvorca, a vrata su mi se otvarala kao da sam ja vlasnik tih dvoraca. Medjutim, ipak, osjecao sam da nisam ostvario srecu kojoj sam tezio.

I tako jednog dana, jedan novinar je uzeo od mene poduzi intervju. Izmedju ostalog, pitao me je: "Gospodine Se'ide ez Zijani, koincidencija je da vase ime oslikava vas zivot: vase ime je Se'id (sretan), a vi i jeste sretni. Sta kazete na to?"

Ja sam mu odgovorio: "U stvari, ono sto mislite ti i drugi ljudi, zaista nije tacno. Ja nisam sretan u svome zivotu! Moje ime je jos nepotpuno, jer je ono u stvari Sa'j (sto ostane od toga imena kada mu se odbije harf D, i tada znaci: trud). Ja se jos trudim i trazim to posljednje slovo D, kako bi se upotpunilo i moje ime i moja sreca. Jos ga nisam nasao, ali kada ga pronadjem, javicu ti to." Taj intervju sam dao kada sam bio na vrhuncu slave i bogatstva.

Zatim su prolazili dani, mjeseci, godine... Imao sam starijeg brata koji je odavno zivio u Belgiji. Bio je prosjecan covjek, samo sto se od mene vise pridrzavao vjere i vjerskih propisa. On je u Belgiji naisao na neke islamske aktiviste, koji su utjecali na njega pa se jos vise vratio vjeri. Razmisljao sam o jednoj turneji po Belgiji u okviru koje bih mu ucinio kurtoaznu posjetu, a zatim nastavio svoje putovanje sirom svijeta.

Tako sam otputovao u Belgiju i posjetio svoga brata. Medjutim, potpuno sam se iznenadio njegovim drugacijim izgledom i novim nacinom zivota i, sto je najvaznije, srecom koja je zracila iz njegove kuce i njegovog zivota. Sve sto sam vidio ostavilo je snazan dojam na mene. Uz sve to, zadivio sam se cvrstim vezama koje su vezivale muslimansku omladinu u tom gradu. Oni su me prigrlili, docekali na najljepsi nacin i pozvali me da prisustvujem njihovim skupovima i sastancima, kako bi ih dobro upoznao.

Odazvao sam se pozivu, jer sam se osjecao cudno dok sam sjedio s njima. Osjecao sam veliku srecu koja me je ispunjavala, a koju prije toga nikad nisam osjecao. Nakon odredjenog vremana produzio sam vizu kako bih se nastavila ta sreca koju do tada ne nadjoh gdje god da sam za njom tragao.

Tako sam uz te vrjedne ljude osjacao srecu, koja se svakodnevno povecavala, a tjeskoba, brige i nespokoj su se stalno smanjivali, sve dok mi se dusa nije ispunila svjetlom imana i dok nisam spoznao put ka Allahu, s kojeg sam bio skrenuo zajedno sa svojim kapitalom, bogastvom i ugledom. Tada sam shvatio da sreca nije u tim prolaznim vrijednostima, nego u pokornosti uzvisenom Allahu: " Onome ko cini dobro, bio muskarac ili zena, a vjernik je, MI CEMO DATI DA PROZIVI LIJEP ZIVOT, i, dosita cemo ih nagraditi boljom nagradom nego sto su zasluzili." (En-Nahl, 97)


" A onaj ko se okrene od sjecanja na Mene, TAJ CE TESKIM ZIVOTOM ZIVJETI i na Sudnjem danu cemo ga slijepa ozivjeti." (Taha, 124)


Nakon sto sam kod brata ostao vise od dvije godine, poslao sam pismo onom novinaru koji me je pitao o sreci, i napisao mu: "Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Zelim te podsjetiti na intervju u okviru kojeg si me upitao o sreci. To se desilo tog i tog datuma. Odgovorio sam ti tako i tako i obecao ti da cu ti javiti kada pronadjem slovo D u svome imenu. Pa eto, zadovoljstvo mi je i cast obavijestiti te da sam konacno nasao slovo D, s kojim sam upotpunio svoje ime. Nasao sam ga u vjeri islamu, te sam tako uistinu posta sretan."
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: POKAJNICI -POVRATNICI   Thu May 29, 2008 10:05 pm

Primjeri istinskog pokajanja


Istinita priča

''Ne krivim roditelje, jer znam da me vole i da žele najbolje za mene, iako su u ovom iskrivljenom svijetu, pronašli pogrešan put i pogrešan način. A ja, sve svoje izgubljeno vrijeme, pretjeranu radoznalost i temperament, mogla sam na puno bolji, plemenitiji i ljepši način, kroz pozitivniju energiju iskoristiti''.
- Pa prepustimo sada priliku našoj cijenjenoj sestri, neka nam sama ispriča svoju priču:
Počeh Bismillom, moleći Uzvišenog Allaha, s.w.t., da da_ dobro u ovoj priči, koju ću vam sada ispričati i Njega Uzvišenog ovom prilikom molim, da se njome okoristimo.
Živjela sam životom, koji se nije posebno razlikovao od drugih, jer mnoge koje poznajem, živjeli su slično kao i ja. Imali smo slično društvo, slične roditelje, imali smo sličan odgoj. U toj kolotečini života, postoje mnogi propusti, kojih sam tek sada svjesna. Sami smo svjedoci toga, jer smo također svjedoci i stradanja onog najvrijednijeg u našem društvu, naše omladine, koja pijana i nadrogirana hoda ulicama naših gradova, ponoseći se time i misleći da su, kako to oni kažu ''COOL''. Da dragi moji, ali to nije sve! Svjedoci smo također i djevojčica koje povraćaju po školskim wc-ovima i ne znajući da su trudne. Eh, kako li su samo žalosne činjenice ove! A šta im samo njihovi najmiliji, šta im njihovi roditelji nude?! Danonoćno su zauzeti, umorni, ili ukoliko i pronađu taj trenutak slobodnog vremena, preporučuju nam da hodamo i provodimo se dok smo mladi i tako izigravaju ''moderne roditelje'', preslikane iz nakakvih TV sapunica. Eh, i taj nemoralni zapad! Dokle tako? Gdje je izlaz, da li je to rješenje?!
U mome odgoju, često sam puta bila u prilici da čujem: ''A šta će narod reći''! I zaista, tako je i bilo. Stidjela sam se naroda, kao i onoga šta će roditelji reći, ali onda, kada bih uradila neki grijeh, tada tu ne bi bilo ni tog naroda ni mojih roditelja. Ipak, grizla me je savjest, jer sam osjećala da postoji Neko, Neko Ko me svakoga trenutka gleda i od Koga ne mogu, ama baš ništa skriti. Znala sam da je to ružno i da to nije u redu i potajno bih se u dubinama sebe kajala. Dugo vremena sam razmišljala o tome i pitala se: ''Kako da prestanem činiti grijeh, nakon kojeg sam se osjećala jadno?!''
Jedne prilike sam se sjetila efendijinih riječi, koje sam još kao mala slušala u mektebu: ''Allah sve vidi, Allah sve čuje''!!! I, tada bi me zaista bilo stid i strah, jeza bi prolazila kroz mene i jako sam se loše osjećala. Kako sam samo toliko dugo, mogla da zaboravljam na Uzvišenog Allaha, na moga Plemenitog Stvoritelja, na moga Rabba?! Kao da se nalazi stotinu godina između onog doba, kada sam kao namjanja u mektebu, sjedila u klupi i netremice slušala ono što efendija tako lijepo priča, i tog doba kada sam sjedila u klupi srednje škole i neprestano gledala na školski sat, nestrpljivo čekajući školsko zvono, jer život, tj. kafići, društvo i cigarete, sve je počinjalo tada.
Ne sjećam se kada sam definitivno odlučila prekinuti takvim načinom života, ali se sjećam da sam se dugo stidjela onoga što sam radila i da je iz tog stida proizilazio i strah. Jer, roditelji nisu vidjeli ono što sam radila i njima bih se mogla lahko opravdati, ali šta ja sa Velikim Allahom, Koji sve vidi, sve čuje i Koji sve zna?! Kako da se Njemu Uzvišenom i Mudrom opravdam?! Kako da se opravdam za sve, sve svoje javne i tajne grijehe? ESTAGFIRULLAH!
Jedino mogu da Mu se iskreno, od sva srca pokajem i da Mu zahvalim što me je izvukao iz tog nemilosrdnog vrtloga, te da se trudim da uradim što više dobrih djela, koja će inšaAllah pobrisati loša.
Sada me često pitaju: ²Ma ti si bila moderna djevojka, a vidi te sada, sva si se bolan umotala kao kakva nena…²
A moja mama, - da joj se dragi Allah smiluje! Moja mama mi je rekla, kada sam se pokrila, da skinem, kako već ona reče: ''TO'' sa glave, dok još narod nije vidio, miseći time na mahramu, koja je sada moj štit i moj ponos.
Zaista, čudan smo mi narod, svoje nećemo, a tuđem hrlimo. Kada kćerka dođe kući trudna i ne znajući s kim, kažu joj da nije ni prva ni zadnja, a kada dođe sa mahramom?! - kao da je uradila nešto najnečuvenije i time osramotila svoje roditelje. A Boga mi, Boga mi nije tako!!!
Oni ne znaju da je meni moja odjeća, kao što rekoh ponos i štit. Nema više ni onih vulgarnih dobacivanja na ulici, svega toga sam se hvala Allahu, svojim vraćanjem islamu riješila. Tek sada se osjećam kao prava žena, a ne kao uličarka, kojoj svaki muškarac može da vidi gotovo sve i da razgleda od njenih ljepota sve što želi, baš kao na pijaci, ne morajući na kraju, nakon što je robu pregledao ništa da kupi! Drago mi je da sam shvatila, da svoje ukrase trebam čuvati, kako bi ih pokazivala samo svome mužu, a da ih trebam skrivati od drugih muškaraca, jer je jedino to odlika moralnih. I, kao što reče jedna naša sestra u Islamu, ona ne želi da oblači usku, kratku i zanosnu odjeću vani, pred ostalim svijetom, i to iz dva razloga. Prvi je; zato što ne želi da tuđi muž, ili ona osoba koja nema uslove za ženidbu, ugledavši nju, osjeti strast i tako dođe u veliko iskušenje. A drugi razlog je; zato što ne bi voljela da je stigne uzdah žene, koja na njoj vidi nešto lijepo od njenih prirodnih ukrasa, ili nešto od njene odjeće, a ona to nema i nije u prilici da sebi priušti.
Zato, neka je neizmjerna hvala Allahu s.w.t., Koji me je počastio jedino-ispravnom vjerom, vjerom Islamom i Svojim savršenim zakonom! Hvala Onome Koji ljudska srca okreće kako On Uzvišeni hoće i Koji je moje srce okrenuo ka sebi Uzvišenom. Molim Ga da se smiluje svima nama i uvede nas u Džennetul-Firdews! Amin!
I za kraj, voljeni moji!!!
Ne krivim roditelje, jer znam da me vole i da žele najbolje za mene, iako su u ovom iskrivljenom svijetu, pronašli pogrešan put i pogrešan način. A ja, sve svoje izgubljeno vrijeme, pretjeranu radoznalost i temperament, mogla sam na puno bolji, plemenitiji i ljepši način, kroz pozitivniju energiju iskoristiti.
A vama, drage moje sestre, koje se još niste ogrnule štitom koji se zove ISLAM, vama savjetujem da dobro razmislite, da li vrijedi prihvatiti danas prisutnu praksu u društvima u kojim egzistiramo, koja vrednuju ženu samo onda kada je ona mlada, lijepa i privlačna, a čim ostari i na njenom se licu pojave bore, koje svjedoče iznemoglost i izvjestan kraj, ona, žena, tj., ti i ja, ne zavrjeđujemo više apsolutno nikakvu pažnju. RAZMISLI!!!
Preuzeto sa : http://minber.ba/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: POKAJNICI -POVRATNICI   Thu May 29, 2008 10:28 pm

Bogati amerikanac


Dosao je jedan sejh u ameriku da odrzi predavanje muslimanima, pa kaze kad smo obavili namaz u mesdzidu, prije predavanja dosao nam je jedan mladic musliman sa jednim covjekom koji nije klanjao sa nama, pa sam upitao mladica muslimana, ko je ovaj covjek, pa mi je odgovorio:" Ovo je jedan amerikanac koji zeli da izgovori sehadet, hoce da primi islam". Onda sam ja rekao: "MashaAllah, to je dobro, ali mozeli prije toga da nam isprica kako je dosao do istine." Pa je mladic musliman poceo da prica: "Ovo je bogatas, covjek koji ima...
...svoje tvrtke, koji ima svoje firme u americi. Ja sam bio kod ovog covjeka u njegovoj kuci, koja je sva od stakla, cija je jedna strana na moru druga na kopnu, a u njoj ima sve sto se na dunjaluku moze pozeljeti, medjutim on nije bio srecan. Jednog dana dosao je na moje radno mjesto, a ja radim u njegovoj firmi, i zatekao me je da perem noge u toku abdesta, pa me je upitao: "Sta to radis, zasto peres noge na radnom mjestu?" Pa sam mu rekao da sam se abdestio, da sam oprao ostale dijelove tijela i da su ostale jos noge. "A sta je abdest?" - upitao me je, pa sam odgovorio da je to ciscenje prije namaza. "A sta je namaz? -"To je molitva". "Kome?" - upita. "Allahu" odgovorih. "A ko je Allah?"
Onda sam mu govorio o Allahu i islamskim propisima, pa je rekao: "Cudno je to, ja te uvijek zateknem srecnog, kad god dodjem ti si zadovoljan i trijezan, nikad nisi pijan. Objasni mi zasto je to tako?" - Pa mu odgovorih: "Sto se tice toga da sam uvijek trijezan, Allah swt nam je zabranio alkohol, hoce da budemo svijesni ljudi, da iskoristimo razum za ono za sto ga je Allah swt stvorio. A sto se tice da sam srecan ja cu ti spomenuti hadis od poslanika Muhammeda saws u kojem kaze: " Cudna je stvar mumina, njemu je uvijek dobro, ako ga zadesi dobro on zahvaljuje Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakav musibet, on se strpi (nadajuci se Allahovoj nagradi) i opet mu je dobro i nije tako niskim osim sa muminom". Pa me upita : "Bili ja bio srecan ako bi primio islam, ako bi radio to sto ti radis?" - "Bi, tako mi Allaha" - odgovorih mu.
Evo okupao je se i dosao je u mesdzid da izgovori sehadet." Kada je poceo da izgovara sehadet, ljudi su gledali u njega, a on je poceo da se grca od suza. Plakao je tako da su ljudi dosli oko njega da ga tjese, da ga bodre, medjutim rece im sejh: "Pustite ga da se isplace". Kada je se isplakao i zavrsio, rece sejh: "Pitajte ga zasto je plakao." pa amerikanac odgovori: "Kada sam izgovorio sehadet, osjetio sam da mi se prsa sire i osjetio sam zadovoljstvo sa sehadetom."
Covjek koji ima ogromno bogastvo, koji moze imati sve sto pozeli, ali dusa se ne smiruje osim sa istinom. Rekao je Allah swt u Kur'anu: " Onaj koji okrene glavu od knjige Moje (Kur'ana) taj ce teskim zivotom zivjeti, i na Sudnjem danu cemo ga slijepim ozivjeti."

Sa predavanja: "Muslimanska porodica na zapadu" - Abdussamed Busatlic.
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: POKAJNICI -POVRATNICI   Thu May 29, 2008 10:29 pm

Svedjanka Khadija




Ja sam odgojena u vjeri da je Isus (Isa a.s.) postojao, ali nisam nikad mogla da prihvatim cinjenicu, koju krscanstvo zastupa, da je on Boziji sin. Sa islamom sam slucajno dosla u kontakt, tako sto sam srela nekolika muslimana i od tada sam postala znatizeljna. Inace o muslimanima sam mislila da su cudni ljudi i da rade cudne stvari.
. Pozeljela sam da saznam das li je to istina i u tom slucaju zasto je to tako. Ja sam mnogo ispitivala i ispostavilo je se da mnogo od onoga sto sam vjerovala nije bilo od islama. Postavljala sam sve vise pitanja, jer sam dobijala odgovore na svoja moja pitanja. Zatim sam pocela da citam o islamu, ali nije bilo dovoljno materijala na svedskom (to je bilo prije 14 godina) a do knjiga o islamu na engleskom je bilo tesko doci.
Ali sam stupila sa jednom svedjankom u Stokholmu, koja je primila islam, te sam se sa njom pocela dopisivati pismima jedno vrijeme, da bi na kraju otisla u posjetu kod nje i dobila od nje malo materijala o islamu na svedskom jeziku.Iskoristila sam priliku da joj postavim pitanja o Islamu. I ja vjerujem da sam tada osjetila: "Aha, ovo je nesto i za nas svedjane, ovo bi i mi mogli biti, ovo je jedna skolovana i ljubazna svedjanka a presla je na islam. Da, zaista, ovo je nesto za nas."
Ja sam ranije smatrala da je islam za useljenike i za one koji su zivjeli u drugim drzavama. Ali sam shvatila da je to nesto
sto je za sve ljude. Proslo je oko godinu i po dok nisam dosla do te tacke dok nisam osjetila da je ovo nesto za mene. Ovo se slaze, ovo je jedan dobar nacin zivljenja.
Ono sto me je najvise dojmilo jeste to sto je islam jedna cjelina, ne moze se nijedan dio oduzeti vec covjek treba sve njegove dijelove da bi sve funkcionisalo kako treba. To je jedan balans.
Isto tako sto me je zainteresovalo za islam bila je logika u ovoj vjeri, ja sam postavljala pitanja i dobijala sam odgovore koje su i srce i mozak mogli prihvatiti. Niko me ne prisiljava da vjerujem u nesto bez da ne postoje objasnjena za to. Zatim me je dojmilo naucne cinjenice iz Kur'ana, sto me je ubijedilo da ova knjiga mora da je od Boga. Prije toga sam ostavila Bibliju iz razloga sto sam smatrala da nije logicna. Sto god sam vise citala Kur'an otkrivala sam da u njemu postoje naucni dokazi, za koje moderna nauka je skoro saznla, a sto je bilo objavljeno u Kur'anu jos prije 1400 godina.
Zatim, taj osjecaj i odnos u familiji koji je za mene vazan. Nacin na koji se brinu jedni o drugima i odgovornost izmedju covjeka i zene, izmedju djece i roditelja - roditelja i djece, odnos prema odraslima itd. . Povrh svega, taj respekt i ta odgovornost koja postoji u porodici, je dobro rjesena u islamu.
Moji roditelji su bili sokirani kad su culi da sam primila islam, ali otac mi je postavio mnogo pitanja i kad je cuo moje odgovore bio je zadovoljan poslije toga. Medjutim majci je bilo teze, zbog njezinih predrasuda o islamu i zbog straha da ce mi se nesto desiti, a cinjenica da sam im ja jedino dijete, je situaciju jos vise otezavalo. Kada je prvi sok prosao, postalo je bolje. Danas je moj kontakt sa mojim roditeljima dobar.
Ono sto mi je najljepse u islamu je to sto je tako lagahno stupiti kontakt s Allahom swt. Skoro u svakoj situaciji, kada perem sudje ili kada vozim auto ili bilo sta da radim, mogu ciniti zikr ili upucivati dove Allahu znajuci da me On cuje. To je jedan osjecaj koji covjeku daje sigurnost.
Iz knige "Att inse ändamålet" (Uvidjeti konacni cilj) autor : Ibrahim Abdallah.
Inace autor ove knjige je imao kontakt sa oko 30 konvertita iz razlicitih zemalja koji su presli na islam, pa je sabrao njihove price u ovu knjigu, iz koje cemo mi povremeno prevoditi pojedine price i postavljati ih na stranicu u skracenom obliku, inshaAllah.


http://www.n-um.com/
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: POKAJNICI -POVRATNICI   Thu May 29, 2008 10:31 pm

40 hiljada Belgijanaca prešlo na islam


Sve više Evropljana prihvata islam. Uprkos izraženom antiislamizmu koji buja Evropom hiljade Evropljana odlučno prihvaćaju islam. Takva je situacija i u Belgiji gdje je tokom zadnjih godina hiljade stanovnika prihvatilo islam. Belgijski časopis Losewar u posljednjem broju donosi opširni članak o Belgijancima koji su prihvatili islam.
Tekst koji je naslovljen “Preko 40 hiljada Belgijanaca tokom proteklih godina prihvatilo islam” detaljno obrađuje ovu problematiku s posebnim osvrtom na nove muslimane iz Bruxellesa, glavnog grada Belgije. Bruxelles je grad sa najvećim procentom stanovništva koje je u proteklih nekoliko godina prihvatilo islam u odnosu na druge evropske gradove.
Belgijanci koji su prigrlili islam, prvenstveno ističu da je razlog njihovog odbacivanja kršćanstva te prihvatanje islama, što u islamu između Boga i čovjeka nema posrednika, te čistoća moralnog života, za čime danas pati zapadni i evropski svijet.
Zbog velikog broja Belgijanaca koji su primili islam, ekstremni desničari su preko nekoliko pisanih i elektronskih medija pokrenuli veliku kampanju, napadajući norme i vrline islama. S istim namjerama prošle godine su neki belgijski mediji uz ostale evropske medije intenzivno izvještavali o Belgijanki koja je nakon prihvatanja islama otišla u Irak gdje je izvršila bombaški napad.
Na taj način pokušalo se Belgijance koji prihvataju islam predstaviti kao opasne teroriste. Međutim, belgijska vlada pružila je očekivanu saradnju svim Belgijancima koji su primili islam. Belgijska vlada je pomogla u osnivanju Kolegija islamskih vakufa, na čijem čelu će biti dr. Jasin Bejan, koji je prije nekoliko godina primio islam. Belgija ima deset miliona stanovnika, od koji je 450 hiljada muslimana.
Izvor: [url=http://www.saff.ba
www.saff.ba[/b[/url]]
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: POKAJNICI -POVRATNICI   Thu May 29, 2008 10:32 pm



Svecenik pod imenom Muhammed


Putevi ljudi ka islamu su različiti i neobični. Neobična je i njihova prošlost. Filipinac Muhammed ( Estanislao ) Soria, spada sigurno među njih. On je bivši katolički svećenik i uposlenik na katoličkom univerzitetu u Manili, gdje je asisitirao na seminaru gdje su se podučavali budući katolički ‘dušebrižnici’. Od 02. septembra 2002 on je musliman. Filipinski internet portal “inq7.net” je donio priču o njemu pod naslovom: “Svećenik po imenu Muhammed”.
Na islam je prešao sa 62 godine. Početak zanimanja za Islam bila je izjava upravnika Mindanaoa, Nur Misuarija da su svi stanovnici tog ostrva nekada bili muslimani. Estanislao, koji je u to vrijeme radio na univerzitetu, je htio da sa historijskim i sociološkim argumentima pobije ovu izjavu.
I za vrijeme svojih istraživanja uočio je još nešto: “Sve te stvari koje su se vezale za muslimane, nisu bile tačne. U stvari, kolonijalisti su ugnjetavali muslimane.” “Muslimane sam smatrao glupima i neobavještenim i htio sam da ih preobratim u kršćanstvo. Ali na kraju je ispalo obrnuto.”
Za vrijeme tog istraživanja u ruke mu je došlo evanđelje po Barnabi, koje je crkva proglasila apokrifnim. U njemu se spominje da Isus a.s. nije umro na križu nego da je živ uzdignut na nebo, a da je mjesto njega razapet neko drugi – učenje koje je blisko islamskom. Također to evanđelje najavljuje dolazak i Muhammeda s.a.w.s.
Soria kaže da su se sumnje u katoličanstvo javile prije nego je i postao katolički svećenik. Ali uprkos tome zaredio se kao svećenik 1988 godine. Sumnje u trojstvo su posebno rasle kada je radio u crkvama gdje je predvodio liturgije.
Prelazak na katolički univerzitet mu je olakšao da sprovede svoju odluku u djelo: da postane musliman. Spominje da ga niko nije mogao odvratiti od odluke da pređe na islam: „pa čak ni sam đavo,” kaže on. Nije bilo jednostavno obznaniti svoju namjeru, i to u jednoj zemlji, koja se smatra nosiocem katoličanstva u jugoistočnoj Aziji.
“Moja porodica je bila uzdrmana mojim prelaskom na islam, da nisu htjeli pričati sa mnom. Moj stariji brat me u teoriji poštuje, ali u stvari on me samo toleriše.”
Zanimljivo da ga je u njegovoj odluci podržao Robert Freyes, jedan drugi katolički teolog, kod kojeg je Estanislao-Muhammed bio asistent na fakultetu.
Danas je Muhammed član filipinskog da’wa pokreta. Već je obavio hadž i prošle godine se oženio. Do tada je kao svećenik živio “iskrenim celibatskim životom”, ali prelaskom na islam zamjenio je ovaj asketizam kojeg su ljudi izmislili, kur’anskim učenjem da je seksualnost Allahov dar.
Muhammed ulaže napore da smanji tenzije između katolika i muslimana koji su izbili nakon ubistva vođe ebu Sajjafa, grupe koja se bori za samostalnost Mindanaoa, prošle hefte. “Gledano historijski, terorizam su uvjek vršili oni koji su imali vlast. Ovo je bio slučaj i sa španskim kolonizatorima Filipina. Oni su domaće stanovništvo nazivali ‘teroristima’. Za Špance, Jose Rizal i Andres Bonifacio su bili teroristi. Danas su oni filipinski nacionalni junaci.” kaže on.
Iako je promjenio svoje ime u Muhammed, ljudi ga još uvjek zovu “otac Stan”, pa čak i neki muslimani. “Moji arapski prijatelji su mi rekli da ne bih trebao da mjenjam ime, da ljudi znaju da sam katolički svećenik koji je prešao na Islam.”
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: POKAJNICI -POVRATNICI   Thu May 29, 2008 10:32 pm



Meli
Odgajana sam u klasicnoj komunistickoj porodici i nisam nikada bila u dodiru sa Islamom. Kada je poceo rat, kao i sva djeca pa tako i ja pridruzila sam se mektebu, i to po prvi put u zivotu. Mislim da je to bilo vise radi druzenja, radi bombona koje smo ponekad dobijali a mozda kao neki zadnji razlog, zbog same vjere. Tu sam dobila neke temelje Islama ali nije to bilo to. Bila sam dijete, tako da me nisu nesto pretjerano zanimale stvari oko Islama.
Nakon rata, '98/9-e sam bila na jednom koncertu koji se odrzavao u dvoristu jedne osnovne skole. Stajala sam van dvorista i slusala muziku. Pjevusila sam pjesmice koje sam tad cula. Bila sam sa prijateljicom koja je otprilike kao i ja uzivala u muzici. Prisao nam je tad jedan brat koji je poznavao tu moju prijateljicu. Nisam se previse obazirala na njega. Nakon par minuta, ne znam kako ni odakle on mi rece:
Rekao je Poslanik, s.a.v.s:”Allah s.w.t. kaze:”Ja sam prema svome robu onakav kako o Meni misli. Sa njim sam kad god Me spomene; ako Me spomene u sebi, i Ja cu spomenuti njega u sebi; ako Me spomene u drustvu, Ja cu njega spomenuti u jos boljem; ako Mi se priblizi koliko za pedalj, Ja cu se pribliziti njemu za lakat; ako se on Meni priblizi za lakat, Ja cu njemu za raspon rasirenih ruku; ako Mi krene iduci, Ja cu krenuti njemu trceci”.
Nakon ovoga, kao da sam se iz sna trgla, kao da me je neko polio hladnom vodom, pocela sam razmisljati o vjeri, o tome zasto ja postojim i gdje idem. Tada sam po prvi put osjetila strah prema Godpodaru ali i veliko olaksanje. Uceci, razmisljala sam kako je Allah Milostiv, kako je uvijek tu za svoga roba, kako nas voli vise nego sto nas voli nasa majka koja nas je rodila u najvecim mukama i koja je isto toliko truda ulozila u nas odgoj. Razmisljala sam i razmisljala. Sve me je vise privlacila moja vjera u kojoj sam rodjena iako nisam praktikovala ono sto mi je bilo naredjeno od mog Gospodara.
Nije dugo proslo Allah me je pocastio sa nekim ljudima sa kojima sam upoznavala svoju predivnu vjeru – ISLAM. Bili su to predivni trenuci. Svaki dan me je Allah castio sa novim, do tada nepoznatim, osjecajem. Zavoljela sam u potpunosti Islam. Nedugo potom sam pocela kljanjati. (to je jedan poseban osjecaj za koji bi mi trebalo sate i sate, stranice i stranice provesti u opisivanju tog dozivljaja koji se iz dana u dan sve vise i vise pretvara u sve ljepsi i ljepsi razgovor sa Allahom dz.s.)
Cesto sam razmisljala o proteklom zivotu i o nekim stvarima na koje se bas i nisam ponosila. Ali uvijek me je radovala jedna cinjenica a to je: Allah dz.s. je rekao da ko se vrati vjeri da mu se SVA prijasnja losa djela BRISU a dobra ostaju. SubhanAllah!!!! Nije li nas Gospodar Velik. Zamisli da radis neke, pa ne tako lijepe stvari, u toku zivota i Allah te pozove da Mu se vratis. I kada naposljetku se pokajes Allah te pocasti time sto te ocistiti od svih grijeha. Nevjerovatno.
Moji roditelji, kao sto sam i spomenula nikada nisu praktikovali vjeru. Onoliko koliko se ja sjecam jeste da smo isli na bajrame ali to bi bilo to. Nikada se u mojoj kuci nije postilo i slicno. Nakon sto sam ja pocela klanjati Allah je dao da se i moj brat vrati vjeri. Oboje, zajednickim snagama a potpomognuti Allovom Miloscu i Snagom, vazili smo roditeljima iz dana u dan.
Nekada smo bivali napadnuti, nekada su nam prigovarali (posebno meni i mome oblacenju), nekada bi demonstrativno napustili prostoriju, nekad bi nas ignorisali, nekada bi govorili kako smo ekstremni da ne treba tako i slicno..... Nikada nismo odustajali niti on niti ja.
Znali smo sto nasi roditelji vole pa smo to koristili da bi to sto vole potkrijepili Allahovim dokazima, upatama, cinjenicama.... Nakon par godina, moja majka, osoba koja nikada ranije nije krocila u dzamiju (osim par puta kada bi isla na tevhide) je izrazila zelju da klanja. Hvala Allahu, sada ne samo da klanja vec i redovno posti.
Sto se tice moga oca, taj covjek je jos uvijek cvrst u svojim nekim stavovima mada, hvala Allahu, i on, evo vec 4. godina redovno posti. Kaze da se ne bi toga odrekao nikada. Klanjati ne zeli jer kaze da je prestar da nauci, da on to ne moze) ali mi ne odustajemo. Sada nas je troje hvala Allahu Uzvisenom. Svi zajedno dovimo Allahu Uzvisenom da ga uputi, da mu prosiri prsa za vjeru, da skine koprenu sa njegovih ociju i njegovog srca. InshAllah, ko se uzdo u Allaha taj nije izgubio.
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: POKAJNICI -POVRATNICI   Today at 12:23 am

Na vrh Go down
 
POKAJNICI -POVRATNICI
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Islam-
Idi na: