Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 Pouchne Islamske priche - Hikaje

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Fri Jun 20, 2008 4:35 pm

Hadis sahih:

Pitao jedan ashab Muhammada a.s. :

- Božiji poslaniče, koga treba najviše da volim?
- Allaha dž.š.! odgovori Resulullah,
- A zatim?
- Mene - božijeg poslanika!
- A zatim?
- Majku!
- A zatim?
- Majku!
- A zatim?
- Majku!
- A zatim?
- Oca! ....




PISMO JEDNE MAJKE

Sine moj! Ovo je pismo od tvoje sirote majke. Stid me je što pišem, nakon nesigurnosti i dugog čekanja uzela sam pero nekoliko puta, ali su mi suze smetale. Nekoliko su mi puta prestale suze, ali mi srce nije dopustilo. O, sine moj! Nakon dugo vremena vidim da si porastao, postao zreo i lijepo usklađuješ stvari. Imam jedno pravo, da barem pročitaš ovo pismo, a kasnije, ako želiš, pocijepaj ga kao što si učinio s mojim srcem.



O, sine moj! Prije 25 godina za mene je bio jedan veoma radostan dan kad mi je doktorica rekla da sam u drugom stanju. Majke dobro znaju značaj ovih riječi, to je mješavina sreće i radosti s početkom uznemiravanja i mnogih promjena u organizmu. Poslije ovoga, držala sam te 9 mjeseci u svom stomaku, ustajala sam s teškoćom, spavala sam s teškoćom, hranila sam se i disala s teškoćom i pored toga, ništa mi nije umanjivalo ljubav prema tebi. Naprotiv, iz dana u dan ona se sve više povećavala i jedva sam čekala da te vidim.

Nosila sam te, sine moj, uz poteškoću za poteškoćom, bol za bolom, radovala sam se tvojim pokretima (u stomaku), radovala sam se povećanju tvoje tjelesne tježine koja za mene nije bila teška. To su bile duge muke, a kasnije dolazi ona noć kad nisam ni oka sklopila. Imala sam toliko veliki bol da to nijedno pero ne može zapisati, a niti jezik opisati. Nekoliko puta sam se suočila oči u oči sa smrću, a onda si se pojavio ti, tvoj plač se miješao s mojom radošću i odstranio bol i rane.

Sine moj! Godine su prolazile, a ja sam te držala u naručju, kupala sam te svojim rukama, spavao si u mom naručju, dojila sam te svojim mlijekom, ostajala sam bez sna samo da bi ti spavao, umorno sam te po cijeli dan držala, samo da bi ti bio radostan, da bih radosno gledala tvoj osmijeh, nestrpljivo sam čekala da ti od mene nešto zatražiš, pa da ti to svim srcem dam, a to je za mene bio vrhunac zadovoljstva. Prolazili su dani i noći, a ja sam nastavila u ovom stanju, sretna dojilja, vrijedna služavka i gladna, sve dok nisi porastao i postao momak. Na tebi se pokazaše prvi znaci zrelosti, a ja sam tražila na sve strane da tebi nađem lijepu nevjestu.

Dođe svadbeni dan, a meni se odvojilo srce, potekle su mi suze radosti za tvoj novi život, kao i za rastanak s tobom. Prošli su teški dani i vidim da nisi više onaj koga poznajem, negirao si me i zaboravio moje pravo. Prolaze dani, a ja te ne viđam, ne čujem tvoj glas. Zamrzio si osobu koja se prema tebi lijepo ponašala.

O, sine moj! Tražim samo malo. Imaj me u vidu, barem u ravni sa svojim drugovima, stavi i mene na listu svojih mjesečnih obaveza, da bih te samo malo vidjela.

Sine moj! Oslabila sam, umorile su me patnje, a i bolest me je snašla, s teškoćom ustajem, krećem se s teškoćom i opet moje srce sije ljubav prema tebi. Ako te neko jednog dana bude poštovao, bio bi mu zahvalan čitavog života, a tvoja majka toliko ti je dobra učinila, a ti se ne osvrćeš na nju, ponašala se lijepo prema tebi, a ti je ne nagrađuješ. Bila je godinama tvoja služavka, a ti zaboravio sve, dokle je stigla tvoja velikoumnost!

Sine moj! Kad god čujem nešto lijepo o tebi radujem se i ja, jer si moj rod, ali čudim se kakav sam grijeh učinila što me ne posjećuješ i ne želiš da me očima vidiš. Da li sam ti ikada uskratila pravo prema meni?! Stavi me u najmanju ruku u položaj jedne obične služavke i daj joj njenu zaslugu. Pokazi malo blagosti prema meni, daj mi moju nagradu i ponašaj se lijepo prema meni, jer Allah voli one koji se dobro ponašaju.

O, sine moj! Želim da te vidim, ne želim ništa više od toga. Dopusti da vidim oblik lica tvog!

O, sine moj! Srce mi plače, a suze same teku. Ti nastavljaš svoj život, a ljudi pričaju o tvom dobrom moralu i uvažavanju prema njima.

O, sine moj! Zar nije došlo vrijeme da se tvoje srce smiluje jednoj starici koja je prepatila i koju želja za tobom ubi od čekanja. Razorio si njena osjećanja, razljutio si njeno srce u toj mjeri da su joj se i suze osušile na očima.

Ne žalim se i ne molim se protiv tebe, ne pokazujem svoju ljutnju. Ukoliko moja dova prijeđe oblake i stigne do vrata neba, stići će te moja kletva, a nad tobom i tvojom porodicom slit će se nesreća.

Ne, neću to učiniti, ti i dalje ostaješ duša moja, sreća i proljeće mog života. Uvjeri se, sine moj. Kosa počinje da ti bijeli, proći će godine i ti ćeš ostarjeti, a nagrada je prema radu. Napisat ćeš pismo sinu svom sa suzama u očima, kao što ja tebi pišem. I znaj da kod Allaha sakupljaju se žalbe.

O, sine moj! Boj se Allaha zbog svoje majke, zaustavi joj suze, obraduj je u njenoj nesreći, a zatim, ako želiš, pocijepaj njeno pismo. I znaj, ko čini dobro, sebi ga čini, a ko se loše ponaša, sebi štetu nanosi.

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Fri Jun 20, 2008 4:37 pm

Iblis je jednog dana sakupio sve šejtane i rekao im: Mi muslimane ne možemo odvratiti da idu u džamiju, niti ih možemo odvartiti da uče Kur"an i čine dobra djela, isto kao što ih ne možemo odvratiti da misle na Allaha dž.š. i Muhammeda a.s. Njihove veze sa Allahom dž.š. su veoma jake ne možemo da ih slomimo. Onda pustite ih neka idu u džamije i neka se druže, ali kradite njihovo vrijeme kako oni nebi nalazili vremena da misle na Allaha dž.š. i na Muhammeda a.s. i kako ne bi mogli ojačati veze!¨To je ono što želim od vas.

- U toku dana neka ne nalaze vremena da misle na Allaha dž.š. nađite im neku zabavu. Šejtani su se pobunili, "kako ćemo uraditi to"? " - neka njihovi mozgovi stalno sa nekim malim nevaznim stvarima budu zauzeti!", - odgovorio je Iblis.


- Cijelo vrijeme ih navodite da troše, troše i troše, poslije da se zadužuju. Neka zaborave kroz to na sirotinju oko sebe i dijeljenje sadake.

- Neka im žene većinu vremena provode van kuća. Neka muškraci u sedmici rade 6-7 dana, a u danu 10-12 sati, tako da neće imati vremena za sebe i za svoje porodice. Ne dozvolite da nađu slobodnog vremena za svoju djecu, kućne poslove neka prebace ne nekog drugog. Njihovi mozgovi neka budu zauzeti tako da ne čuju ni male glasove koji ih pozivaju da budu zajedno sa Allahom dž.š. Non stop ih navodite da slušaju muziku u kući na poslu i dok voze auta neka slušaju muziku. U kućama neka je uvijek upaljen TV, RADIO, VCD, DVD, RAČUNAR, uz to u restoranima u biznis centrima i sl. bez prekida nek svira muzika.

Ovim će toliko biti zauzeti da neće moći naći vremena da misle na Allaha dz.s. i Muhammeda a.s. U kućama na stolovima uvijek neka budu novine, magazini u kojima se nalaze vijesti na koje će
po cijeli dan misliti i dok voze auta postavite reklame koje će im privlačiti pažnju i na koje će misliti, njihove mailove napunite reklamama, nekim bespotrebnim porukama, katalozima tako što ce vrijeme potrošiti brišući to.

Na magazinima, novinama i TV ekranima pokazujte lijepe i privlačne modele, neka muškarci pomisle kako je vanjska ljepota jako važna i neka im s vremenom njihove žene omrznu. Pomozite da se žene što više umaraju i neka svojim muževima ne pokazuju ljubav i pažnju, neka ih neprestalno glava boli. Ako one svojim muževima ne pruže ljubav i pažnju onda će to njihovi muževi tražiti na drugim mjestima izvan kuća i ovo će biti razlog da se porodice u kratkom vremenu raspadanu.

- Omilite im programe na TV, toliko, da se zanesu gledajući i zaborave na namaze. Posebno mlađima, pričinite fudbalske utakmice i slične događaje do te mjere važnim i interesantnim, kako bi podpuno zaboravili vaktove, kad se treba klanjati ili džumu posjetiti. Navedite na njih takve "prijatelje" koji će ih navoditi da se sastaju po parkovima, da roštiljaju i prave piknike, kako bi na vjerske obrede zaboravili, ili se stidjeli da to u parku čine.

- Radite na tome da im djeca čitaju neke glupe, nevažne knjige a ne one u kojima ce naučiti šta je pravi život i koje ih vode ka imanu. Neka budu toliko zauzeti da ne izlaze napolje i da ne mogu od Allahovih stvorenja izvući pouku, da ne razumiju savršenost prirode i kako je sve stvoreno u najljepšem obliku. Vodite ih na zatvorena mjesta u kina, na koncerte, na mjesta zabave neka ne nađu vremena da ga provode u prirodi. Neka cijelo vrijeme budu zazuzeti, ako bi došli u sredinu u kojoj se nalaze ljudi kao i oni, učinite da ogovaraju jedni druge, neka pričaju takve stvari koje će među njima izazvati ljutnju, mržnju i razilaženja.

Živote im učinite lijepim i ugodnim tako da ne mogu misliti na Allaha dž.š. i Njegovu moć. Uvjerite ih da su sve sami uradili i da sve što posjeduju je njihov rad i da su oni to postigli, da ne osjete potrebu da zahvaljuju Allahu na zdravlju i nimetu kojeg im je dao.

Evo ovo je veliki plan. Šejtani na svakom mjestu muslimanima nađu nešto čime će biti zauzeti i uvijek su u žurbi nekoj, tako da neki muslimani ne mogu da nađu ni malo vremena da odvoje za svoje porodice, a neki pak nemaju vremena da misle o Allahu dž.š. njegovoj moći i njegovom poslaniku Muhammedu a.s.

Dakle, prema vama, da li šejtan uspijeva u ovoj svojoj dužnosti? Gledajući ljude oko sebe vi odlučite.

Dajem vjrnicima i vjernicama u Amanet, da ovaj tekst prenesu na poznanike i prijatelje!!!

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Mon Jun 23, 2008 5:15 pm

Kad meleci placu...

Bijase jedna djevojka koja je studirala vjerske znanosti na jednom od univerziteta zemalja u Zaljevu. Imala je umilan glas i Kur'an bi ucila svako vece, tako da je bio pravi ugodjaj za mumina da je slusa. Njena majka bi, svako vece, stala pred vrata sobe svoje kceri, slusala je dok uci Kur'an i uzivala u njenom milozvucnom glasu. Dani su tako prolazili, sve dok se, Allahovom odredbom, djevojka ne razbolje. Porodica je...
smjesti u bolnicu i tu je je, nakon nekoliko dana, zedesila smrt. Vijest iz bolnice tesko je pogodila porodicu. Posebno tesko bijase njenoj majci. Prvi dan zalosti bio joj je kao godina. Tuga je parala njeno srce. Kad su se, na kraju dana, razisli svi koji su dosli na zalost, majka je ustala i krenula prema sobi svoje kcerke. Bijase jedan sat po ponoci. Dok se priblizavala vratima njene sobe cula je glas koji ju je asocirao na tihi plac. Culi su se mnogi glasovi.
Ona se uplasila i nije smjela uci u sobu. U sabah je izvjestila porodicu o tome sto je te noci cula iz sobe svoje kcerke. Ukucani su se uputili u tom pravcu, usli u sobu, ali u sobi nista ne nadjose. Slijedecu noc, u isto doba, majka je otisla do kcerkine sobe i cula iste zvukove. Obavjestila je muza o onome sto joj se ponovilo, a on joj je kazao: 'Pred sabah cemo otici i uvjeriti se! Mozda ti se ti glasovi pricinjavaju!?' Ujutro su otisli i uvjerili se da se tamo nista ne desava.
No, majka je bila cvrsto uvjerena u ono sto je cula, pa je to ispricala jedenoj svojoj prijateljici. Ona joj je predlozila da ode jednom od sejhova (alima, ucenjaka u vjeri, op. red.) i izvjesti ga o onome sto se dogodilo. Majka je poslusala savjet svoje prijateljice te izvjestila jednog sejha o onome sto se dogodilo. Sejh se tome iznenadio i kazao: 'Zelim da dodjem do vas i budem prisutan u to vrijeme u vasoj kuci.'
Sejh je dosao do njih i svi se uputise prema sobi umrle djevojke. Vec su ga bili obavijestili o tome da je djevojka ucila Kur'an svako vece. Kada se sejh priblizio sobi, cuo je glas koji je cula i djevojcina majka i zaplakao. Clanovi porodice su ga upitali: 'Sta te je rasplakalo?' Sejh je, glasom punim tuge, odgovorio: 'Allahu ekber! Ovaj glas je plac meleka. Doista su meleci svaku noc silazili i slusali ucenje Kur'ana vase kcerke, a sada su izgubili glas koji su slusali i u kojem su uzivali. Allah je najveci, Allah je naveci! Neka joj je sretno zbog deredze koju je stekla kod Allaha swt.'

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Emetullah
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Mon Jun 30, 2008 11:44 am

Cudno zar ne>?

Zar nije cudno kako 20 dolara izgleda mnogo kada ih treba da damo u dzamiju, a kako izgledaju malo kad ih potrosimo negdje u trgovini ili kupovini?

Zar nije cudno koliko dugo izgleda kada zikrimo jedan sahat vremena, a kako kratko traje kad ga tim ili grupa izigra utakmicu za 60 minuta?

Zar nije cudno kako dugo ti se cini kada provides par sati u dzamiji, a kako ti se kratko cini film ili neka serija koja traje 2 ili 3 sata?

Zar nije cudno kako malo ili skoro nista nemamo da kazemo dok se molimo ili dove upucujemo Allahu dz.s , a kako mnogo imamo reci kada tracamo ili pricamo o nekoj drugoj osobi ?

Zar nije cudno kako se neke osobe vesele kada neka od utakmica sporta ode u produzenje , a kako nam je krivo I kako se uzbudimo kada teravija namaz potraje duze nego inace za vrijeme Ramazana?

Zar nije cudno kako je tesko I koliko vremena treba da procitas jedan ajet ili jednu stranicu Kur’ana , a kako ti malo vremena treba da procitas 100 stranica neke popularne knjige, magazine ili romana?

Zar nije cudno kako se guramo da dobijemo najbolja mjesta ili sto sto blizi bini kad je neki koncert, a kako se guramo u najzadnje redove u dzamiji samo da bi prvi uspjeli pobjeci kad se sve zavrsi?

Zar nije cudno kako kad ima neki dogadjaj ili neki program u dzamiji treba 2-3 sedmice da se najavi da bi narod mogao da obezbjedi slobodno vrijeme za to, a kako kad je neki koncert ili neki drugi dogadjaj negdje drugdje za izlazak, mozemo to da uguramo u svoj raspored dana I svoj zivot I u zadnjoj minuti, uvjek nadjemo vremena za to?

Zar nije cudno kako dugo nam treba vremena da naucimo neki ders ili neko predavanje dovoljno dobro da bi mogli da druge poducimo tome, a kako brzo naucimo I pokupimo neki trac da bi ga prenijeli sto prije nekom drugom?

Zar nije cudno kako povjerujemo sve sto vidimo u novinama I na televiziji, a kako se preupitavamo I zapitkujemo uvijek o onome sto je u nasem Casnom Kur’anu napisano?

Zar nije cudno kako sve I jedna osoba zeli da udje u dzennet a malo radi na tome da to zaradi?

Zar nije cudno kako se neki vic ili neka sala prenese po hiljadu puta od osobe do osobe putem maila, ali kad je u pitanju nesto uvezi Islama I Allaha dz.s osobe moraju dva puta da razmisle da li da to kome posalju ili ne?


Cudno zar ne?
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Mon Jun 30, 2008 5:25 pm

Allah te nagradio ukhti. Bash sam ovo pomenula juche.

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
shadowless
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Mon Jun 30, 2008 10:25 pm

“Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.”
(Kur’an, sura Pauk, ajet 57.)
* * *

Kralj i Melek smrti



Vehb ibn Munebbeh kazao je slijedeću priču. Odluči kralj jednom običi svoje kraljevstvo. Naredio je da mu se donese otmjena odjeća ali mu se ne svidi te je vrati iščući drugu. Tako je tražio novu i novu sve dok mu ne donesoše onu koja mu se najviše svidi.

Potom naredi da mu dovedu konja. Predivan konj bi doveden al' mu se ne svidi te mu dovodiše jednog po jednog dok ne izabra najboljega. Zajaha ga.

Prokleti šejtan raspalio je oholost i taštinu u njemu te kralj odjaha gordo, u pratnji dvorana, pomoćnika i oružnika; bijaše to veličanstvena svita. Al' kralj ih previše omalovažavaše da bi na njih pažnju obraćao.

Jašući, kralj naiđe na ostarjeloga čovjeka, obućenoga u dronjke, koji ga pozdravi al' mu kralj ne otpozdravi. Nato, starac prihvati uzdu konja. Kralj na to pobijesni i prijeteći reče mu: “Nosi se! Kako se usuđuješ držati uzde moga konja!”

Starac odgovori: “Imam nekog posla s tobom.” Kralj odgovori: “Strpi se dok se vratim i sjašem; tada ću te moći saslušati.” “Moram ti nešto sada reći”, starac reče i snažno povuće uzdu i prekide je. “Šta hoćeš?”, upita kralj. Starac odgovori: “To je tajna, moram ti šapnuti na uho.” Kralj se pognu a starac mu reče: “Ja sam Azrail (melek smrti), došao sam uzeti ti dušu.”

Kralj, naravno, problijedi: “Možeš li mi dati malo vremena, da odem kući, susretnem svoje ljude i organiziram oproštaj?” Melek odgovori: “Ne, neće ti se dati vremena. Nikada više nećeš sresti svoje podanike.” Rekavši ovo, melek mu uze dušu iz tijela te se kralj sruši na tle poput klade.



Pobožni čovjek i Melek smrti


Nakon toga, Melek smrti ode jednome mu’minu (vjerniku) koji se takođe spremao na putovanje. Azrail mu nazva selam a ovaj mu odgovori. Potom Melek reče: “Želim ti nešto šapnuti na uho.” Pa mu reče: “Ja sam Azrail, melek smrti.” Čovjek reče: “Dobro mi došao! Allah te blagoslovio! Jer napokon si došao, a toliko te čekah. Od svih osoba koje su daleko od mene tebe najnestrpljivije očekivah.” Melek reče: “Idi i dovrši stvar zbog koje si namjeravao poduzeti putovanje.” “Radije bih susreo mog Allaha, radije to nego bilo šta na svijetu!” Melek odgovori: “Izaberi sebi bilo koje stanje u kojemu želiš da te smrt zadesi i tada ću ti uzeti dušu.” Čovjek na to reče: “Prepuštam to tebi.”

“Naređeno mi je da te poslušam, da uradim kako ti narediš”, reče melek. “E kad je tako, dopusti mi da uzmem abdest i da zanijetim (nakanim) namaz; kada se spustim na sedždu mome Gospodaru, uzmi mi dušu.”

Tako, pobožni čovjek klanjaše, spusti se na sedždu a duša mu napusti tijelo.



Ibrahim, alejhisselam, i Melek smrti




Tako je strašan izgled Azraila, alejhisselam, kada dođe nevjernicima uzeti dušu da ni najjači čovjek to ne može izdržati.

Prenosi se da je hazreti Ibrahim, alejhisselam, zamolio Azraila, alejhisselam, da mu se pokaže u liku u kojemu dolazi nevjernicima uzeti dušu. Azrail ga upozori da to ne može ni najjači čovjek podnijeti ali Ibrahim, alejhisselam, na tome insistiraše.

Melek mu reče da se okrene te hazreti Ibrahim to i uradi. Potom reče: “Sada pogledaj”, i Ibrahim, alejhisselam, se okrenu. Kada je vidio – najstrašnijega diva, poput neke figure u crno odjevene, tamne, dugokose, nakostriješene, odvratnoga osmijeha s vatrom koja šiklja iz usta i nosa.

Ibrahim, alejhisselam, ne mogaše to izdržati te se onesvijesti. Kada se povratio, Azrail, alejhisselam, uze svoj prirodan oblik. Hazreti Ibrahim reče: “Makar i ne bilo drugih razloga za strah, sam susret s Azrailom za nevjernike je dovoljna kazna.”

Potom Ibrahim, alejhisselam, zatraži od Azraila, alejhisselam, da mu se pokaže u liku u kojemu se javlja vjernicima kada im dođe uzeti duše. Nakon što mu se Azrail, alejhisselam, pokaza, hazreti Ibrahim reče: “Kada ne bi bilo drugoga razloga za radost, vjernicima je susret s Azrailom, alejhisselam, dovoljna nagrada.”



Posjeta Meleka smrti za vrijeme žalosti



Hasan Basri veli: “Kada osoba umre a njeni se ukućani okupe i počnu stenjati i plakati, Melek smrti stane na vrata i kaže im:

‘Nisam ga otkinuo od njegovih najdražih (već je pojeo sve svoje porcije na Ovome svijetu), niti sam mu skratio život. Naređeno mi je da u ovu kuću dolazim i uzimam ukućanima duše jednu po jednu sve dok niko živ ne ostane.’ ”

Hazret Hasan Basri kaže: “Tako mi Allaha dragog, kada bi oni koji tuguju mogli tada vidjeti Meleka smrti i čuti šta priča, zaboravili bi preminuloga i zabrinuli se za sebe.”



* * *



Aiša, Allah s njom zadovoljan bio, pripovijeda: “Bila sam pokraj Allahovoga Poslanika, alejhisselam, kada je umirao. Uzimao je vodu iz čaše i vodom potirao lice govoreći: ‘Gospodaru moj, pomozi mi u smrtnim mukama.’ “

(Predaju bilježi Imam Tirmizi)
Na vrh Go down
Mahnoor
stari dzematlija
stari dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Mon Jun 30, 2008 10:33 pm

MashAllah dobre price.
Sestro, mozesli navesti izvor ovog teksta? halali
jer melek ''Azrail'' je po ispravnom melek Maut, i u sahih predajama se tako i spominje.
Na vrh Go down
shadowless
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Mon Jun 30, 2008 10:41 pm

oooooh, ovo sam prije par godina na nekom forumu (ako se ne varam, bosnjakinja.net) nasla - pa sebi u svoj computer sacuvala..... :-/ .. tako da ti ne mogu reci pravi izvor ovog teksta.
Na vrh Go down
Mahnoor
stari dzematlija
stari dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Mon Jun 30, 2008 10:45 pm

Nema veze.. to se i meni cesto desi!
Sebi sacuvam i onda kada citam nemam poima odakle mi
Na vrh Go down
shadowless
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Wed Jul 02, 2008 8:52 pm

Ona ima drugu ljubav

Njegove su se oci lagano otvarale, dok mu je glavom prolazio osjecaj krivice, tesko nestajuci u rastrkanom ehu...
Noc je bila mirna i svjeza, udobno utociste od misli koje tjeraju u agoniju. Mjesecina, blijeda i oslabljena, osvetljavala je uglove sobe te je odaja izgledala kako u maglovitom snu. Topla postelja ga je vukla da se vrati u san, dok je kisa lagano lupkala u prozor.

I onda se naglo trgnu iz sna kad ugleda mjesto pored sebe prazno. Njegova supruga nije bila tu...

Osjetio je bol u srcu, tezak teret se navalio na njegove grudi...Bili su u braku samo par nedjelja, njeno lice je ostajalo uvijek kao poslednja slika u njegovim mislima. Okrecuci se na ledja, stezao je oci pred surovom stvarnoscu pitajuci se gdje bi mogla biti. Prisjecao se svih mjesta u gradu koja su nudila "dobar provod".
Usna mu je drhtala dok je pokusavao da odagna ruzne misli. Gdje li je? U cemu li je pogrijesio? Dok je zvuk kise odzvanjao sobom, ustao je polako, jedva skupivsi snage da ne poklekne. Osjecao se uvrijedjen i ponizen. Bosim nogama je doticao hladan pod dok je koracao hodnikom. Sjetio se jedne stranice iz njenog dnevnika: "dok provodim noci s mojom pravom ljubavlju..." To mu je bilo kao jos jedan zavrsni udarac pred teskom borbom koju je vodio, udarac koji ga je naterao da poklekne.

Duz hodnika se pruzala lagana svjetlost kao put ka teskom problemu s kojim se susreo. Svjetlo je dopiralo iz sobe koja je bila samo za goste. On se uputi tamo, ka izvoru boli i patnje. Duboko je uzdahnuo, zatvorio oci, stegao pesnicu, pretpostavljajuci da se kod ovih vrata rusi njegov bracni zivot, da ce pred tim prizorom, koji je ocekivao da vidi, potonuti njegova ljubav...

Polako je otvorio vrata i bi iznenadjen: sjedeci na malom cilimu, nakon ucinjene sedzde, njegova supruga je lebdjela u zanosu molitve. Njeno lice osvjetljavala je blaga svjetlost lampe koja je svoje zrake savijala oko ove nevine duse. Njene rumene usne su se blago pomicale izgovarajuci opojne rijeci molitve. Kada je okrenula glavu na desnu stranu, pogledala ga je milosnim pogledom. On je stajao kao zaledjen ovim prizorom, bez snage da se pomeri ili bilo sta kaze.

Zar ne vidis? Prosaptala je mehkim glasom. Zar me On nije volio vise od tebe jer mi je dozvolio da budem na molitvi dok ti spavas? Nije mogao nista da odgovori, samo se nasmijao blago. Ustala je, uzela ga za ruku i povela do drugog malog cilima koji je vec bio tu, spreman za molitvu, spreman za njega. Cekala sam te, sve ovo vrijeme sam te cekala, uz osmjeh rece.
Na vrh Go down
shadowless
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Wed Jul 02, 2008 8:53 pm

Sta je život?

Upitao je unuk svoga dedu: „Dedo, reci mi sta je zivot?“
“Zivot je vrijeme izmedju ezana i namaza.” – odgovorio je dedo unuku.

Medjutim, djecaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao:
“Kako to? Pa zivot nije tako kratak?!”

Dedo mu je na to rekao: “Da, da, moje dijete, zivot je zaista tako kratak…“ te je nastavio govoriti: „Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a zivot se odvija upravo izmedju toga dvoga.”

“Ne razumijem... Reci mi dedo sta pod tim podrazumijevas?”

“Sjecas li se kada smo prosle sedmice tvome novorodjenom rodjaku Aliju proucili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.”

“Ma to znam,” – uzbudjeno je rekao unuk dedi. “Ali, reci mi sta je namaz bez ezana?”

“E to ces saznati kada ti dedo umre.”
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Wed Jul 02, 2008 9:32 pm

Masha'Allah , Allah te nagradio seko

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Emetullah
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Jul 03, 2008 1:24 pm

Bogati amrikanac

Dosao je jedan sejh u ameriku da odrzi predavanje muslimanima, pa kaze kad smo obavili namaz u mesdzidu, prije predavanja dosao nam je jedan mladic musliman sa jednim covjekom koji nije klanjao sa nama, pa sam upitao mladica muslimana, ko je ovaj covjek, pa mi je odgovorio:" Ovo je jedan amerikanac koji zeli da izgovori sehadet, hoce da primi islam". Onda sam ja rekao: "MashaAllah, to je dobro, ali mozeli prije toga da nam isprica kako je dosao do istine." Pa je mladic musliman poceo da prica: "Ovo je bogatas, covjek koji ima svoje tvrtke, koji ima svoje firme u americi.

Ja sam bio kod ovog covjeka u njegovoj kuci, koja je sva od stakla, cija je jedna strana na moru druga na kopnu, a u njoj ima sve sto se na dunjaluku moze pozeljeti, medjutim on nije bio srecan. Jednog dana dosao je na moje radno mjesto, a ja radim u njegovoj firmi, i zatekao me je da perem noge u toku abdesta, pa me je upitao: "Sta to radis, zasto peres noge na radnom mjestu?" Pa sam mu rekao da sam se abdestio, da sam oprao ostale dijelove tijela i da su ostale jos noge. "A sta je abdest?" - upitao me je, pa sam odgovorio da je to ciscenje prije namaza. "A sta je namaz? -"To je molitva". "Kome?" - upita. "Allahu" odgovorih. "A ko je Allah?"

Onda sam mu govorio o Allahu i islamskim propisima, pa je rekao: "Cudno je to, ja te uvijek zateknem srecnog, kad god dodjem ti si zadovoljan i trijezan, nikad nisi pijan. Objasni mi zasto je to tako?" - Pa mu odgovorih: "Sto se tice toga da sam uvijek trijezan, Allah swt nam je zabranio alkohol, hoce da budemo svijesni ljudi, da iskoristimo razum za ono za sto ga je Allah swt stvorio. A sto se tice da sam srecan ja cu ti spomenuti hadis od poslanika Muhammeda saws u kojem kaze: " Cudna je stvar mumina, njemu je uvijek dobro, ako ga zadesi dobro on zahvaljuje Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakav musibet, on se strpi (nadajuci se Allahovoj nagradi) i opet mu je dobro i nije tako niskim osim sa muminom". Pa me upita : "Bili ja bio srecan ako bi primio islam, ako bi radio to sto ti radis?" - "Bi, tako mi Allaha" - odgovorih mu.

Evo okupao je se i dosao je u mesdzid da izgovori sehadet." Kada je poceo da izgovara sehadet, ljudi su gledali u njega, a on je poceo da se grca od suza. Plakao je tako da su ljudi dosli oko njega da ga tjese, da ga bodre, medjutim rece im sejh: "Pustite ga da se isplace". Kada je se isplakao i zavrsio, rece sejh: "Pitajte ga zasto je plakao." pa amerikanac odgovori: "Kada sam izgovorio sehadet, osjetio sam da mi se prsa sire i osjetio sam zadovoljstvo sa sehadetom."

Covjek koji ima ogromno bogastvo, koji moze imati sve sto pozeli, ali dusa se ne smiruje osim sa istinom. Rekao je Allah swt u Kur'anu: " Onaj koji okrene glavu od knjige Moje (Kur'ana) taj ce teskim zivotom zivjeti, i na Sudnjem danu cemo ga slijepim ozivjeti."

Sa predavanja: "Muslimanska porodica na zapadu" - Abdussamed Busatlic
Na vrh Go down
eko87
stari dzematlija
stari dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Jul 03, 2008 1:55 pm

Transkript audio snimka wasijjeta bivšeg vođe mudžahida u Čečeniji, Hattaba, sinu Salihu. Napisan je kada je Salih imao tri mjeseca.

Poruka vođe mudžahida svom sinu

Savjet tebi, o Salih, iz zemlje džihada, Čečenije. Historija Islama na svojim stranicama nije zabilježila djela osim djela onih koji su bili prema Allahu iskreni, onih koji su svoje riječi sproveli u djela i bili prvi na borbenim linijama. Vjeruj mi sine da je dirhem zaokupio obožavaoce ovog svijeta, koji obožavaju zapad.

Zaokupio ih je time da rade samo da bi ga zaradili, da bi zaradili svoju platu, a ono što je kod Allaha – bolje je. Tako generacije za generacijama prolaze u mrtvilu svakodnevnog života, koji se ne razlikuje od životinjskog – ustanu ujutru, doručkuju, odu na posao, ručaju, vrate se kući, večeraju i spavaju – bez cilja. Vjeruj mi, o Salih, sa svim svojim ljudskim sposobnostima koje su im date, njihov životni cilj je zarada novca i rasipanje, tako da problemi nikada, nikada ne prestaju - problemi na poslu, problemi sa ženom, djecom, kućom, i taman kad riješe jedan problem – pojavi se drugi. Oni riješe deset, a pojavi se dvadeset drugih problema, život se završi, a problemi ne prestaju.

Danas muslimana ima u velikom broju u svim društvenim djelatnostima – ima ih učenjaka, studenata, inžinjera, zanatlija, trgovaca, ali je mali broj njih koji su vojnici tewhida i džihada. Nevjernički narod je plašljiv, i potreban je samo posljednji udarac da se on dokrajči, čime bi Allah upotpunio Svoju blagodat nad muslimanima današnjice – nisam rekao nad Poslanikom, sallallahu `alejhi we sellem, ashabima i onima koji su ih slijedili. Dakle, kako je moguće da najsiromašniji narod na Zemlji uništi srce Rusije u samoj Rusiji?! Da nisam bio živ da vidim taj narod, ne bih vjerovao da je to moguće.

Vjeruj mi, o Salih, možeš izabrati način svoje smrti, a Allah najbolje zna kada i gdje će to biti. Tragaj za smrću, doći će ti život. Pouzdaj se u Allaha i vjeruj Allahu jer narod danas vjeruje u Allaha, ali sumnja da će mu Allah dati pobjedu. Uvijek je sumnjičav. Avioni i tenkovi Allahovih neprijatelja su mu usadili strah još od Zaljevskog rata.

Zbog Zaljevskog rata je narod izgubio nadu u pobjedu muslimana nakon što je bio stekao zbog pobjede muslimana u Afganistanu nad sovjetima. Sile Istoka i Zapada su bile osramoćena silom onih koji su vjerovali u Allaha, pa su zato sile Zapada došle na muslimansku zemlju, a uloga Arapskog zaljeva je bila da preplaši ummet Muhammedov, Saddamom, koji nije poražen kao ni njegova vojska. Tada je Zapad postao poput zvijeri koja masakrira muslimane i ispija muslimanska dobra, a prirodni resursi su im već osamnaest godina povodom za rat, i to se nastavlja.

Salih, ti ćeš živjeti sam, umrijeti sam, i bićeš proživljen sam. Put je dug a opskrba je mala, zato uzdigni svoje stepene kod Allaha svojom bogobojaznošću i džihadom na Allahovom putu jer je to sreća ovoga i onoga svijeta. Dragi moj sine, ti si sada mali, ali inšaAllah, mi smo otvorili put tebi, i onima poput tebe, pripremili vas i podučili onome što naši roditelji nisu podučili nas. Zato je u vašoj generaciji nada za Ummet, zato se najprije pouzdamo u Allaha, a potom u vas.

Žalosno je ono što ću ti reći najdraži moj sine, a to je da je današnja omladina rob šejtanu – TV, muzici, fudbalu, autima... Čuvaj se se toga da tvoja smrt bude beskorisna, i traži od Allaha da ti podari sretan završetak. Šehadetom dostižeš u društvo čistih, Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem, ashaba. Šehidi su sa poslanicima i onim iskrenim.

Voljeni moj sine, moli Allaha da dođeš u zemlju džihada. Tvoje rodno pleme je uništeno iako su se oni borili za svoju vjeru časno, do samog kraja. Polovina njih je otišla u borbu, među kojima je i tvoj otac, a druga polovina je dijelom u zatvorima, a dijelom u kaburovima; šehidi inšaAllah. Oni su bili prvi koji su zahtijevali Šeri`at u Dagistanu. Nikada neću zaboraviti kada ih je neprijatelj okružio sa četiri strane, njihovi gradovi su bili uništeni. Tada smo se pridružili vojsci tewhida tražeći pobjedu; tada smo bili svjedoci takvih bitaka kakvih ja u svom životu do tada nikada nisam vidio, i tada smo neprijatelja potukli do nogu.

Dok si još uvijek bio u utrobi svoje majke, u Čečeniji su avioni spaljivali zemlju i sve što je bilo na njoj. Zahvali Allahu što si čuo zvuke metaka i eksplozija u majčinom stomaku dok je ona bježala s jednog mjesta na drugo.

Miljeniče moj, nemoj se zanositi snovima o životu u luksuzu, sreći i miru, jer će te ponijeti vjetar nevjerničkog života. Idi stopama svo oca i izaberi život časti i ponosa, prije nego li budeš bačen u zatvore kufra i prije nego prijatelji tvog oca i oni koji su s njima budu uhvaćeni, a ti nisi daleko od njih niti si od njih bolji. Donesi tu važnu odluku u svom životu i istraj na njoj, vjeruj u Allahovu pobjedu i neslušaj „ovo i ono“, i ne zapitkuj puno.

Stoga, traži znanje, i pamti Allahovu knjigu dok si još uvijek mali, a onda se pripremi i kreni u džihad na Allahovom putu.
Sine moj, ne znam da li ćemo biti zajedno na ratištu – ti kao komandant, i ja kao vojnik tvoje vojske, pojeći žedne i previjajući ranjene, ili ćeš biti sam a ja u kaburu.

Ovo je savjet borca svom vođi – budi mi sin koji je ustrajan u dobročinstvu, pravedan i pošten. O Salih, upućuj dovu Allahu za mene, jer to je jedno od djela, kao što je rekao Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, koje ne prestaje smrću čovjeka.

Molim Allaha da te zaštiti i pomogne ovu vjeru na svakom mjestu; da te opskrbi iz Svojih nepresušnih riznica; da ne dopusti da te ponize, i podari ti šehadet koji je u potpunosti u ime Allaha Plemenitog; da budeš šefadžija na Sudnjem danu svom siromašnom ocu i majci; nek Allah poveća tvoj ponos i snagu protiv nevjernika. Allahu ekber! Tvoj otac, Hattab.

za Haretovu dušu...
Na vrh Go down
Haris
stari dzematlija
stari dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Jul 03, 2008 2:40 pm

Što za moju dušu?
Na vrh Go down
eko87
stari dzematlija
stari dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Jul 03, 2008 3:50 pm

pa ovaj prethodni post.Haj da ne začatavamo
Na vrh Go down
Haris
stari dzematlija
stari dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Jul 03, 2008 4:01 pm

eko87 (citat):
pa ovaj prethodni post.Haj da ne začatavamo

Čat? Šta ono bi čat?
Na vrh Go down
Emetullah
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Jul 03, 2008 9:32 pm

Jednog dana, tokom dzume namaza, oko 1000 okupljenih ljudi je bilo iznenadjeno kada su vidjeli da ulaze dva covjeka, od glave do pete obuceni u crnu odjecu i noseci mitraljeze. Jedan od njih je rekao: a Onaj ko zeli da primi metak radi Allaha, neka ostane na svom mjestu.
Odjednom, skup se razisao, a od 1000 ljudi, oko 20 je ostalo na svojim mjestima. Covjek koji je govorio, skide svoju kapuljacu, pogleda imama i rece: "U redu je, rijesio sam se licemjera. Sada mozes poceti a zatim su se dva covjeka okrenula i izasla.

-Smijesno je kako je ljudima lahko odbaciti Allaha...i onda se cude zasto svijet odlazi u pakao.

-Smijesno je kako vjerujemo onome sto pise u novinama, ali se pitamo da li je istina ono sto pise u Kur'anu.

-Smijesno je kako svako zeli ici u Dzennet, ne vjerujuci, ne misleci ili ne radeci ono sto Kur'an nalaze.

-Smijesno ili zastrasujuce? -Smijesno je kada neko kaze:Vjerujem u Allaha, a i dalje slijedi sejtana (koji takodjer vjejere u Allaha).

-Smijesno je kako mozes poslati na hiljade sala mailom, koje se ubrzano sire, ali kada pocnes ljudima slati poruke koje pozivaju Allahu, ljudi dva puta razmisle, prije nego ih dalje proslijede.

-Smijesno je kako se nepristojnost, razvrat i sramota sire, ali se javne diskusije o Allahu zabranjuju u skolama i radnim mjestima.

-Smijesno, zar ne? -Smijesno je kako je neko zainteresovan za Allaha petkom, ali je u toku sedmice nevidljivi Musliman.

-Smijes li se?

-Smijesno je sto ces, ako proslijedis, ovu poruku proslijediti samo odredjenim ljudima, jer nisi siguran sta ce neki misliti o tebi ako im ovo posaljes.

-Smijesno je, kako se vise brinemo sta ce ljudi misliti o nama, nego Allah.
-Mislis li? Hoces li ovo podijeliti sa ljudima do kojih ti je stalo? Ili ne?
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Jul 03, 2008 10:15 pm

Citat :
Jednog dana, tokom dzume namaza, oko 1000 okupljenih ljudi je bilo iznenadjeno kada su vidjeli da ulaze dva covjeka, od glave do pete obuceni u crnu odjecu i noseci mitraljeze. Jedan od njih je rekao: a Onaj ko zeli da primi metak radi Allaha, neka ostane na svom mjestu.
Odjednom, skup se razisao, a od 1000 ljudi, oko 20 je ostalo na svojim mjestima. Covjek koji je govorio, skide svoju kapuljacu, pogleda imama i rece: "U redu je, rijesio sam se licemjera. Sada mozes poceti a zatim su se dva covjeka okrenula i izasla.

Fin text samo treba naglasiti da se ovo nije stvarno zbilo . Meni je malo glup u kraju:'Dva chovjeka se okrenula i otishla" Nisu ostali klanjati Dzumu namaz a "rijeshili" su se "licemjera"!

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Haris
stari dzematlija
stari dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Jul 03, 2008 10:31 pm

Može biti da je u tome poenta hićaje.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Fri Jul 04, 2008 12:26 am

Losh pokushaj sastavljanja priche. No, da ne kvarimo temu....

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sat Jul 12, 2008 6:29 pm

Sabahski Ezan “Nemoj spavati dok ne klanjaš sabah.”Mršteći se odgovorih joj: “Imam još čitav sat vremena do zore. Ovo je bio tek prvi sabahski ezan.” Imala sam sestru koja je većinu svog vremena provodila u ibadetu. Stalno je učila Kur´an. Ako bih je tražila, mogla bih je naći na mjestu na kome je obavljala namaz. Vidjela bih je na ruku’u, ili na sedždi ili kako, podignutih ruku prema nebesima, upućuje dove Gospodaru nebesa i Zemlje. Takva je bila jutrom i večeri, kao i sredinom noći, te dok bi obavljala noćni namaz. Nije napuštala ibadete, niti se zamarala. Ja sam joj sušta suprotnost. Pratila sam modne časopise i gubila vrijeme čitajući knjige o romantičnim ljubavima mladih ljudi. Veliki dio svog slobodnog vremena posvećivala sam video-kasetama i televiziji. Tog jutra, veoma važnog za mene, ugasila sam video-rekorder nakon tri sata gledanja raznih filmova. U tom trenutku začuh sabahski ezan koji razli svoj zov sa munare obližnjeg mesdžida. Glas mujezina je odzvanjao kroz sabahski sumrak pozivajući na djelo koje je vrednije od spavanja. Međutim, pored toga, legoh u postelju.Do mene je došao topli glas moje sestre Munevere: “Nemoj spavati dok ne klanjaš sabah.”Mršteći se odgovorih joj: “Imam još čitav sat vremena do zore. Ovo je bio tek prvi sabahski ezan.”“Dođi i sjedi pokraj mene,” reče mi šapatom kojim je govorila otkako ju je opaka bolest bacila u postelju. Osjećajući iskrenost i dobrotu njena glasa, odazvah se njenom pozivu: “Evo, sjela sam. Šta želiš?” Tihim glasom proučila je ajet: ...

“Svako živo biće će smrt okusiti i samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plate vaše...” (Kur’an).Nakratko je zastala, a zatim me upita: “Da li vjeruješ u smrt?Odgovorih: “Naravno da vjerujem.”“Da li vjeruješ da ćeš polagati račun za svaki mali i veliki grijeh?”Rekoh: “Naravno, ali Allah je Milostiv i mnogo prašta, a isto tako i život je dug.”Začuđena naivnošću moga odgovora reče: “O, sestro! Zar se zaista ne bojiš iznenadnog dolaska smrti?! Zar nisi vidjela Mejru koja je bila mlađa od tebe, a preselila je u saobraćajnoj nesreći?”Počela mi je nabrajati i druge slučajeve ljudi kojima je smrt došla u njihovoj mladosti, rekavši na kraju: “Smrt ne poznaje godište čovjeka. Godine nisu mjerilo smrti.” Odgovorih joj preplašeno, jer je njena soba bila u mraku: “Znaš da se bojim mraka i još me plašiš smrću. Mislila sam da ćemo govoriti o putovanju u toku ovog godišnjeg odmora.” Iznenada njen glas postade promukao, tako da mi je srce zadrhtalo.”Vjerovatno ću ove godine ići na dalek put... na drugo mjesto... možda, o, Lejla... životi su u Allahovoj ruci...” Puno je plakala. Pomislila sam na njenu opaku bolest i na činjenicu da su doktori tajno skrenuli pažnju mome ocu da ona vjerovatno neće još dugo živjeti. Međutim, ko ju je obavijestio o tome... ili je to ona pretpostavljala?Upitala sam je: “Šta ti je? O čemu razmišljaš?” Progovorila je ovaj put snažnim glasom: “Možda misliš da ovo govorim zato što sam bolesna? Nikako! Možda ću duže živjeti od onih koji su zdraviji od mene. Dokle ćeš ti živjeti? Možda još 20 godina...ili 40. A šta onda? Među nama nema razlike, jer ćemo svi krenuti na dalek put i ostaviti ovaj dunjaluk da bismo ušli u Džennet ili vatru. Zar nisi čula govor Allaha, s.v.t.:”... i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden - taj je postigao ono što je želio.” Dok sam odlazila od nje, u ušima mi je odzvanjao njen glas: “Neka ti Allah ukaže na pravi put...nemoj zaboraviti namaz...”Osam je sati ujutro. Čujem kucanje na vratima. Ovo nije uobičajeno vrijeme mog buđenja. Čujem plač, tužne glasove. Sva uplašena pitam: “Šta se desilo?”Uskoro saznadoh da se Muneverino stanje pogoršalo i da je otac otišao s njom u bolnicu.“Allahovi smo i Njemu se vraćamo!” odzvanja po kući. Majka uči dove: “Allahu, olakšaj Muneveri. Uvijek je bila dobra i pokorna kći. Nikada je nisam vidjela da gubi vrijeme.” Nije mogla sakriti suze. Sa zalaskom sunca tog tužnog dana zavlada tišina u našoj kući. Ubrzo počeše dolaziti rođaci i prijatelji. Glasovi se pomiješaše. Kuća je sve punija. Ali, ja znam samo jedno - Munevera je umrla. Nisam više mogla razlikovati one koji su došli. Ne znam ni šta su govorili. Misli su mi kružile kao talasi po uzburkanom moru: “O, Bože! Gdje sam to ja? Šta se događa?” Nisam bila u stanju više ni da plačem. Obavijestiše me da otac želi da se posljednji put oprostim sa sestrom. Poljubila sam njeno hladno čelo. Dok sam je gledala ispruženu na smrtnoj postelji, samo bih se sjećala riječi koje mi je često navodila: “...I noga se za nogu savije. Tog dana će Gospodaru tvome priveden biti.” Te večeri sam dugo sjedila na mjestu gdje bi ona obavljala namaz. Tada sam se sjetila koliko su je brinule moje brige. Sjetila sam se ko bi pomogao u otklanjanju mojih problema, ko je dovio Allahu za moju uputu, čije su oči suzile dok bi mi duge noći skretala pažnju na smrt i polaganje računa. Allahu se utječemo i od Njega pomoć tražimo. Ovo joj je prva noć u kaburu. “Molim Te, Bože, smiluj joj se i osvijetli joj kabur. Ovo je Mushaf iz kojeg je učila, a ovo je njena sedžada. Tu je i njena prelijepa haljina za koju mi je rekla da će je čuvati za svoga muža kada se uda.” Sjetila sam se nje i grčevito sam zaplakala nad izgubljenim danima. Molila sam Allaha da mi oprosti ono što je prošlo i da mi se smiluje. Molila sam Allaha da je učvrsti u kaburu kao što je i ona molila. Odjednom upitam samu sebe: “Šta bi bilo da sam ja ta koja je umrla? Šta bi bila moja sudbina? Da li Džennet ili vatra?” Nisam smjela tražiti odgovor na ova pitanja zbog straha koji me obuzeo. Suze su lile još jače. “ALLAHU EKBER!!! ALLAHU EKBER!!!” Čula sam sabahski ezan. Ovaj put ga nisam zanemarila. Dok sam ponavljala mujezinove riječi, osjećala sam smirenost u duši. Ogrnula sam svoj ogrtač i ustala da klanjam sabah. Klanjala sam namaz kao onaj koji se oprašta od dunjaluka. Klanjala sam namaz kao što ga je i moja sestra klanjala. To joj je bio posljednji namaz. Od tada, kada osvanem, ne očekujem da ću zanoćiti, a kada zanoćim, ne očekujem da ću osvanuti. Hvala Allahu, Uzvišenom. prema knjizi “Ez-Zemenu-l-kadim"

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sat Jul 12, 2008 7:11 pm

Priča se da je jedan čovijek poranio na sabah namaz,ljepo se
spremio i požurio u džamiju da stigne u džemat. Na putu
prema džamiji naišao je na jednu baru gdje je pao i sav se isprljao.
Odmah se vratio kući i ponovo se spremio i krenuo ka džamiji kad
na istom mjestu ponovo pade i isprlja se, opet se vrati i ponovo se
spremi - izlazeći iz kuće ugledao je osobu kako drži fenjer i osvjetljava
mu put i tako sve do pred džamiju. Ispred džamije nemogavši više
trpiti upita ga:" Ko si ti o dobri čovječe?" -Odgovori mu osoba koja je
nosila fenjer:" Ja sam Iblis."Iznenađen čovjek upita:" Zašto si mi pomogao?"
Kaže mu Iblis :"Prvi put kad si pao i vratio si se da se ponovo spremiš
Allah ti je oprostiio sve grijehe, drugi put kad si se vratio Allah je oprostio
grijehe i tvojoj porodici, a treći put kad si se vratio ja sam se pobojao da
Alllah ne oprosti grijehe čitavom mjestu i ja sam uzeo fenjer da ti pomognem.
Eto za to sam ti pomogao."
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Jul 13, 2008 10:55 pm

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Čula sam ovih dana jednu neobičnu priču, koja se nedavno desila ovdje, u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam poželjela da je s vama podijelim. Priču prenosi hatib jednog od mesdžida u ovom svetom gradu, uzimajući je za temu džumanske hutbe. Naime, događaj se desio nedavno, a istinitost priče svjedoči ovaj uvaženi hatib lično.

Njegov prijatelj je poznavao dva brata, mlade momke, ista ih je majka rodila, ali su bili različiti. Jedan od njih je odabrao pravi put i svoje vrijeme, uglavnom, trošio u hajr.

Prisustvovao je halkama, islamskim predavanjima raznih šejhova, kada god bi bio u mogućnosti. Drugi, pak, svoje vrijeme je provodio sa neznalicama poput njega, u igri i zabavi i raznim haramima, da nas Allah sačuva nepokornosti Njemu! Međutim, imali su jedan automobil, koji su koristili obojica. Zamislite, kako uskladiti njihove tako različite aktivnosti, sa jednim automobilom!

Jedne prilike, ovaj prvi je otišao na predavanje jednog alima, naravno , autom. Drugi brat je ljutito upitao majku gdje je otišao, na što mu ona odgovori da je u mesdžidu, na predavanju. On, sav srdit, povika kako je imao nešto dogovoreno, i da mu auto treba. A samo Uzvišeni Allah zna šta je imao dogovoreno! Ljut na brata, jer mu je uzeo auto kad mu je bilo najpotrebnije, pitao je majku u kom je mesdžidu halka, i odmah požurio tamo. Ušao je u mesdžid i ugledao šejha u vrhu mesdžida, a oko njega puno ljudi. Tražio je pogledom svoga brata. Kada ga je ugledao, sjeo je u kraj mesdžida da sačeka da šejh završi izlaganje. Kada je završio, prišao je bratu i odmah ga napao. Brat, onako dobroćudan i blage naravi, odmah mu dade ključeve od auta. On uze ključeve i ode. Više se nije vratio. Poginuo je u automobilskoj nesreći! Kako su, samo, danas česte ovakve nesreće! I kakve, samo, čudne priče možete čuti od onih koji ih svjedoče, o iznenadnom završetku života dobrih, a i loših ljudi! Tu su pouke, za one koji razmišljaju! Zamislite kakav završetak za ovog mladića! Zaista, niko od nas ne zna u kakvom trenutku će mu melek smrti doći! Molim Allaha da nam podari lijep završetak!

Preselio mu je brat, i treći dan nakon dženaze, usnio je čudan san. Sanja svoga brata u Džennetu i džennetskim ljepotama, lijep, nasmijan, zadovoljan.Pa ga upita začuđeno: ' Otkud ti u Džennetu? ' , na što mu on odgovori: ' E, brate moj, oprostio mi je moj Gospodar! Oprostio mi je zbog jedne stvari. Zbog one halke zikra, kojoj sam prisustvovao, čekajući tebe! ' . Allahu Ekber!
Pa zar nije rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onaj koji istinu govori:

"Allah ima meleke koji kruže putevima tražeći one koji čine zikr. Kada nađu ljude koji spominju Allaha, poviču:'Dođite onome što ste tražili', pa ih obaviju svojim krilima sve do nebesa. Njihov Gospodar upita ih tada: 'Šta govore Moji robovi?' Oni odgovoriše:'Slave Te, veličaju, zahvaljuju Ti i hvale Te.' Allah će tada upitati: 'Da li su Me vidjeli?' Odovorit će: 'Da su Te vidjeli, još više bi Ti činili ibadet, veličali Te i slavili.' Upitat će: 'Šta traže od mene?' Odgovorit će: 'Traže Ti Džennet.' Upitat će: 'Jesu li ga vidjeli?' Odgovorit će: 'Ne, tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.' Upitat će: 'A šta da su ga vidjeli?' Reći će: 'Da su ga vidjeli, još bi više za njim žudjeli i još bi ga više tražili i željeli.' Upitat će: 'Od čega zaštitu traže?' Reći će: 'Od vatre.' Upitat će: 'Jesu li je vidjeli?' Odgovorit će: 'Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli.' Upitat će: 'A šta da su je vidjeli?' Reći će: 'Da su je vijdeli, još bi više od nje bježali i još bi je se više bojali.' Reći će: 'Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.'

Neko od meleka će tada reći: 'Među njima ima neki čovjek koji nije od njih, nego je došao tu zbog neke potrebe.' Reći će: 'Oni su narod s kojim niko ko sjedne ne može biti upropašten.'" (Buhari)

U Muslimovom rivajetu stoji: "...medu njima je jedan griješnik, naišao je i sjeo uz njih? ' Reći će (Allah): 'I njemu sam oprostio! Oni su narod s kojim niko ko sjedne ne može biti upropašten."
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Jul 13, 2008 10:57 pm

Razmisli prije nego li učiniš grijeh!


Jednom je neki čovjek došao Ibrahimu ibn Edhemu, radijallahu 'anhu, te mu rekao: „O Ebu Ishače, doista sam ja onaj koji, zaista, pretjeruje u pogledu svoje duše! Da li bi mi mogao kazati štogod što bi mojoj duši bilo veliko upozorenje, ali i njen spasilac?!“

Ibrahim mu reče: „Ako prihvatiš slijedećih pet činjenica, i budeš ih krajnje svjestan, znaj da ćeš biti u stanju da se suprostaviš svojoj duši, i grijesi ti neće moći štetu nanijeti!“
Reče: „Kaži ih, Ebu Ishače!“

Reče: „Ako želiš da budeš neposlušan Allahu, u tom slučaju nemoj konzumirati Njegovu opskrbu!“
Reče: „Odakle ću, onda, jesti, kada je sve što je na zemlji Njegova opskrba?!“
Reče: „Pa, zar je lijepo od tebe da konzumiraš Njegovu opskrbu, a prema Njemu i dalje griješiš?!“
Reče: „U pravu si, to nije lijepo! Reci šta je drugo?!“

Reče: „Ako želiš da Mu budeš neposlušan, onda nemoj nigdje na Njegovoj zemlji stanovati!“
Reče: „To je nemoguće! Gdje da stanujem?“
Reče: „Zar je lijepo od tebe da konzumiraš Njegovu opskrbu i da stanuješ na Njegovoj zemlji, a i pored toga da Mu bivaš neposlušan?!“
Reče: „U pravu si, to nije lijepo! Reci šta je treće?!“

Reče: „Kada budeš želio da Mu budeš neposlušan, i pored toga što konzumiraš Njegovu opskrbu i što stanuješ na Njegovoj zemlji, onda, pronađi bar neko mjesto gdje te neće vidjeti, pa onda prema Njemu griješi!“
Reče: „Dobro Ibrahime, kako to?! Pa, On je apsolutno upoznat i sa onim što je dobro skriveno!“
Reče: „Pa zar je lijepo od tebe da konzumiraš Njegovu opskrbu, da boraviš i stanuješ na Njegovoj zemlji, te da prema Njemu griješiš iako te On posmatra i dobro poznaje ono što javno ispoljavaš i ono što kriješ?!“
Reče: „U pravu si, nije lijepo! Reci šta je četvrto!“

Reče: „Kada ti dođe trenutak tvoje smrti i kada ti dušu budu čupali, ti im reci: „Odgodite mi smrt da se iskreno pokajem i da Allahu činim dobra djela?!“
Reče: „Oni taj zahtjev neće prihvatiti!?“
Reče: „Pa, ako nemaš mogućnosti da odgodiš svoju smrt da se iskreno pokaješ, i kada dobro znaš da, kada ti ona dođe, da za nju nema nikakvih odgađanja, na osnovu čega se nadaš svome spasenju?!“
Reče: „Hmm... Šta je peto?“

Reče: „Kada ti na Sudnjem danu priđu meleki zebanije, želeći da te za kiku odvuku i ubace u Vatru, ti nemoj poći sa njima!?“
Reče: „Oni me neće pustiti, niti će takvo što od mene prihvatiti!?“
Reče: „Pa, na osnovu čega misliš da možeš biti spašen?!“
Reče: „Ibrahime, to je dovoljno! Zaista je to dovoljno! Ja ću već sada zatražiti oprost i pokajaću se Allahu!“

Uistinu, održao je obećanje da će se pokajati, bio je privržen ibadetu i klonio se grijeha sve dok nije napustio ovosvjetski život!
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Jul 13, 2008 10:59 pm

LJUDSKI ZABORAV


Bio jednom jedan čovjek koji je usnio da ga goni neki lav. Čovjek dotrča do drveta, pope se na njega i sjede na jednu granu. Onda pogleda prema dolje i vidje da je lav još uvijek tu, da ga čeka. Čovjek se onda okrenu i pogleda na stranu, na mjesto gdje se grana na kojoj je sjedio spaja sa stablom i ugleda dva pacova kako se kreću kružeći i kako glođu granu.

Jedan miš je bio crn, a drugi bijel. Grana će ubrzo pasti na zemlju. Užasnuti čovjek potom opet pogleda prema dolje i shvati da se pojavila i velika crna zmija i smjestila se taman ispod njega. Zmija otvori svoja usta tačno ispod čovjeka, tako da bi taman u njih mogao pasti. Onda se čovjek osvrnu oko sebe da potraži nešto za šta bi se mogao uhvatiti. Tad ugleda drugu granu i na njoj pčelinju saću. S nje su cijedile kapi meda.

Čovjek poželi da okusi jednu kap. On isplazi jezik i njime ugrabi jednu kap meda koja je upravo padala. Med je bio predivnog ukusa! Zato čovjek poželi da okusi još jednu kap. I kad to učini, sav se izgubi u slatkoći meda. U međuvremenu je zaboravio na dva pacova koji su glođali granu na kojoj je sjedio, zaboravio je i na lava i zmiju koji su vrebali tačno ispod njega. Nakon nekog vremena čovjek se probudi.

Kaka bi saznao značenje sna, čovjek se uputi pobožnom islamskom učenjaku da ga upita za tumačenje.

Učenjak reče: "Lav kojeg si vidio, tvoja je smrt. Uvijek te goni i ide za tobom gdje god da kreneš. Dva pacova, crni i bijeli, predstavljaju noć i dan. Crni je noć, a bijeli je dan. Oni kruže okolo, jedan za drugim, jedu tvoje vrijeme i približavaju te tvojoj smrti. Velika crna zmija tamnih usta predstavlja tvoj grob.

On je tu, samo čeka da padneš u njega. Medno saće je ovaj svijet, a slatki med udobnosti ovog svijeta. Mi volimo da okusimo kapi udobnosti ovog svijeta, ali one su veoma slatke. Onda čeznem za još jednom kapi, pa onda za još jednom... U međuvremenu se izgubimo u tom nastojanju i čežnji i zaboravimo na naše vrijeme, zaboravimo našu smrt i naš grob."
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Jul 13, 2008 11:08 pm

Lagan nacin da se promijenimo

Prije mnogo godina je živio kralj koji je imao ogromnu kraljevinu. Iako je imao veliko bogatstvo, nije imao smirenost u srcu. Zbog toga je odlucio da bude dobar musliman. Cuo je da postoji veoma pobožan covjek koji živi u prašumi i da mnogi ljudi odlaze kod njega po savjet. I kralj je odlucio da ga posjeti, kako bi ga pobožnjak posavjetovao. Kada je stigao kod pobožnog covjeka, upitao ga je: «Kako mogu postati pobožan kao ti?» Pobožni covjek mu je odgovorio..
da se sjeti smrti 40 puta u toku 40 dana. Kralj je pomislio da je to veoma lahko, pa mu je zahvalio i vratio se u svoj dvorac. U toku tih 40 dana, 40 puta se sjetio smrti, ali se nikakva promjena nije desila u njegovom životu. Bio je isti kao prije.
Kralj se naljutio i pozvao pobožnog covjeka pred sud. Rekao mu je da je lažac i da bi trebao biti ubijen prije nego što zavara i ostale ljude. Odlucili su da ce mu odsjeci glavu sljedeceg dana. Ali, pobožni covjek je imao molbu. Pitao je da li bi mogao biti kralj na samo jedan dan. Obecao je da, nakon što postane kralj, nece ubiti bivšeg kralja niti mu naštetiti na bilo koji nacin. Sadašnji kralj je prihvatio ideju i ucinio pobožnog covjeka kraljem na jedan dan. Cim je pobožnjak postao kralj otišao je na pijacu i vidio covjeka koji je prodavao kikiriki. Rekao je vojnicima da uhvate tog covjeka i da ga dovedu u njegov dvorac. Tako je prodavac kikirikija izveden pred sud. Pobožnjak mu je rekao da ce ga sutra ubiti. Prodavac kikirikija se prestrašio i ispustio sav svoj kikiriki. Poceo je plakati i pitati šta je ucinio. Ali, pobožni covjek mu je rekao da ce sutra biti ubijen i zakljucao ga u zatvor taj dan.
Sada, pošto je prodavac kikirikija znao da ce umrijeti, zaboravio je na sve ostalo i poceo tražiti oprost od Allaha. Poceo je klanjati i uciti zikr. Pobožni covjek je tada naredio da se najljepša prostitutka u gradu dovede i stavi u zatvor sa prodavacem kikirikija. Kada su je doveli u zatvor, upitala je prodavaca da pocini preljubu sa njom. Onda je pobožnjak doveo bivšeg kralja i rekao mu da gleda. Prodavac kikirikija je poceo vikati na ženu govoreci joj da ode jer ce on umrijeti sutra i njegova loša djela ce mu sigurno uzrokovati probleme kod Allaha.
Onda je pobožnjak upitao bivšeg kralja da li shvata šta se dogadja. Pobožni covjek je objasnio da kada stvarno znaš da ceš umrijeti, tada ceš se sigurno kloniti svih loših djela i posvetiti se robovanju Allahu. Tako je sjecanje na smrt samo jednom, ali kako treba, dovoljno da promijeni život ljudskog bica. Naravno, prodavac kikirikija je poslije toga bio oslobodjen
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Jul 13, 2008 11:15 pm

Bilo je 14.30 poslijepodne, kraj radnog vremena. Usao sam u auto i krenuo kuci. U voznji sam se sjetio zenine podugacke liste stvari koje trebam kupiti i to sam morao odraditi kako bi imao mir u kuci.U povratku kuci prolazim pored trznog centra u kojem uvijek obavljam kupovinu... Izasavsi iz auta ugledam staricu ispruzene ruke koja moli da joj se udijeli milostinja.Zastao sam. Nisam bio siguran da li da joj udijelim jedan euro ili ne? Na kraju sam ipak posegnuo za jednim eurom i rado ga dao starici rekavsi joj: “Evo nano, ovo je za tebe!”Odjednom sam poceo osjecati radost u svom tijelu. Izgledalo je kao da mi svaki dio tijela, ucesnik u ovoj dobroj radnji, cestita na ovako velikom poduhvatu. Osjetio sam kao da sam ucinio nesto ogromno. Bio sam ponosan na sebe!
Usao sam u auto i krenuo kuci. U voznji sam razmisljao o djelu koje sam ucinio i na kraju rekao sam sebi: “Subhanallah! Zar jedan jedini euro moze covjeka toliko da izmijeni?”Ovaj dan je prosao, a ja sam se osjecao poput najsretnijeg i najveselijeg covjeka na Zemlji.

Sljedeci dan, u povratku s posla, ponovo sam svratio u trzni centar u nadi da cu sresti onu staricu. Gledao sam lijevo i desno, trazeci staricu na mjestu ispred ulaza na kojem je dan prije sjedila. I zaista, ona je bila tu. Prisao sam joj i upitao je: “Nano, kako si?” Odgovorila je: “Dobro, elhamdulillah.” Zbunjeno sam se povuko korak nazad. Subhanallah! Kako se zahvaljuje Allahu, a prezivljava tako tesko stanje?! Ona je siromasna, stara i bolesna... U tom momentu u mojim mislima je naviralo more pitanja: Jedna stara i siromasna zena ne zaboravlja Allaha s.v.t. i zahvljuje Mu se. Subhanallah! Koliko samo ima ljudi kojima je Allah dao da im se otvori bezbroj puteva opskrbe, medjutim, kada ih upitas o njihovom stanju, oni kazu: “Lose nam je!” Odvratna rijec u kojoj nema velicanja Allaha niti zahvale Njemu s.v.t. za ono sto im je On podario. Nisu svjesni omjera te rijeci. Pa ti sa tim pokazujes da nisi zadovoljan Allahovom opskrbom i Njegovim kaderom. Zaista je takvo ponasanje jako opasno!

Nastavio sam dalje pitati staricu: “A ko ste Vi? Gdje Vam je muz? Gdje su Vasa djeca?“
Odgovorila mi je : „Ja sam nana i imam sedmero unucadi. Otac im je umro prije cetiri godine. Nisu vise mogli zivjeti u ocevom stanu, jer nisu bili u stanju da plate stanarinu. Kcerka je bila primorana da sa djecom doseli u moj mali stan. Medjutim, nakon godinu ipo, moja kcerka, majka sedmero djece se tesko razboljela i takodjer preselila. Djeci nije preostao vise niko osim Allaha, pa mene.
Sedmero djece! Najstariji se zove Muhammed i jos uvijek ide u skolu. Vise puta mi je predlagao da prekine skolovanje i da ide raditi kako bi mogao opskrbiti bracu i sestre. Nisam mu to dozvolila. Obecala sam mu da cu se ja brinuti o njima. Zbog toga ja sjedim ovdje svaki dan i cekam Allahovu milost u nadi da cu toj siromasnoj djeci moci donijeti nesto za veceru. Hvala Allahu na svemu!”

Njena prica me toliko pogodila, te sam odlucio da ne izadjem iz prodavnice prije nego sto kupimsve potrebno za nju i djecu. Uzeo sam kolica i gurao ih kroz prodavnicu stavljajuci u njih sve sto sam smatrao potrebnim, a zatim sam izasao i zaustavio prepuna kolica pred staricom rekavsi joj: “Evo, ovo je sve za Vas i Vasu djecu.” Gledala me zbunjeno, vjerovatno misleci: “Jesi li ti siguran u to? Zar je to sve za mene?” Zovnuo sam joj taxi i utrpao stvari. Zatim sam usao u auto i pratio taxi u zelji da se uvjerim u istinitost njene price. Kada smo stigli ugledao sam prizor koji covjeku moze samo suze na oci natjerati. Vidio sam djecu u tako sazaljivom stanju... Malu djecu u odrpanoj odjeci koja je jedva njihva stidna mjesta prekrivala. Kada su ugledali nanu, radosno su skocili i zagrlili je. Starica je takodjer radosno priglila malisane. Dosao sam sebi tek kada sam osjetio kako mi se suze na hlace spustaju. Osjecao sam neku neopisivu radost...

Krenuo sam kuci dugo razmisljajuci o onome sto sam dozivio. Nekoliko dana nakon toga, sa par prijatelja sam oformio jednu manju humanitarnu organizaciju koja se trebala brinuti o siromasnim muslimanima u nasem gradu. Pojedinoj braci iz drugih gradova se dopala nasa ideja, pa su i oni u njihovim mjestima oformili slicne organizcije. Nakon izvjesnog vremena udruzili smo sve te organizacije u jednu. Allah nam je spustio Njegovu milost i pomoc. Molim Allaha da ukabuli nasa djela. Amin!

Humanitarna organizacija koju je ovaj brat oformio izrasla je u jednu od najvecih humanitarnih organizacija Svijeta. A sve je pocelo sa ovom staricom...
Allahov Poslanik s.a.v.s. kaze: “Zastitite se od vatre dzehennemske, pa makar sa pola hurme.”
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Jul 13, 2008 11:17 pm

Šta znaći "BUSY"

Iblis je jednog dana sakupio sve sejtane i rekao im:Mi muslimane ne
mozemo odvratiti da idi u dzamiju, niti ih mozemo odvartiti da uce
Kur'an i cine dobra djela, isto kao sto ih ne mozemo odvratiti da
misle na Allaha dz.s. i Muhammeda a.s. Njihove veze sa Allahom dz.s.
su veoma jake ne mozemo da ih slomimo. Onda pustite ih neka idu u
dzamije i neka se druze, ali kradite njihovo vrijeme kako oni nebi
nalazili vremena da misle na Allaha dz.s. i na Muhammeda a.s, i kako
nebi mogli ojacati veze!¨to je ono sto zelim od vas. U toku dana neka
ne nalaze vremena da misle na Allaha dz.s. nadzite im neku
zabavu. Sejtani su se pobunili, "kako cemo uraditi to"? " neka
njihovi mozgovi stalno sa nekim malim nevaznim stvarima budu
zauzeti"! odgovorio je Iblis.


"Cijelo vrijeme ih navodite da trose,trose i trose,poslije da se zaduzuju, neka im zene vecinu vremena provode van kuca, neka muskraci u sedmici rade 6-7 dana a u danu 10-12 sati, tako da nece imati vermena ze sebe i za svoje porodice. "ne dozvolite da nadzu slobodnog vremena za svoju djecu, kucne poslove neka prebace ne nekog drugog. Njihovi mozgovi neka budu zauzeti tako da ne cuju ni male glasove koji ih pozivaju da budu zajedno sa Allahom dz.s. Non stop ih navodite da slusaju muziku, u kuci na poslu, i dok voze auta neka slusaju muziku.

U kucama neka je uvjek upaljen TV,RADIO,VCD,DVD,RACUNAR, uz to u restoranima u biznis centrima i sl.bez prekida nek svira muzika.

Ovim ce toliko biti zauzeti da nece moci naci vremena da misle na Allaha dz.s. i Muhammeda a.s. U kucama na stolovima uvjek neka budu novine, magazini u kojima se nalaze vijesti na koje ce po cijeli dan misliti, i dok voze auta postavite reklame koje ce im privlaciti paznju i na koje ce misliti, njihove mailove napunite reklamama, nekim bezpotrebnim porukama, katalozima tako sto ce vrijeme potrositi brisajuci to.

Na magazinima,novinama i TV ekranima pokazujte lijepe i privlacne modele, neka muskarci pomisle kako je vanjska ljepota jako vazna i neka im s vremenom njihove zene omrznu. Pomozite da se zene sto vise umaraju i neka svojim muzevima ne pokazuju ljubav i paznju, neka ih non stop glava boli.

Ako one svojim muzevima ne pruze ljubav i paznju onda ce to njihovi muzevi traziti na drugim mjestima izvan kuca, i ovo ce biti razlog da se porodice u kratkom vremenu raspanu. Radite na tome da im djeca citaju neke glupe, nevazne knjige a ne one kojima ce nauciti sta je pravi zivot i koje ih vode ka imanu. Neka budu toliko zauzeti da ne izlaze napolje i da ne mogu od Allahovih stvorenja izvuci pouku, da ne razumiju savrsenost prirode i kako je sve stvoreno u najljepsem obliku, vodite ih na zatvoren mjeste u kina, na koncerte,na mjesta zabave neka ne nadzu vrmena da ga provode u prirodi. Neka cijelo vrijeme budu zazuzeti, ako bi dosli u sredinu u kojoj se nalaze ljudi kao i oni, ucinite da ogovaraju jedni druge, neka pricaju takve stvari koje ce medzu njima izazvati ljutnju, mrznju i razilazenja. Zivote ima ucinite lijepim i ugodnim tako da ne mogu misliti na Allaha i njegovu moc.

Uvjerite ih da su sve sami uradili i da sve sto posjeduju je njihov
rad i da su oni to postigli, da ne osjete potrebu da zahvaljuju Allahu na
zdravlju i nimetu kojeg im je dao. Evo ovo je veliki plan. Sejtani na svakom
mjestu muslimanima nadzu nesto cime ce biti zauzeti, i uvjek su zurbi nekoj,
tako da neki muslimani nemogu da nadzu ni malo vremena da odvoje za svoje
porodice, a neki pak nemaju vremena da misle o Allahu dz.s. njegovoj moci i
njegovo poslaniku Muhammedu a.s. Dakle prema vama dali sejtan uspjeva u ovoj
svojoj duznosti???Gledajuci ljude oko sebe vi odlucite!!!
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Ovaj grijeh mi razara dusu   Tue Jul 22, 2008 1:11 am

Jedan od šejhova iz Rijada je pričao: "Otišao sam radi potrebe u jednu arapsku državu, i nakon što sam brzo završio svoju potrebu (ostao sam samo jedan dan) vratio sam se na aerodrom pripremajući se za povratak. Bio sam mnogo umoran od ovog putovanja. Kada sam došao na aerodrom, okretao sam se desno i lijevo, ne bi li vidio mesdžid u kojem bi klanjao nastupajući namaz. Pronašao sam ga i otišao do njega. Spustio sam se u mesdžidu i odmah od umora zaspao. Međutim, ubrzo pred samo nastupanje podne namaza, probudio me je glas mladića u mesdžidu. Klanjao je i plakao u namazu. Umor me ponovo svladao i ja sam zaspao. Nakon kratkog vremena, mladić mi je...

prišao, probudio me za namaz i upitao: „Možeš li spavati?“ Rekao sam: „Da“, a mladić mi je uzvratio: „Ja ne mogu ni da spavam, a niti da jedem!“ Rekao sam mu: „Hajde da klanjamo, a Svevišnji Allah će dati ono što je već odredio.“ Prišao sam mu nakon namaza i upitao ga: „Šta je s tobom?“ Odgovorio mi je: „Ja sam iz bogate porodice. Sve što bih poželio od imetka, skopocjene odjeće, luksuznih auta, imao bih. To mi je bila svakodnevnica. Takav život mi je bio dosadan i monoton, pa sam odlučio da otputujem u druge zemlje. Razmišljao sam gdje bih to mogao otići a da me niko ne prepozna, pa sam eto došao u ovu zemlju na čijem se sada aerodromu ja i ti nalazimo.

Nisam namjeravao činiti nemoral i razvrat u ovom mjestu, već, malo se zabavljati i odmarati.“ Međutim, mladić je upao u loše društvo koje ga se nije okanilo sve dok ga nisu naveli da počini nemoral s jednom od razvratnih djevojaka. Prvi put je počinio blud! Rekao je: „Kamo sreće da su mi uzeli sav novac?! Odveli su me u nemoral! Srušili su moju vjeru!“

Rekao sam mu: „Proučit ću ti kur'anski ajet pa ga poslušaj.“ Proučio sam mu Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi koje u prijevodu imaju značenje: „ Reci Mojim robovima koji su se prema sebi ogriješili: 'Ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. '“ (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.) Mladić, pokajnik, je uzvratio: „Allah će svima oprostiti osim meni! Zar me ne čuješ?! Počinio sam blud!“ Zatim me je upitao: „Jesi li ti ikada počinio blud?“ Odgovorio sam: „Ne, tako mi Allaha!“ Mladić je rekao: „Ti onda ne možeš da shvatiš težinu grijeha kojeg sam ja počinio!“

Najavili su let kojim bismo se trebali vratiti za Rijad. Uzeo sam od mladića njegovu adresu, poselamio se s njim i otišao. Bio sam ubjeđen da će ga njegov grijeh „peći“ dan ili dva i da će ga nakon toga zaboraviti. Međutim, nekoliko dana nakon našeg povratka u Rijad, on me je nazvao. Dogovorili smo da se nađemo. Zaplakao je čim me je opazio. Kada sam mu prišao, rekao mi je: „Tako mi Allaha! Otkako smo se rastali, nisam spavao osim malo!Šta da kažem Allahu na Dan kada me upita i kaže mi: 'Robe Moj, počinio si blud!' Reći ću: 'Da, počinio sam blud i ovim svojim dvjema nogama išao sam do mjesta bluda.'“

Rekao sam mu: „Smiri se, Allah je milostiv, oprostit će ti tvoj grijeh, inšaAllah.“ Na to mi je mladić uzvratio: „Ovime nisam namjeravao da te posjetim, već da se oprostim s tobom. Možda te sretnem u Džennetu, ako nam se Allah smiluje!“ Upitao sam ga: „Gdje namjeravaš da ideš?“ Rekao je: „Idem do kadije. Priznat ću mu svoj grijeh kako bi se Allahov propis izvršio nada mnom!“ Rekao sam mu: „Jesi li ti lud?! Zar si zaboravio da si oženjen?! Zar ne znaš da je propis za blud oženjenog da se kamenuje do smrti?!“ Rekao je: „To je mnogo lakše po mene, nego da ostanem bludnik i da kao bludnik sretnem svoga Gospodara, neočišćen Njegovim propisom!“

Rekao sam: „Boj se Allaha! Sakrij svoju sramotu! Ne sramoti svoju porodicu!“ Rekao mi je: „Niko od njih me neće moći spasiti Vatre, a ja želim da se spasim Allahove, subhanehu ve te'ala, kazne.“ Nisam znao šta da učinim. Uzeo sam ga za ruku i rekao mu: ”Poslušaj me u jednom.“ Rekao mi je: „Traži šta god hoćeš od mene samo me ne odvraćaj od kadije!“ Rekao sam mu: „Hajde da nazovemo jednog od velikih i poznatih učenjaka, pa ako on kaže da ideš do kadije, ja ću te odvesti do kadije, ali ako kaže da ne ideš, onda ti ne preostaje ništadrugo do da ga poslušaš.“ Pristao je.

Nazvali smo jednog od velikih učenjaka i on je rekao da mladić ne ide do kadije. Međutim, mladić je očekivao drugi odgovor, pa je zbog toga, poslije, mnogo zvao i kontaktirao ovog šejha pokušavajući dobiti od njega drugi odgovor. Govorio mu je: „Šejhu, boj se Allaha! Ja ću se na Sudnjem danu objesiti o tvoj vrat i reći: 'Gospodaru moj, doista, ja sam htio da priznam svoj grijeh kako bi se nada mnom sproveo Tvoj propis ali me je ovaj šejh odvratio od toga!“

Ubrzo je nastupao hadždž pa sam mu predložio da zajedno idemo na hadž. Odbio je i rekao da bi želio sam obaviti hadž. Kada su se hadždžski obredi završili i kada smo se vratili u Rijad, sreo sam ga irazmjenio s njim utiske s hadždža. Rekao mi je da je išao sam na hadždž. Sve hadždžske obrede od Mine, Muzdelife, Arefata, mjesta gdje se bacaju kamenčići obilazio je pješice, na svojim nogama,nadajući se da ga Svevišnji Allah pogleda tako uprašenog i smiluje mu se. U toku hadždžskih obreda ponekad bi govorio: „Bojim se da Allah, subhanehu ve te'ala, zbog moga grijeha ne oprosti ovim ljudima oko mene.“, a zatim bi govorio: „Ili možda mi Allah zbog ovih ljudi oprosti!“

Moja veza se s njim dobro učvrstila. Posjećivali smo se. Poslije hadždža, mladić je naučio napamet cijeli Kur'an. Jedan dan je postio a drugi iftario. Sreo sam jednog od šejhova i ispričao mu mladićev slučaj: njegovo kajanje za počinjeni grijeh, njegov post, noćni namaz, hifz Kur'ana. Šejh mi je rekao: „Možda, upravo taj njegov grijeh bude razlog njegovog ulaska u Džennet. Možda sljedeći ajeti govore i o njegovom slučaju: „I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati. Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“(Prijevod značenja El-Furkan, 68-70.)

Kada sam čuo ove ajete, začudio sam se samom sebi. Kako ih se nisam odmah sjetio. Požurio sam
do mladićeve kuće - ili dvorca njegovog babe - kako bih ga obradovao ovim Kur'anskim ajetima. Rekli su mi da je u mesdžidu. Zatekao sam ga u mesdžidu kako uči Kur'an. Rekao sam mu: „Imam za tebe dobru vijest!“ „Koju?“, upitao je, a ja sam počeo da mu učim Kur'anske ajete. Kada sam došao do riječi: „i koji ne bludniče“, zgrčio se kao da sam ga nožem u srce ranio. Kada sam završio s učenjem Kur'anskih ajeta, zagrlio me, poljubio u glavu i rekao mi: „Tako mi Allaha, naučio sam napamet Kur'an, ali kao da prvi put čujem ove ajete.“

Muezzin je proučio ezan za jaciju namaz. Čekali smo imama i ikamet da klanjamo namaz. Međutim, imam nije došao, pa je prijatelj, pokajnik Ahmed, pristupio imamovom mjestu i predvodio nas u namazu. Na prvom rekatu, nakon proučene Fatihe, počeo je da uči kur'anske ajete: „I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju ...“ Ali kada je stigao do riječi: „Ali onima koji se pokaju“, zaplakao je i nije mogao da ih prouči, pa je otišao na ruku.

Ponovo na drugom rekatu, nakon Fatihe, učio je iste ajete iz želje da ih u potpunosti prouči, međutim, kada je stigao do riječi: „Ali onima koji se pokaju“, ponovo je zaplakao, stao i nije mogao da ih prouči. Zatim je otišao na ruku i završio namaz plačući. Tako je potrajalo njegovo stanje sve do jednog dana, sve do petka nakon jacije namaza. Nazvao me je neki čovjek. Predstavio se kao otac mog prijatelja Ahmeda. Tražio je od mene da hitno dođem do njih. Pohitao sam žurno. Brinuo sam se za Ahmeda.

Kada sam došao do njihove vile, babo me je već čekao pred vratima. Upitao sam ga: „Šta se desilo?“ Rekao mi je: „Tvoj prijatelj Ahmed, traži halala od tebe i nada se susretu s tobom u Džennetu. Poslije akšam namaza otišao je do svoga Gospodara!“ Babo je briznuo u plač. Polahko sam ga smirio. Uveo me je u sobu gdje je Ahmed ležao. Bio je prekriven platnom. Otkrio sam mu lice a iz njega je zračilo svjetlo. Sjajilo je više nego kada je bio živ. Na licu mu se vidio osmijeh, sreća i zadovoljstvo.

Ahmedov babo me je upitao: „Šta se desilo s mojim sinom? Otkako se vratio s putovanja nije više onaj. Promijenio se. Njegova žena, snaha je pričala da noću nije mogao da spava. Ako bi i zaspao to bi bilo na tren. Budio bi se i prevrtao.“ Obavjestio sam ga šta se desilo njegovom sinu na putovanju, a zatim, upitao sam ga o Ahmedovoj smrti: „Kako je preselio?“

Babo je pričao: „Kao što znaš, moj sin Ahmed, jedan dan je postio a jedan iftario. Danas je postio. Ostao je u mesdžidu poslije ikindije u želji da provede i potrefi trenutak u kojem se dova petkom prima. Kada se približilo vrijeme iftara, zvao sam ga da dođe kući i iftari, ali mi je on odgovorio: 'Oče moj, osjećam nekakvu sreću i zadovoljstvo. Imam nekakav lijep osjećaj pa me ostavi sada ovdje.' 'Dobro, kako ti želiš', rekao sam i donio mu iftar u mesdžid. Prišao sam mu nakon namaza i rekao da ide kući da večera kako treba, a on mi je odgovorio da u mesdžidu osjeća veliki rahatluk i da će nam se pridružiti poslije jacije namaza. Rekao sam mu: 'Dobro, neka bude kako ti želiš.'

Međutim, kada sam došao kući, osjetio sam nekakvu zebnju u srcu, pa sam poslao mlađeg sina do mesdžida da vidi gdje je Ahmed. Mlađi sin je otišao i brzo se vratio govoreći kroz plač: 'Baba, baba, brato Ahmed ne odgovara na moje riječi.' Požurio sam do mesdžida i našao svoga Ahmeda u uglu gdje bi se obično osamljivao. Duša je napuštala njegovo tijelo. Naslonuo sam ga na sebe. Glavu sam mu stavio u svoje krilo. Spominjao je tvoje ime i oporučio da te poselamimo i tražimo halala od tebe. Zatim mi se nasmiješio.

Tako mi Allaha, nakon što se vratio s putovanja, nisam ga mogao vidjeti da se smiješi kao tada. U svojim zadnjim trenucima proučio je kur'anske ajete: 'I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati. Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.' Kada je završio s ovim ajetom, duša je napustila njegovo tijelo.“

Casopis "El-Asr" - Mart / April 2008 /1429 H.G. broj 23

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Nada u Allahovu milost   Tue Jul 22, 2008 1:17 am

Piše: Mr. Safet Kuduzović

Jedno od akaidskih pravila koja su predmet jednoglasnog stava kod učenjaka ehli-sunneta jeste pravilo: "Vjernik živi između straha i nade". Kada bi dominirala jedna od dvije komponente, tada bi ili nestalo nade u Allahovu milost, što neminovno vodi ka ostavljanju djela, ili bi bila beskrajna i varljiva nada koja daje isti rezultat.

Stoga vjernik čini ono što mu je naređeno, izbjegava zabranjeno i nada se Allahovoj milosti. ali istovremeno strahuje za svoja djela, što ga navodi da iz dana u dan povećava svoju iskrenost prema Allahu. Imam Gazali kaže da su nada i strah kao dva krila bez kojih se ne može letjeti. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod jednog mladića koji je bio na samrti. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: "Šta osjećaš (u svojoj duši)?'' "Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nadam se i strahujem za svoja djela." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: "Kod koga se spoje ove dvije stvari na samrtnoj postelji, Allah će mu dati ono čemu se nada i sačuvat će ga onoga od čega strahuje." (Tirmizi, sa dobrim lancem prenosilaca)

Uzvišeni Allah nas u časnoj Knjizi bodri da ne gubimo nadu u Njegovu milost. Uzvišeni kaže: "Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će oprostiti sve grijehe, On puno prašta i milostiv je." (Ez-Zumer, 53.) Nužno je nakon pokajanja ostaviti grijehe i činiti dobra djela, jer ispravna nada mora biti popraćena činjenjem dobrih djela, kako kaže Milostivi: "Oni koji vjeruju i koji hidžru učine i bore se na Allahovom putu, oni se Allahovoj milosti nadaju." (El-Bekare, 218.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Bilalu: "Obavijesti me o djelu u koje polažeš najveću nadu, jer sam čuo zveket tvojih papuča u Džennetu?" Bilal odgovori: "Ne polažem veću nadu ni u jedno djelo od toga da uvijek klanjam određeni broj rekata nakon što se abdestim." (Buhari)

Gubljenje nade opasnije je od samog grijeha, jer nadu u Allahovu milost ne gube osim pravi nesretnici. Uzvišeni Allah, navodeći riječi Jakuba, a.s., kaže: "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova i ne gubite nadu u Allahovu milost, doista, nadu u Allahovu milost ne gubi osim narod nevjernički." (Jusuf, 87.) Allah nam spominje riječi Ibrahima, a.s., koji kaže: "Nadu u Allahovu milost gube samo oni koji su zabludjeli." (El-Hidžr, 56.) Neki islamski učenjaci uvrstili su u velike grijehe gubljenje nade u Allahovu milost. Ibn Abbas prenosi da je jedan čovjek upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o velikim grijesima! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: "Da Allahu pripišeš druga i da izgubiš nadu u Allahovu milost." (Taberani i Bezzar sa lancem čiji su prenosioci pouzdani. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 1/104. Šejh Albani ocijenio je ovo predanje dobrim. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/844, i Es-Sahiha, 5/79.) Fudala b. Ubejd kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O tri skupine ljudi ne pitaj... i čovjeku koji izgubi nadu u Allahovu milost." (Ahmed, 17/179/23827, i Taberani, 18/306/789, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/587 i Es-Sahiha, 2/81.)

Dakle, nije dozvoljeno zbog straha od Uzvišenog Allaha izgubiti nadu u Njegovu milost, već treba strahovati i u isto vrijeme nadati se oprostu i nagradi za dobra djela koja se čine. Učenjaci kažu da su najgori ljudi koji druge udaljavaju od Allahove milosti i podstiču ih na gubljenje nade, a Allah najbolje zna.

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Sep 04, 2008 5:59 pm

~~~Dan povratka~~~

Dan se polahko povlacio i bližio se iftar. Aiša je žurno pripremala sofru i u prolazu gledala na sat. Cinilo joj se da vrijeme tako sporo odmice... A onda se iz daljine zacuo glas mujezina, koji se na momente gubio i miješao sa žamorom ljudi, koji su se šetali ulicom. Bila je to šesta noc šewala i ona je prvi put u toj godini sama iftarila. Muž joj je prošlog ljeta preselio na Ahiret, a kceri se poudale. Dok je iftarila slušala je ucenje Kur'ana sa audio-kasete, i razmišljala o ajetima koje je upravo cula. Iako je mnogo puta procitala prijevod Kur'ana, cinilo joj se da ove ajete prvi put cuje. Lagahno se podigla i ugasila kasetu, a u ušima joj je odzvanjalo: "O vjernici, neka vas ne zabave vaši imeci i vaša djeca da ne spominjete Allaha! Oni koji tako rade na velikom su gubitku. Dijelite od onoga što smo vam dali prije nego nekom od vas dodje smrt, pa da onda kaze: "Moj Gospodaru, da mi hoceš (samo) malo odgoditi smrt, pa da dijelim i da budem od dobrih! - Ali Allah nece nikom odgoditi kad mu dodje posljednji cas, a Allah zna sve što vi radite." (Prijevod znacenja - Munafikun, 9-11.)

Duboko je uzdahnula klimajuci glavom kao da nekom nevidljivom ili sama sebi potvrduje tu cinjenicu. Abdestila se, klanjala akšam, te se naslonila u svoju fotelju da izuci zikr poslije obavljenog namaza. Pogled joj odluta na veliki starinski sat, koji je bucno otkucavao, remeteci mir i tišinu njene sobe. Još je trebalo cekati do jacije, a ona je bila tako umorna. Ostala je da se odmara naslonjena na jastuke, a onda je prenu kucanje na vratima. "La havle ve la kuvete illa billahi - ko bi to mogao biti?" - upita se poluglasno Aiša. Nikome se nije nadala, a i za posjete je bilo kasno. Nevoljko pride vratima i otvori. Mlad covjek oko 30-tak godina, crne kose i poduže crne brade sa osmjehom na usnama stajao je ispred nje. Osjetila je njegov sladunjavi parfem u nosnicama, koji ju je podsjecao na miris behara. On joj nazva selam, a ona bolje napravi mahramu i uzvrati, pitajuci se ko je on i ocekujuci da joj to sam kaže. A njegove rijeci bijahu pravo iznenadjenje: "Zar se ti ne bojiš smrti i kaburskog azaba? O kako vi ljudi malo radite, a puno ocekujete! Zar vi mislite da ste uzalud stvoreni i da se svom Gospodaru necete povratiti? A zaista tvoje vrijeme istice sutra sa podnevskim ezanom." I dok se ona sva tresla od neobjašnjive hladnoce, shvati da je nepoznati covjek vec otišao i ostavio je samu sa njenim uzburkanim mislima. Lagano zatvori vrata, udje u svoju sobu i umornim pogledom prede po njoj. "O moj Bože, zar je sutra kraj?" - pomisli ona. "Sutra ce doci po mene Melek smrti. O Bože! A toliko planova i toliko nezavršenih stvari! Nisam ni Esmi vratila posudjeni novac, a i Subhija mi još nije halalila što sam je spominjala onim ženama sa pijace. Teško meni, ona cak i nije tu da mi da halal. Znam da sam pogriješila, ali tudji hak je težak, a sad mi valja ici s njim i za njeg odgovarat!" Svašta joj je dolazilo na um i prisjecala se raznih grešaka. Osjecala se kao da ima groznicu. Nije znala šta bi prije, a vrijeme je prolazilo. Krenula je prvo da pospremi kucu da ne ostavi ništa loše iza sebe, a onda je stala i sjetila se da je prece da klanja i uci Kur'an, jer od toga ima više koristi. Krenula je da uzme Kur'an, a onda se sjeti da ce odgovarati i za svoju djecu. Pomisli kako bi im trebala telefonirati i zamoliti ih da dodju da ih opomene na smrt i na odgovornost prema Allahu dž.š. A željela je i da ih još samo jednom vidi i da se oprosti sa njima. Zehra je jedina klanjala i za nju se nije brinula. Ona je sa svojim mužem i hadždž obavila i na pravom je putu. Ali bojala se odgovornosti za druge dvije kcerke. Senija je bila frizerka i nije htjela da primi ništa od vjere, a Nermina... Aiša uzdahnu, a oci joj se orosiše suzama. Nermina je bila manekenka i top-model. Nju je zanimala samo moda i novac, a o vjeri nije ništa htjela ni da cuje. Znala je Aiša da ce biti pitana za svoju djecu i bojala se toga. A vrijeme tece i sve je bliži trenutak kad ce sve morati ostaviti kad, ništa nece moci ispraviti, a onda...? Onda polaganje racuna za sve što je uradila i govorila. "O moj Bože." - uzdisala je Aiša, a suze su joj tekle. Željela je još puno toga da uradi i da se pripremi - a sada - nema više vremena. Kasno je za sve. Suze su joj lile niz njeno, vec naborano lice, a onda je zastala ispred ogledala i obratila se svom odrazu u njemu: "Eto, došlo ti je vrijeme da platiš za sve. Ne možeš se ni sama sebi opravdati da nisi znala, a kako ceš sutra kad staneš pred Stvoritelja svih svjetova? I još kad dodje onaj stari imam i potvrdi kako nam je stalno davao savjete, a mi žene ništa ne slušamo! Lijepo je on nama govorio: "Bojte se svog Gospodara, jer Njemu cete se vratiti i pred njim racun polagati." - a mi mislimo da još nije red na nas! O Bože, o Uzvišeni Gospodaru, ako nam Ti ne oprostiš, mi smo izgubljeni, jer sami smo se prema sebi ogriješili!". A onda se odmaknu, uze novcanik i pode prema vratima, bar sadaku da udijeli, da još koje dobro djelo zaradi. Zastade pored vrata i sjeti se da ni zekat za ovu godinu nije dala, pa se opet vrati, a onda pomisli da je prece tevbu da ucini, pa sve ostalo.

Odjednom se sve zamraci, zacu se huka kao huka vodopada i zacu se glas: "Došlo je tvoje vrijeme!" I dok se glas gubio u toj huci, ona vrisnu: "Nee, nee, ne mogu još!", a pred ocima joj se poceše mijenjati slike. Vidjela je svoje kcerke, novac od zekata, komšinicu kako je optužuje, dug koji nije vratila i sve, sve je bilo tu. Ništa nije izostavljeno! Došlo je vrijeme da položi racun za sva svoja djela. I onda kao da bi uvucena u mracni tunel koji ju je poput vakuma odvodio sve dalje i dalje na put bez povratka...

Aiša otvori oci i shvati da je sve to bio samo san, ali san pun opomene. Njena soba i stari sat kao da su zaista bili svjedoci tog sna, djelovali su mracno i vidjelo se da je i njihovo vrijeme prošlo. A onda se zacu glas ezana za jaciju-namaz. Ona obrisa svoje znojno celo i požuri da se abdesti. U sebi je ucila sure Muavizatejn. Na sedždi je dugo molila svog Gospodara za oprost i za još samo malo vremena kako bi ispravila neke svoje greške. Iako je bila umorna i taj dan provela posteci, još dugo, dugo u noci kroz suze se cuo njen šapat: "Subhaneke inni kuntu mine-zzalimin Allahumagfirli - Ente Er-rahmer-Rahimin." - "Slava je Tvoja, zaista smo se mi prema sebi ogriješili, Allahu moj, oprosti mi, Ti Si od Milostivih Najmilostiviji.".


Izvor: iltizam
Na vrh Go down
takvaran
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Tue Sep 09, 2008 1:47 pm

Ovu pricu imate u knjizi „Sifetu-s-saffa“ od Ibn Dzevzija,koji spominje poznatog vojskovodju Ebu Kudamu Eššamijja,koji je sav svoj zivot proveo boreci se protiv Allahovih neprijatelja,ne prodje ni jedna bitka a da on nije ucestovao u njoj.
Posjetio je Ebu Kudame grad Allahovog Poslanika s.a.w.s. i dok je sjedio zatrazise od njega njegovi drugovi da im isprica ono sto ga je najvise zadivilo tokom njegovog dzihada.Kaze Ebu Kudame:

„Dok smo spremali borbu protiv neprijatelja smjestismo se u grad Rekku u Iraku na rijeci Eufrat. Kupi sebi jahalicu i ono sto mi trebase od oruzja.Odrza ljudima poslije ikindije namaza hutbu spominjuci im sta nas sutra ceka.Spominjuci im blagodati koje Allah dz.s. pripremi onima koji spreme gaziju,mudzahida na Allahov put onima koji se izadju borti,a oni zasluzuju najvece nagrade!
Otkucavali su posljednji trenutci, srca su drhtala, klanjao sam jaciju i spremao se da spavam. Priblizio sam se fenjeru i htio da ga ugasim,a u tom trenutku neko pokuca na vrata,a ja odmah upitah:
Ko je?
U tisini se ponovo zacu lupanje na vrata, a ja ponovo upitah:
-Ko je?Ko je to?-
Ja se prepadoh, zacudih,iznenadih se iza vrata cuh glas zene:
-Otvori,o Ebu Kudame!-
Upitah se:Sta radi ova zena pred mojim vratima?Ponovo je zakucala:
-Otvori o Ebu Kudame!-
Misli su mi navirale, a ja sam u ovom gradu stranac, ja ne znam ni jednu zenu, zasto je dosla ovako kasno, mozda su sejtanove spletke, a one su jake!Otvorio sam vrata i ispred mene ja stajala pokrivena zena. Upita me:
-Jesi li ti Ebu Kudame?-
Rekao sam:
-Da, ja sam Ebu Kudame! Sta zelis?“
Pruzi mi neku kjesu, neki zavezljaj okrenu se i ode placuci... Zacudio sam se njenom postupku i usao sam u kucu i otvorio zavezljaj, kada unutra pise:
-O Ebu Kudame! Cula sam kako podstices ljude na dzihad, a ja sam zena nemam snage za borbu. Nemam ni novaca da spremim i obucem mudzahida na Allahov put, ali ti saljem najljepse i najdraze sto imam. Odsjekla sam svoju kosu svoje dvije pletenice da budu povodac tvome konju i nadam se da ce mi to Allah dz.s. vidjeti i primiti i oprostiti mi grijehe!-

Zacudio sam se i zadivio njenoj brizi za dzihad i muslimane i njenoj zelji da zaradi dzennet. Razmisljao sam da ce Allah dz.s. uciniti ove njene pletenica teske na mizanu. Nadam se da ce joj Allah oprostiti njene grijehe, a mozda ce dati da muslimani pobjede zbog njenog iskrenog nijeta.

Osvanu novi dan a Ebu Kudame postroji vojsku i uredi je i napustise Rekku. Nakon sto su se odmakli od grada sustize ih jedan konjanik vicuci:
-O Ebu Kudame!O Ebu Kudame!-

Kaze Ebu kudame:“Zastao sam i sacekao konjanika misleci da nosi neki haber. Kada me susutize zahvali Allahu dz.s. sto mu je podario da ucestvuje sa nama u dzihadu, a kada otkri lice bijase to mali djecak oko trinaest godina. Lice mu je sjalo kao mjesec, a ja se iznenadih i rekoh:

-Sta to ti hoces o djecace?-
A on se zacudi i rece:
-Zelim ono sto zele muslimani!-
-A sta to zele?-rekoh.
-Dzihad! Dzihad,ja Ebu Kudame!-
-O moj djecace da li mislis da ti i kao ti mogu nesto da pomognu muslimanima? Dzihad treba jake i cvrste borce. Dzihad je teskoca, borba, ubijanje, krv, pogibija... A ti tako mal ine mozes to podnjeti!-

Poceo je Ebu Kudame da ga savjetuje kao otac svog sina jedinca:
-Vrati se o moj sine prije nego sto se konji izmjesaju, prije nego sablje pocnu sijevati i lomiti se sijekuci lijevo i desno glave, ruke i noge!-
Djecak je podigao glavu,pogledao me i rece_
-A zar neko kao ti Ebu Kudame, moze nesto tako izgovoriti?-
Rekao sam mu:- Da, a sta hoces da ti kazem drugo i opet ti kazem: Vrati se prije nego sedla popadaju od zestine, nije to za svakoga!-
Odgovori mu djecak sa glasom koji lici nekom velikom alimu kada objasnjava nekom dzahilu: -Kako, o Ebu Kudame kazes tako, a Allah s.w.t. kaze ovako:“O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih zastupa mnogo, ledja im ne okrecite! Onaj koji tada ledja okrene, osim onog koji se povuce s namjerom da se ponovo bori i u drugoj ceti pristupi, vratice se na tovar Allahovom srdzbom, prebivaliste njegovo bice dzehennem, a uzasno je ono prebivaliste!“ ako me savjetujes, o moj amidza, da se vratim, a mi smo u blizini neprijatelja, borba je na primaku, a ti hoces da ja okrenem ledja kao da zelis da navucem Allahovu srdzbu na sebe i da budem od onih koji su propali.-

Zastade Ebu Kudame zacudjen, ispred djecaka koji zasluzuje da bude ucitelj u razumjevanju Allahove knjige i njenih ajeta, a bogami zasluzuje da bude primjer svim muslimanima koji zele Allahovo zadovoljstvo.

Kaze Ebu Kudame:-Nisam ga mogao odbiti i zaista ako bi jahali on je ispred nas, ako bi se odmarali on je strazario. Jezik mu ne bi prestajao spominjati Allaha dz.s.! A kad smo se priblizili granici zeljeli smo da taj dan prije bitke da postimo i djecak nas zamoli u ime Allaha dz.s. da nam on spremi sehur. Odmace se od nas i zapali vatru. Proslo je dosta vremena pa mi drugovi rekose:-O, Ebu Kudame idi vidi sta ti je sa djecakom. Cini nam se da cemo mi gladni ostati!-
Otisao sam do njega a on zapalio vatru i stavio vodu da kuha, ali ga san prevario pa je zaspao. Gledao sam ga kako slatko spava, pa sam rekao sebi: 'Ja cu insaAllah da nabrzinu nesto spremim za nase drugove.' Dok sam gledao u djecaka, primjeto sam da je poceo da se smjesi i smijesio se toliko da je osmijeh presao u smijeh, smijeh se toliko povecavao da sam se zacudio njegovom stanju. U tom trenutku on se probudi,a kada me ugleda povika:

-O Ebu Kudame, zakasnio sam! Halalite mi! Ja cu da spremim dorucak! Ja cu da radim sve sto treba! Pusti me o moj amidza!-
Rekao sam mu:- 'Ne,vallahi! Necu ti nista dozvoliti dok mi ne isprcas zasto si se smijao u snu!-
Kaze djecak:-Ovo je san, o Ebu Kudame vidio sam je! Vallahi vidio sam je!-
-Sta si to vidio?-rekoh- Pricaj, sta si vidio?-
-Ne, necu! Ovo je izmedu mene i Allaha dz.s.!-
-Zaklinjem te Allahom dz.s. da mi spricas o svom snu! Pricaj mi!-

Nakon sto ga zakletoh,rece djecak:
-O Ebu Kudame! Vidio sam da sam usao u dzennet i priblizavao sam se nekom dvorcu, jedna cigla je od zlata, druga od srebra, treca, cetvrta, peta, drago kamenje, biseri, merdzani, dijamanti... Ne znam sta jos... Dok sam se ja prblizavao dvorcu, kada tamo, svila djerdani! Zlatne kapije i satori! I ugledah ono sto zelim! Ne vidjah i ne cuh o ljepoti koju gledam! Lice kao mjesec i zvijezde! Ne znam sta da radim! Vidio sam lijepe djevojke, sjedise na divanima i nesto saputase izmedju sebe, pa povika jedna od njih:-Ovo je Merdijjin covjek! Ovo je njen muz! Ovo je Merdijjin muz!-

Zacudih se, ja nemam zenu. Ja ne znam ko je Merdijja, nikada nisam cuo za nju! Ne znam je ja! Pa upitah:-Pa jesi li ti Merdijja?!- Odgovori mi sa osmijehom:-Ja sam sluzavka Merdijjinih sluzavki! Ako zelis Merdijju udji u dvorac ona te ceka! Udji Allahovom dozvolom Allah ti se smlovao!-

Udjoh u dvorac i dodjoh na njegov vrh. Udjoh u sobu iz koje nesto sijase poput sunca. Ugledah je! Vallahi ugledah je! Bila je poput sunca! Sjedi na divanu od crvenog zlata, a oko nje su biseri i merdzani! Suho zlato, dijamanti! Vallahi poznah je! Allah dz.s. je opisa! Kunem se Allahom s.w.t. izgubio bih vid, ostao bih bez pameti da me Allah dz.s. ne sacuva! A ona u tom trenutku, u tom mom halu progovori:- Dobro dosao o Allahov prijatelju! O Allahov robe, dobrodosao!- Kada sam cudoh njene rijeci, ne mogodoh se suzdrzat nego se primakoh, primakoh se i htjedoh da je zagrlim, a ona rece:-oOmoj dragane o srce moje! Sacekaj jos malo, samo jos malo! Malo je ostalo od tvog zivota! Doci ces mi ovog dana, ja te cekam insaAllah!- Nasmijao sam se. Smijao sam se svojoj sreci i svojoj nagradi, elhamdulillah!-

Rece Ebu Kudame:-Kada cuh pricu ovog djecaka, rekoh mu:
-Vidio si dobro o djecace! Vidio si khajr insaAllah!-
Onda smo jeli klanjali. I ustadose komandant da postroje jedinice, a daije se rastrkase po saffovima citajuci Allahove ajete o dzihadu i njegovoj nagradi!Vidio sam kako svaki borac okuplja oko sebe svoju bracu, svoju rodbinu, svoje najblize... Ja potrazih djecaka, on nema oca da ga zastiti nema oca da ga upozori. Nema brata da ga stavi iza sebe, nema amidze, nema brace... Jase svoju jahalicu i stao u prve saffove. Ja mu se priblizih i rekoh:

-O djecace, imas li ti iskustva u borbi? Imas li ti iskustva u borbi i dzihadu?-
Kaze:-Ne vallahi! Ovo mi je prva borba! Ovo je moj prvi susret sa neprijateljem!-
Rekoh mu:-O moj sinko! Ovo je za tebe veliko i opasno! Borba treba odvazne, smjele, iskusne i jake borce idi na polednu vojske, ako pobjedimo i ti ces sa nama insaAllah, a ako izgubimo neces biti ti prvi koji ce biti ubijen.-

Pogleda me zacudjeno:-Zar ti meni kazes...? Zar zelis da budem od stanovnika vatre?!-
Rekoh mu:-Ne zelim vallahi! A nismo ni dosli ni zbog cega drugog osm zbog dzihada i da se sacuvamo vatre!-
Uzeo sam ga za ruku i na silu poceo vuci na poledjinu vojske, a on mi se odupirao svom svojom snagom dok mi se ne istrze iz ruku i nestade u saffovima.

Borba je pocela...
Izmijesase se vojske pocese sjevati sablje i lomiti se, pocese letjeti ruke i noge na sve strane i poce zestoka borba... Krv je ljevala na sve strane! Svak se zabrinu o sebi, svak je samo sebi bio interesantan... Priblizilo se vrijeme podne namaza, a ja izmedu saffova tada zascuh glas:

-O Ebu Kudame! Nadjite mi Ebu Kudamu! Posaljite mi Ebu Kudamu!-

Okrenuh se i tada ugledah djecaka na zemlji, u prsima mu koplje, pored ubijenog konja. Pozurih, a suze mi potekose niz obraze... Sjaha sa konje i uzeh ga u narucje i kroz plac povika:-Evo me o djecace! Evo me ja sam Ebu Kudame, moj sinko!-
Progovori djecak:-Hvala Allahu koji me pozivi da mi dodjes! Hvala Allahu koji me pozivi da ti vasijjet dam!-
Plakao sam i brisao mu krv sa svojom odjecom, a on progovori slabim djecijim glasom:

-Zar to o Ebu Kudame brises svojom odjecom! Obrisi mojom odjecom i uzmi moju krvavu kosulju i odnesi je mojoj majci i poselami je!-
-A ko ti je majka o sinko moj?!-

Upita me zacudeno:-Moja majka? Ti ces nju upoznati, ako je nisi vidio...-
Suze su mu natapale oci i nastavi:-Moja majka je starija zena, stanuje tu i tu, u tom djelu grada. A kada je vidis poselami je od mene i obraduj je i reci joj da je Allah dz.s. primio njenu hediju koju je spremala ovolike godine!- zatvori djecak oci i poce izgovarati sehadet... i rece:

-O Ebu Kudame! San je istinit! Vidim je! Vallahi vidim je! Osjecam njen miris! Vallahi vidim je ona je pored moje glave!-nasmijesi se djecak i ispusti svoju plemenitu dusu.

Zagrlio sam djecaka i plakao, plakao sam jakim glasom... Skidoh sa njega odjecu, stavih je u kesu i otkopah za njega kabur. Stavih ga u kabur da spava svoj istinit san...-

Ode Ebu Kudame u borbu i kada pade noc razdvojise se vojske i vrati se Ebu Kudame da obidje kabur svog druga i uputi za njega dovu. Kada se priblizi kaburu, kaze Kudame:

-Kada se priblizih kaburu, ugledah tijelo pored njega i ne mogu da vjerujem! Nije tacno! I povikah:-Ko je to uradio?! Zasto je uradio?! Sta zeli od djecaka?!-

Plakao je Ebu Kudame zurno drugi put kopao kabur i polozio njega svojim rukama. Plakao je Kudame razmisljajuci ko je to mogao uraditi i zasto? Nema djecak niti oruzje, a niti zlato, razmisljao je Ebu Kudame a suze su mu zaljevale kabur. Otisao je Kudame da se odmori i u sabah narednog dana prije bitke, navrati kraj kabura da se uvjeri da li je sve uredu. I zastade iznenadjen kada nade djecaka pored kabura, lezi na zemlji, shvatio je da to nije obicna stvar i zapita se sta bi to moglo da bude, rekli su mu njegovi drugovi: 'Mislimo da je izasao u dzihad bez izuna majke pa ga Allah dz.s. kazni i ucini ibratom ljudima!'- Razmisljao je Ebu Kudame, sjetio se njegove brige za dzihad, njegove pokornosti, njegovog sna... Nije mogao shvatiti sta se desava... Iskopa i treci kabur i spusti ga u njega i zamoli da mu Allah oprosti.

Nastavi se bitka i Allah ucini da muslimani pobjede, a Ebu Kudame otidje da jos jednom vidi kabur svoga druga. I zastade Ebu Kudame zacudjen kada vidje strasni prizor: Djecak je bio pored kabura a velike ptice su trgale i nosile njegovo meso! Tu su bile i zvjeri koje su trgale ostatke njegovog mesa! Nemade snage da ucini bilo sta... Sjecao je se njegovog islama, nije znao njegov nijjet... Sta je taj djecak uradio pa da zaradi ovako strasnu kaznu od Allaha dz.s.?!Skupio je snagu i rekao:“Inna lillahi we ina lillahi radziun!“
Na vrh Go down
takvaran
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Tue Sep 09, 2008 1:48 pm

Pozuri Ebu Kudame u grad da sretne familiju ovog djecaka. Usao je u grad, raspitao se i nasao kucu koju je trazio. Kaze Kudame:
„Pokucao sam na vrata, a malo zatim ona se otvorise, a na vratima je stajala mala djevojcica, koja kada me ugleda jos da u ruci nosim kesu povika glasno:
-Mustuluk o majcice moja! Mustuluk moja draga majko! Mustuluk! Moj brat je preselio, evo majko stigao je Ebu Kudame, emir mudzahida i nosi neku kesu, vjerovatno je od mog brata! Mora da je moj brat preselio dok se nije vratio sa njim!-i nastavi mala djevojcica gledajuci u mene:-'Allah nas je pocastio njagovim sehadetom! Prvi brat mi je preselio prosle godine, a moj dragi babo je preselio prije dvije godine! A ovaj dan Allah dz.s. osvijetli nasu kucu preseli i moj mladji brat i pridruzi se njima dvojici! Elhamdulillah!'-

Zapanji se Ebu Kudame govoru ove djevojcice, obuze ga trema, zadivi se kako je ta udovica mogla da odgoji ovu djecu na ovakav islamski nacin?! I dok on razmisljase pojavi se na vratima zena i progovori:

-Dobrodosao, o emiru mudzahida, o Ebu Kudame! Hvala Allahu koji vam je dao pobjedu!-
Kaze Kudame:-'Nisam je uspio ni vidjeti, niti cuti kako treba, ali to je ona! Vallahi rekoh sebi to je ona zena koja mi donese onu vecer svoje pletenice! Dade mi ih da se pomognem sa njima!
Rekoh joj: -'Mustuluk o sestro, propisa Allah dz.s. da tvoje pletenice pomognu Allahovu vojsku! Na mome konju popucase svi povojci i ja privezah konopom od tvoje kose i ostah cvrst na svome konju! Pobi na desetine musrika, a pletenice ne popustise!- zastadoh sa govorom kada primjetih da zena i ne obraca paznju na ono sto joj govorim. Progutah pljuvacku, sta je to sto je moglo pometi ovu zenu, ona se okrenu i rece:

-O Ebu Kudame! Obavjesti me da li m dolazis mustulukom ili na zalost?-
Iznenadih se njenom pitanju i rekoh:-A sta to znaci mustuluk, a sta zalost?-
Kaze:-Ako je moj sin preselio u borbi licem okrenut neprijatelju, a ne ledjima, onda je to mustuluk. To znaci da je Allah primio moju hediju! A ako je moj sin sa vama i vraca se sa plijenom, onda je zalost velika i ne primi Allah moju hediju!-

Rekoh joj:-Vallahi o moja majko, dolazim ti mustulukom, nosim njegovu krvavu kosulju, primi Allah dz.s. tvoju hediju!-
Zena je stajala mirno i cutala, a Ebu Kudame se zaprepasti kada cu novo pitanje:

-A je li ga zemlja primila ili nije?-

Jezik mi se nije htio pomjeriti, a zraka u mojim plucima je nestalo... Ona ponovi pitanje.

Jedva skupi snage i rekoh:-Ne vallahi! Nije ga zemlja primila!- kada ona cu sta ja reko rece:-Elhamdulllah! Elhamdulillah!- i pade cineci Allahu sedzdu.

Nisam mogao da se pomaknem, uhvatio sam se za vrata da ne padnem. Nisam znao sta da radim, sta da govorim... Ovi dogadaji su previse za mene. Kada zena ustade sa sedzde rece:

-Sigurno si iznenadjen mojim pitanjma.A reci cu ti o Ebu Kudame,ovaj moj sin bi kada padne noc ustajao na kijam i dugo klanjao, a u zadnjoj trecini noci dovio bi Allahu dz.s. da ga uzme kao sehida, a onda bi glasno dovio:“O moj Gospodaru, nemoj me oziviti osim da to bude iz kljunova i kandzi ptica grabljivica, iz stomaka divljih zvjeri!“ I plakao bi, plakao bi dugo i ponavljao dovu, po nekoliko puta! Eto o ebu Kudame, Allah dz.s. primi njegovu dovu i ostvari se njegova zelja, bice prozivljen iz stomaka divljh zvjeri! O moj sine isao si putem svog oca koji te pretece, a i tvoj brat, postigao si veliku nagradu!Selam tebi o moj sine i neka nam se Allha svima smiluje!“

Dugo godina Ebu Kudame bijase vodja, komandant mudzahida, nije pokleknuo pred neprijateljima, niti sjeo da se odmori, a sada Ebu Kudame nemogase vise da stoji na nogama, pokleknu i sjede, a suze su mu lile i navirale, natapale gustu bradu... Ne vidje nikoga slicnog ovom djecaku. Plakao je Ebu Kudame! To su bile suze bola, radosti, postovanja... Ustade Ebu Kudame, a u sjecanjima ova udovica, ova mala djvojcica i njena prica o bratu i ocu. Sjecao se Ebu Kudame djecaka, njegove volje za dzihad, njegove borbe, ispustio je svoju dusu na njegovim rukama. On ga je svojm rukama zakopao. U njegovoj dusi javljali su se osjecaji i zelje.“

Zaista to su oni koji zele dzennet! Koliko je samo ova zena propatila, a patila je radi Allaha i poklonila mu sve sto je imala: svog muza, dva sina... Koliko je samo ona zeljela dzennet! A sta smo mi pripremili Allahu dz.s. da mu damo i sta to spremamo? Allah dz.s. nas obavijesti i opisa nam ono sto je On pripremio za svoje iskrene robove...
Na vrh Go down
rose
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Tue Sep 09, 2008 6:19 pm

ALLAHU EKBER!!!

Ova prica je tako lijepa a istovremeno tako dirljiva, subhanallah ...
Allah te nagradio brate sto si je podijelio sa nama!
Na vrh Go down
takvaran
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Tue Sep 09, 2008 11:42 pm

Amin....i tebe sestro svakim dobrom na ovom i Onom svjetu.
Na vrh Go down
takvaran
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Oct 12, 2008 1:04 am

Navodi se u knjigama selefu-s-salihina predaja da je za vrijeme Musa, alejhisselam, živio čovjek koji je činio grijehe 40 godina. Jedne godine je zavladala velika suša i izišli su svi zajedno sa Musa, alejhisselam, i dovili Allahu s.w.t. da spusti kišu, ali kiša nije silazila.

Zatim se Musa,alejhisselam, obrati Allahu s.w.t. sa riječima:"Gospodaru, navikao si me da mi uslišavaš moje dove". (Kao da je svojim riječima rekao: Gospodaru,Ti si toliko milostiv i plemenit) Allah s.w.t.mu je odgovorio:"O Musa,kišu nisam spustio jer između vas ima moj rob koji je činio grijehe 40 godina i zbog njegovog griješenja ste bili uskraćeni kiše"."Gospodaru, šta da uradimo"? "Neka iziđe i napusti vas, jer njegovo prisustvo zabranjuje milost".

Zatim se Musa, alejhisselam, obratio svome narodu:" O sinovi Israilovi,među nama se nalazi neko ko čini grijehe 40 godina i zbog njegovog prisustva, Allah nam neće spustiti kišu, pa neka nas napusti kako bi nam Allah spustio kišu". Taj čovjek je pogledao sa lijeve, pa sa desne strane,niko nije izlazio i shvatio je da je on taj jedini koji je veliki griješnik. Šta je uradio?

Otpočeo je dozivati svoga Gospodara govoreći:" Gospodaru moj,ako iziđem osramotiću se, a ako ostanem umrijt ćemo od gladi. Gospodaru, pokrij moju sramotu, a ja Ti obećavam da se nikad više neću vratiti na svoj grijeh! Ja Ti se kajem, Gospodaru moj"! Nije ni izgovorio te rijeći, a jaka kiša je otpočela padati i sve tako dok nije prestala.

Kada je prestala, Musa, alejhisselam,se obrati Allahu:" Moj Gospodaru,zar mi nisi rekao da nećes spustiti kišu sve dok ne iziđe griješnik i ne napusti nas, a to se nije desilo"?..Allah s.w.t. mu odgovara:"O Musa,kišu sam spustio iz radosti zbog tewbe/pokajanja Moga roba koji je činio grijehe 40 godina". (Samo trenutak je trebao da se njegov život promjene,trenutak da svi ožive nakon velike suše,da ostavi grijeh koji je činio 40 godina…)

Musa, alejhisselam, reče:" Gospodaru,reci mi koje on da se veselimo zbog njega". Allah s.w.t.odgovara Musa,alejhisselam;”O Musa,40 godina je griješio i ja sam ga prikrivao,a na dan njegova pokajanja da ga osramotim.”
Na vrh Go down
takvaran
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Oct 12, 2008 1:06 am

Primjer istinskog vjerovanja!

Bizantiski car je mnogo slušao o neustrašivosti ashaba r.a, o njihovoj strpljivosti i spremnosti da ginu na Allahovom putu, tako da mu je to sve zvučalo poput bajki. Abdullah b. Huzafe es-sehmi bijaše zarobljen od strane Bizantinaca. Oni ga odvedoše svome vladaru i rekoše: "Evo jednog od drugova Muhammedovih saws. Željeli su da ga testiraju i uvjere se dali su te priče o ashabima istinite. Rekoše mu: "Ako se pokrstiš i prihavatiš krščanstvo, dat če mo ti polovinu svoga carstva." Abdullah na to odgovori: "Kada bi mi dao svu svoju vlast i sve što posjeduju Arapi da za samo jedan tren (koliko bi se moglo okom trepnuti) napustim Muhammedovu vjeru, ja opet ne bih pristao".
"Onda ću te ubiti", reče mu car. "Kako god hoćeš", odgovori mu Abdullah. Car naredi, pa Abdullaha razapeše na krst.Strijelcima pak naredi da gađaju blizu njega kako bi ga zastrašili. Istovremeno mu car nudio da primi kršćanstvo, što je on nedvojbeno odbijao. Vidjevši da ništa više neće postići, car naredi da ga spuste sa krsta. Onda pozva sluge da mu donesu kazan u kojeg nališe ulje. Kazan zatim staviše na vatru, sve dok ulje ne poče ključati.
Car naredi da mu dovedu druga dva zarobljena muslimana, naredivši da jednog od njih bace u kazan. Predhodno mu je ponudio da prihvati krščanstvo, što on, naravno odbi. Abdullah poče da plače, a carevi vojnici rekoše vladaru: "Eno ga plače". Car pomisli kako se Abdullah uplašio, pa povika: "Vrati te ga ovamo"! Car ga upita:: "Zašto plačeš"? Abdullah mu odgovori: "Pomislio sam: Eto sad ću biti bačen u ovaj kazan i tako se lahko rastati sa svojom dušom. Zaželio sa u tome momentu da imam duša koliko dlaka na svom tijelu pa da svaka od njih bude bačena u ovaj vreli kazan na Allahovom putu".
Na te mu njegove riječi,car, potpuno se predavši, reče :"Prisaješ li da me poljubiš u čelo, pa ću te osloboditi"!? Abdullah dodade: "A hoćeš li pustiti i ostale muslimane"' "Hoću", odgovori mu car. On ga poljubi u čelo i sa zarobljenim muslimanima povrati se Omeru r.a. i ispriča mu svoj slučaj.Nakon te priče Omer r.a. reče: "Dužnost svakog muslimana je da poljubi u čelo Abdullaha b. Huzafu. Ja prvi to činim". On ustade i poljubi Abdullaha u čelo. (Ibn-Esir)
Na vrh Go down
-Dzulejbib-
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Oct 12, 2008 2:06 am

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Sjedio kralj na svom prijestolju kao paun, a
iskre su frcale iz njegovih očiju. Vojnici pred njim
drhtali su od straha, jer je imao srce tvrdo kao kamen,
još tvrđe i okrutnije. Kralj je klimnuo glavom, kao
znak odobrenja da mađioničar može stupiti preda nj.
Ušao je mađioničar, te, ponizno i pokorno pognute
glave, stade pred kralja i reče:
"Zahvaljujem svom gospodaru što mi je dopustio da se
pojavim pred njim. Gospodaru, došao sam vam reći da sam
ostario i da me snaga napustila, to se bojim da će, kad
umrem, i moja magija umrijeti sa mnom. Zapovijedite,
gospodaru, da se pronađe bistar dječak kojega bih učio
vještini magije!"
www.islamski.com
www.islamski.com
4
Kralj reče:
"Hvala tebi, mađioničaru! Sav svoj život utrošio si služeći
me! Bio si odan i iskren, stoga ću izvršiti tvoju želju!"
Kralj je izdao zapovijed da se ispuni
mađioničareva želja. Izbor je pao na bistra dječaka,
lijepa i produhovljena lica, na kojem je stalno titrao
osmijeh, dječaka dobrodušnog i oštroumnog.
Mađioničar obuhvati dječaka ispitivačkim pogledom
ne bi li na njemu pronašao još koju vidljivu crtu
karaktera, pa je popričao s njim i odmah zaključio da
je taj dječak neprocjenjivo blago. Potom reče: "Dobro
su odabrali, vidim da si pametan, staložen i bistar! Nadam
se da se ne varam!"
Počeo je dječak dolaziti mađioničaru svakoga
dana da od njega nauči osnove magije, ali ne baš
rado. Nije želio takvo zanimanje, ali šta će? To je
naredba neumoljivog i silnog kralja i ne može se tome
suprotstaviti!
Jednom ga na putu k mađioničaru netko
stidljivo oslovi. Bio je to monah koji je živio u svom
samostanu, a htio je dječaka s istinom i vjerom a
Allaha. Dječak je pristao na susrete s monahom i
otvorio je svoje srce njegovim dobronamjernim
savjetima i učenju. Bilo mu je ugodno slušati širinu
uma i Ijepotu riječi tog pobožnog čovjeka.
I tako je dječak, svaki dan, navraćao u tu stanicu
dobra, da uči mudrost, kako bi od toga mogao izvući
ono što je dobro za ovaj svijet i uštedjeti nešto od toga
Na vrh Go down
-Dzulejbib-
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Oct 12, 2008 2:07 am

za onaj svijet i za sve Ijude. O tome ništa nije rekao
mađioničaru, kako ga ne bi snašla nevolja. I sam
monah mu je savjetovao da o tome ništa nikom ne
govori, dok Allah ne zapovijedi nešto drugo... I dobro
je učinio!
S vremenom je dječaku bilo sve čudnije. Pa
dokle će ostati a strahu od dvora, mađioničara i
nepravde?! Kako da napusti mađioničara zauvijek?
Eto, jednog dana ugleda mnoštvo Ijudi kojima je
nešto prepriječilo put. Što se to tamo događa?
Približio se i ugledao zastrašujuću životinju
koja je Ijudima zatvorila put. Svi su bili uplašeni...
Dječak je podigao sa zemlje mali kamen, to reče:
"Bože, ako je Tebi draže ono što čini monah od onoga što
čini mađioničar, ubij ovu životinju!"
Na vrh Go down
-Dzulejbib-
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Oct 12, 2008 2:08 am

Potom je bacio kamen prema životinji, pogodi je
i ona pade mrtva na zemlju. Ljudi se začudiše tome
što je učinio i počeše se sakupljati oko njega. Dječak
pobježe monahu da mu ispripovijeda šta se dogodilo.
Bio je jako uzbuđen; srce mu je gotovo iskočilo iz
grudi.
Monah je smirivao dječaka i reče mu: "Sine, ti si
danas bolji od mene! Sve sam čuo što si napravio ... znaj da
je Allah s tobom! Vjernik je uvijek a kušnji. Možda će ti se
dogoditi kojekakve nevolje, ali budi čvrsta srca i strpljiv,
nemoj upozoravati na mene! Molim Allaha da ti a svemu
pomogne!"
Dječak je postajao sve više bogobojazan i Ijudi
su ga sve više cijenili. Sada je već mogao, uz Allahovu
pomoć, ozdravljati slijepe od rođenja, gubavce i
druge bolesnike.
O tome je čuo jedan od kraljevih bliskih
suradnika i savjetnika, koji je uvijek pravio kralju
društvo. Kupio je puno skupocijenih darova i otišao k
dječaku. Rekao mu je: "Kao što vidiš, ja sam slijep! Ako
me izliječiš, sve to lijepe stvari su tvoje!"
Dječak odgovori: "Ja sam kao i vi, ne mogu nikoga
izliječiti. Onaj tko vas ili mene može izliječiti je Allah
(dž.š.). Ako vjeruješ a Allaha, slava Mu, ja ću moliti da te
izliječi!"
Kad je to učinio, kraljev je savjetnik bio
presretan što ga je Allah (dž.š.) izliječio, ali tek nakon
što se izjasnio da je Allah Jedan Jedini i da o tome
www.islamski.com
www.islamski.com
7
svjedoči. Kad je bio izliječen, pao je ničice iz
zahvalnosti prema Allahu.
Drugog dana, taj čovjek je došao kralju i sjeo
kraj njega, na uobičajeni način, a kralj se začudi
vidjevši da ovaj više nije slijep. Kralj ga upita: "Tko ti
je vratio vid?" A pobožni čovjek odgovori: "Allah, moj
Stvoritelj, vratio mi je vid!" Razbjesnio se kralj i zagrmi:
"Zar ti imaš Stvoritelja, osim mene? Reci mi tko to uvjerio
a to da postoji bog, osim mene?"
Bio je ustrajan, sve dok pobožni čovjek nije
priznao da je to učinio dječak.
Kralj je naredio da dovedu dječaka. Kad su ga
doveli, zapitao ga je: "Sine, zar je tvoja magija postala
toliko jaka da možeš izliječiti slijepce, gubavce i činiti druge
neobične stvari?"
Na vrh Go down
-Dzulejbib-
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Oct 12, 2008 2:09 am

Dječak je odgovorio: "Ja ne liječim nikoga, a
magija nema nikakva utjecaja na liječenje! Nema nikoga,
osim Allaha, da liječi Ijude od njihove bolesti!"
Kralj je povikao: "Naučit ću to da budeš pristojan
sa svojim gospodarem. Ja sam tvoj stvoritelj i nema drugog
stvoritelja! Zato mi moraš pokazati tko ti je otrovao mozak
i učio to da tako govoriš!"
Zatražio je da muče dječaka, sve dok nije
priznao da je to bio monah. Kralj se pribojavao da će
Ijudi obožavati drugoga, a ne njega, a to znači
buđenje svih, a time i gubljenje kraljevstva. Stoga je
izdao naredbu da hitno dovedu monaha. Kad je
monah doveden, kralj ga je obasuo prijetnjama, to
reče:
"Ti si, dakle, glava smutnje! Zar hoćeš da Ijudi postanu
prema meni neposlušni? Zar tvrdiš da ima gospodara osim
mene? Odbaci to ideju! U protivnom, čeka te smrt!"
Monah je odbacio prijetnje i reče: "Moj Gospodar
je Allah, a ti ne možeš svojim nasiljem i prijetnjama
prisiliti me da odbacim svoje vjerovanje... Radi šta ti je
volja!"
Nije prošlo ni nekoliko minuta, a kralj je
zatražio da mu donesu pilu, kako bi njome raspolovio
monahovu glavu. No monah je čvrsto ustrajao a
svojoj vjeri, odbacujući prijetnje. Kralj je naredio da
mu se otpili glava, što je i učinjeno.
Potom se kralj obratio svom savjetniku, riječima:
www.islamski.com
www.islamski.com
9
"S tobom sam proveo dugo vremena i ti si mi prijatelj -
savjetujem ti da odbaciš svoju vjeru i da ostanemo i dalje
prijatelji!" Čovjek je to odbio, i s njim je učinjeno isto
što i s monahom.
Kralj je naredio da dovedu i dječaka. Obratio
mu se umiljato:
"Odbaci, dječače, svoju vjeru! Bila bi velika šteta da dječak
kao ti izgubi svoj život zbog krive vjere ... nemoj se
žrtvovati u cvijetu svoje mladosti, vrati se na vjeru svojih
očeva i djedova!" Dječak se nije pokolebao i ostao je
čvrst a svojoj pravoj vjeri, usprkos tome što je znao
šta se dogodilo monahu i kraljevu prijatelju. Obratio
se kralju riječima:
"Vjerujem a Allaha, kao Gospodara, i nemam gospodara,
osim Njega! Radite sa mnom što god hoćete!"
Kralj je naredio grupi svojih podanika da
odvedu dječaka do visokog brda i da mu tamo
zaprijete i upozore ga, da će ga, ukoliko ne odbaci
svoju vjeru, baciti u provaliju, kako bi bio primjer
drugima, koji su mu slični.
Na vrhu brda, dječak je zamolio svog
Stvoritelja: "Bože, kazni ih za njihova nedjela!"
Odjednom se brdo zatreslo i kraljevi podanici
pali su u provaliju, a dječak se vratio čvrstim
koracima, uzdignute glave. Kad ga je nepravedni
kralj opazio, iznenadio se i zbunio... Uzviknuo je:
"Čudne se stvari s tobom događaju! Gdje su Ijudi koje sam
poslao s tobom?"
Na vrh Go down
-Dzulejbib-
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Oct 12, 2008 2:10 am

Dječak odgovori: "Allah me oslobodio njih,
zatreslo se brdo i pali su u provaliju. Tako nisu mogli
izvršiti zločin koji ste im naredili!"
Razbjesnio se kralj i naredio svojim vojnicima
da odvedu dječaka čamcem do sredine mora i tamo
ga bace, kako bi ga valovi progutali.
Dječak je, usred uzburkanog mora, zamolio
Allaha za pomoć i On je uslišio dječakov poziv.
Kraljevi podanici su se svi utopili, a dječak se vrati
čvrste vjere i siguran u Božju pomoć. Koliko je sladak
bio njegov odgovor kralju: "Allah me oslobodio od vaših
vojnika i postali su hrana ribama!" Kralj je skoro pukao
od bijesa, kad mu je dječak, s punom vjerom a Allaha,
rekao: "Kralju, vi me ne možete ubiti, sve dok vam ne
kažem što trebate učiniti da biste to uspjeli." Kralj
zavikne bez oklijevanja: "Učinit ću što kažeš!"
Dječak iz sveg glasa reče: "Sakupite Ijude na
jednoj čistini i zavežite me za palmino stablo! Potom
uzmite strelicu iz mog tobolca i stavite je u luk, te kažite: -
U ime Allaha, dječakova Gospodara!!!, zatim napnite luk i
odapnite strijelu prema meni. Ako tako učinite, uspjet ćete
u namjeri da me ubijete!"
Kralj je rekao: "Pristajem!"
Sakupio je Ijude na trgu i zavezao dječaka za
palmino drvo. Uzeo je strijelu i stavio a luk, te reče:
"U ime Allaha, dječakova Gospodara!" Napeo je luk i
usmjerio strijelu prema dječaku. Strijela je pogodila
slijepoočnicu pobožnog dječaka i usmrtila ga
Na vrh Go down
-Dzulejbib-
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Sun Oct 12, 2008 2:11 am

Umro
www.islamski.com
www.islamski.com
11
je kao Božji mučenik (šehid). Posljednje riječi bile su
mu: "Nema boga, osim Allaha!"
Ljudi su se, na svoje oči, uvjerili u dječakovu
iskrenost i svi su izgovorili najslađu riječ koju jezik
može izgovoriti: "Vjerujemo a Allaha, dječakova
Gospodara!"
Teška nevolja zadesila je kralja! ! ! Desilo se ono
čega se najviše bojao. Sav narod postao je pobožan.
Ni vojnici, ni dvorjani nisu mogli pronaći
odgovarajuće rješenje da odvrate Ijude od istine...
Nisu uspjeli naći način da ih prevare i da odbace
svoju vjeru a dječakovog Gospodara.
www.islamski.com
www.islamski.com
12
Kralj nije znao šta da čini. Neki od njegovih
prijatelja su mu rekli:
"Vidiš, ono čega si se najviše bojao, dogodilo se! Nisi bio
dovoljno oprezan... Sav narod je postao pobožan. Naredi da
se iskopaju veliki kanali u zemlji i da se napune drvima, to
zapali vatru! Naredi svojim vojnicima neka svakog, tko ne
odbaci svoju vjeru, bace a vatru!"
Kad su to učinili, dođe red na jednu ženu, koja
je držala svoje novorodenče u naručju. Kad su je
dovukli do vatre, smilovala se svom djetetu, a ono je
progovorilo: "Majko, budi strpljiva, ti si u pravu!" Kad
je majka začula to, bacila se u vatru s djetetom. Ali,
od vatre su je spasili meleki i nosili je do Dženneta,
koji je obećan strpljivima, Inša - Allah!
Na vrh Go down
-Dzulejbib-
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Thu Oct 16, 2008 12:32 pm

Djever je smrt
Submitted by mon on Mon, 2008-05-26 17:49. Rekaik
Halid je sjedio zabrinuto i tužno sjedio u kancelariji. Njegov kolega Salih je primijetio uznemirenost na njegovom licu. Obratio mu se: "Halide, mi smo braća i prijatelji još prije nego smo počeli raditi zajedno. Evo, skoro nedjelju dana te viđam zamišljenog, na licu su ti tragovi tuge i brige. Kao da su te sve dunjalučke brige ophrvale, a ti znaš da ljudi trebaju pomagati jedni druge. Halid malo zašuti, a zatim reče: "Salihe, hvala ti na ovim velikodušnim riječima. I ja osjećam potrebu za osobom kojoj bih ispričao brige i probleme, možda mi pomogne da riješiti problem."
Halid se namjestio u stolici, a Salih uzeo čašu čaja i nastavio govoriti: "Salihe, ti znaš, da sam ja već osam mjeseci oženjen. Živim samo s ženom. Problem je u tome što je moj mlađi brat Hamed završio srednju školu i primljen na fakultet. Doći će za sedmicu ili dvije na studije. Roditelji su insistirali da stanuje kod mene, a ne s kolegama, jer se boje devijacija i problema. Kao što znaš, u tim stanovima ima grubijana, siromašnih, bogatih, odgojenih i neodgojenih. Kao što znaš, prijatelj puno utječe na čovjeka.
To sam žestoko odbio, jer - kako rekoh - moj brat je u pubertetu i njegov boravak u mojoj kući je velika opasnost. Svi smo mi prošli period mladosti i puberteta i dobro ga poznajemo. Nekada mogu izići iz stana, a on ostati u sobi, mogu i po nekoliko dana otputovati na službeni put.
Neću ti kriti da sam razgovarao i tražio fetvu jednog od učenjaka i koji je upozorio na opasnost njegovog boravka kod nas. Spomenuo mi je Poslanikove, s.a.v.s., riječi: ,Djever je smrt." (bilježe Buhari i Muslim). Najveća opasnost za ženu su muževljevi rođaci, kao što su brat, amidža, daidža i njihovi sinovi, jer lahko ulaze u kuću i u njih niko ne sumnja. Zbog toga je opasnost veća i iskušenje opasnije.
Salihe, ti znaš da se čovjek voli osamiti s ženom, opustiti se i uživati na najljepši način. A to je nemoguće, ukoliko moj brat bude u našem stanu."
Halid je malo zašutio, ispio gutljaj čaja, a zatim nastavio: "Kada sam ovo objasnio roditeljima i iznio svoj stav, kunući se velikim Allahom da bratu želim samo dobro, oni su se rasrdili i napali me kod rođaka. Optužili su me za neposlušnost, opisali me kao bolesnika, čovjeka i loših namjera, prljavih ciljeva, jer imam loše mišljenje o bratu koji moju ženu tretira kao stariju sestru.
Opisali su me kao zavidnika koji rođenom bratu ne želi dobro. Da ne želim da moj brat stekne akademsko obrazovanje!? Ali, najviše me pogodila očeva prijetnja: ,Ovo je velika sramota, kako da ti brat stanuje među strancima, a tvoja kuća postoji? Tako mi Allaha, ako Hamed ne bude stanovao kod vas, ja i majka ćemo biti srditi na tebe sve do smrti. Nakon današnjeg dana, mi se ne poznajemo i odričemo te se još na ovom svijetu!'
Sada sam neodlučan i zbunjen: na jednoj strani želim zadovoljiti roditelje, a na drugoj ne želim žrtvovati porodičnu sreću. Salihe, kakvo je tvoje mišljenje o ovom teškom problemu?"
Salih reče: "Ti, sigurno, želiš čuti moje mišljenje, zbog toga mi, Halide, dozvoli da ti kažem: ti si sumnjičava osoba. Šta je razlog da upadaš u ovakve probleme i razilaženja s roditeljima? Zar ne znaš da je Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu roditelja, a Njegova srdžba je u srdžbi roditelja? Šta će se dogoditi ako tvoj brat stanuje u istom stanu? Obavljat će kućne poslove kada god ti budeš radi nečega odsutan i u to vrijeme će biti glava kuće." Salih malo zašutje ne bi li zapazio tragove svoje priče na Halidu, a zatim nastavi: "Zbog čega tako loše mišljenje o bratu? Zbog čega optužuješ nevine bez dokaza? Zar si zaboravio Allahove riječi: O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, jer su, doista, neka sumnjičenja grijeh.
Reci mi da li si siguran u ženu? Da li si siguran u brata?" Halid ga prekide: "Da, siguran sam u njih, ali." Salih ga presječe: "Vraćaš nas sumnjama, pretpostavkama i mišljenjima. Halide, budi siguran da će Hamed biti povjerljivi čuvar tvoga doma i u tvom prisustvu i u odsustvu. Njemu neće pasti na pamet približiti se ženi svoga brata, jer na nju gleda kao na sestru. Halide, zamisli da je Hamed oženjen, da li bi ti razmišljao o nasrtaju na njegovu ženu ili joj učiniti kakvo zlo? Mislim da znaš odgovor.
Halide, zašto gubiš roditelje i brata, razbijaš jedinstvo porodice zbog neosnovanih pretpostavki, sumnji i mogućnosti? Budi razuman i zadovolji roditelje. Smjesti Hameda u prednjem dijelu stana i zatvori vrata drugim sobama!" Halid bi poražen riječima svoga kolege i ne imade izlaza osim prihvatiti brata u stan. Nakon nekoliko dana je Hamed doletio. Dočekao ga je Halid. Zajedno su pošli k stanu gdje ga je Halid smjestio u prednjem dijelu. Život je tekao. Dani su prolazili onako kako je Allah odredio. Prošlo je četiri godine od tada. Halid je napunio trideset godina i postao otac troje djece.
Hamed je bio na završnoj godini studija i primicao se diplomi. Halid mu je obećao pomoći da nađe odgovarajući posao na univerzitetu i ostane s njim dok se ne oženi, a da onda pređe u drugi stan.
Jedne večeri, dok se Halid iza ponoći, autom vraćao kući, vozeći ulicama susjednog kvarta, u daljini je ugledao dvije crne siluete kako stoje pored puta. Kada im se približio, vidio je staricu i djevojka koja je ležala na zemlji i glasno vikala. Starica je zapomagala i vikala: "Upomoć, spasite nas dobri ljudi!" Halida je to puno začudilo, plemenitost ga je natjerala da se približi i upita ih za razlog uznemirenosti. Starica mu reče da nisu iz ovog grada, da su u njemu tek nedjelju dana i da ne poznaju nikoga. Djevojka joj je kćerka, muž je otputovao poslom. Njoj su naišli porođajni bolovi prije termina, skoro umire od bolova, ne mogu naći nikoga da ih prebaci u porodilište.
Suznih očiju, starica ga je molila i umiljavala se: "Molim te, poljubit ću ti noge, učini mi dobro, prebaci nas do bolnice, a Allah će čuvati tebe i tvoju porodicu od svakog zla!" Staricine suze i zapomaganje djevojke koja je ležala na zemlji dirnulo je Halida i on se sažali na njih. Podstaknut plemenitošću, ponosom, muževnošću, porivom za pomaganjem i izbavljanjem nevoljnika i potrebnih, Halid se složi prebaciti ih do najbliže bolnice. Pomogao je starici ući u auto, a i djevojci smjestiti se unutra, zatim se najvišom brzinom uputi k najbližem porodilištu.
Starica i djevojka su neprestano molile Allaha za dobro, uspjeh i bereket Halidove porodice i potomstva. Nakon što su stigli u porodilište i završili potrebnu proceduru, djevojku povedoše u salu za porođaje. Halid, zbog dobrote i ponosa, nije mogao ostaviti ove dvije jadne žene prije nego se uvjeri da je porođaj završen i da je dijete dobro. Reče starici da će ih sačekati u čekaonici za muškarce. Zatražio je da ga obavijesti kada se završi porođaj. Telefonirao je supruzi i kazao da će malo zakasniti, te da se ne brine.
Halid je sjedio u čekaonici naslonjen leđima na zid. San ga je savladao. Zaspao je ne sjećajući se ničega. Nije znao koliko je tako ostao, ali se dobro sjeća prizora koji ga je trgnuo iz sna. Probudila ga je galama. Vidio je dvojicu pripadnika bezbjednosti kako mu se primiču, a starica je vikala i rukom pokazivala k njemu govoreći: "On je, on je!" Halida zbuni ovaj prizor, ustade sa stolice i uputi se prema djevojčinoj majci pitajući: "Da li se porođaj završio dobro?" Prije nego li starica izgovori i jednu riječ, priđe policijski oficir i upita ga: "Jesi li ti Halid?",odgovori: "Da.", "Želimo da dođeš pet minuta u direktorovu kancelariju." - reče policijski službenik.
Svi uđoše u kancelariju i zatvoriše vrata za sobom. Tada starica poče vikati, udarati se po glavi i obrazima, čupati kosu i govoriti:
- On je taj zločinac! Molim vas, nemojte mu dozvoliti da ide! Teško meni, kćeri moja!
- Halid je stajao zbunjen ne shvaćajući što se zbiva. Iz zbunjenosti ga prenu oficirev glas: - Ova starica tvrdi da si počinio nemoral s njenom kćerkom i da si je silovao. Nakon što ti je zaprijetila da će te obrukati i prijaviti policiji, obećao si da ćeš je oženiti, ali tek pošto rodi i ostavite dijete pred vratima neke džamije gdje će ga uzeti dobri ljudi i prebaciti u dom za nezbrinutu djecu.
Halida su pogodiše ove riječi, pred očima mu izbi crnilo. Ništa nije vidio. Riječi i glasovi su mu zastajkivali u grlu i ustima. Pao je na pod onesviješten. Ubrzo dođe sebi i ponovo ugleda dva policajska službenika. Oficir mu se obrati: "Halide, vidim da si plemenit i pošten čovjek. Tvoje ruke nisu zločinačke ispričaj mi šta se zaista dogodilo."
Dok mu je bol razarao srce, Halid je govorio: "Ljudi, da li je ovo nagrada za učinjeno dobro? Da li se ovako vraća dobročinstvo? Ja sam čist i plemenit čovjek. Oženjen sam i imam troje djece, sinove Samija i Suuda i kćerku Henadi; stanujem u poznatom kvartu." Nije se mogao savladati, iz očiju su mu potekle suze izazvane nepravdom i ogorčenjem, suze nevinosti i čistote.
Pošto se malo smiri, Halid ispriča cijelu priču sa staricom i njenom kćerkom. Kada završi, oficir reče: "Ne brini se, siguran sam da si nevin, ali se slučaj mora procesuirati, mora se naći dokaz tvoje nevinosti. U ovakvim situacijama, to je lahko. Izvršit ćemo nekoliko analiza koje će pokazati činjenično stanje." Halid ga prekide: "Kakvo činjenično stanje? Da sam nevin, je li? Zar mi ne vjeruješ? Čak i psi postupaju plemenito prema onome ko mu učini dobro, a većina ljudi to zaboravlja i uzvraća zlim."
U zoru je od Halida uzet uzorak spermatozoida i poslat na analizu u laboratoriju. Halid je ostao s oficirom u drugoj sobi i neprestano molio Allaha da istina iziđe na vidjelo.
Nakon, otprilike, dva sata, rezultati su stigli. Potvrdili su Halidovu nevinost. Nije se mogao kontrolirati od sreće. Pao je na sedždu zahvaljujući Allahu što je potvrdio njegovu nevinost. Oficir mu se izvinio zbog neprijatnosti. Starica i njena kćerka su prebačene u policiju kako bi se nastavio postupak i bile adekvatno kažnjene.
Prije nego je otišao kući, Halid je želio zahvaliti i oprostiti se od doktora koji mu je potvrdio nevinost. Otišao je u njegovu kancelariju, ali ga doktor iznenadi riječima: "Molim te, želio bih s tobom porazgovarati o nečemu nekoliko minuta."
Za nekoliko trenutaka, doktor sakupi hrabrosti i reče: "Halide, na osnovu izvršenih analiza, postoji sumnja da boluješ od teške bolesti. Ali, nisam u potpunosti siguran.
Zbog toga bih želio izvršiti neka ispitivanja kod tvoje žene i djece kako bi sa sigurnošću znali o čemu se radi." Halid, plašeći se za život, reče: "Doktore, molim te reci mi šta to ima kod mene. Ja sam zadovoljan Allahovom odredbom i sudbinom, ali se brinem za djecu, spreman sam žrtvovati se za njih.", a zatim briznu u plač.
Doktor ga poče smirivati: "Ne mogu kazati ništa dok ne budem siguran. Možda moje sumnje nisu na mjestu. Zato požuri, dovedi suprugu i djecu."
Za nekoliko sati, Halid dovede suprugu i djecu i izvršiše neophodne analize. Zatim ih prebaci automobilom i vrati se porazgovarati s doktorom. Dok su razgovarali, Halidu zazvoni mobilni telefon. Poslije kraćeg razgovora, nastaviše razgovor. Doktor ga upita:
- Kome si rekao da pripazi da ne polomi vrata stana?
-To je moj brat Hamed, stanujemo u istom stanu. Izgubio je ključ, pa me zove da požurim i otvorim mu vrata.
-Koliko vremena stanuje kod tebe?
-Već četiri godine, završna je godina studija" - reče Halid. Doktor ga upita:
- Da li možeš dovesti i njega da obavimo ispitivanja, da vidimo da li je bolest nasljedna ili ne? Halid reče: -Rado, sutra ujutru ćemo doći.
U dogovoreno vrijeme, Halid dođe s Hamedom u bolnicu. Izvršiše neophodne analize i ispitivanja. Doktor zatraži od Halida da dođe za nedjelju dana kako bi vidjeli konačne rezultate i raščistili situaciju. Halid je čitave nedjelje bio uznemiren.
U dogovoreno vrijeme je otišao doktoru koji ga primi sa izrazitom dobrodošlicom. Naručio mu je čašu limunade, da bi smirio živce. Počeo mu je govoriti o strpljivosti prilikom nesreća i problema i njihovoj neminovnosti na ovom svijetu. Halid ga prekide:
-Doktore, molim vas, nemojte mi više trenirati živce. Spreman sam podnijeti bilo koju bolest, to je Allahova odredba i u čemu je stvar?
-U većini slučajeva, istina je bolna, okrutna i gorka. Ali, moramo je spoznati i pravilno se postaviti. Bježanje od problema ne rješava probleme, niti poboljšava.
Doktor malo zašuti, a zatim baci bombu: -Halide, ti si neplodan, ne možeš imati djecu. Troje djece za koju si mislio da su tvoja djeca su tvoga brata Hameda.
Halid nije mogao izdržati ovaj ubistveni glas. Snažno je vrisnuo da se krik prolomio čitavom bolnicom, a zatim je pao onesviješten.
Za dvije nedjelje, Halid se probudi iz kome i shvati da su sve stvari u njegovom životu uništene i polomljene. Doživio je hemiplegiju i izgubio razum. Prebačen je u duševnu bolnicu da tamo provede ostatak života.
Žena mu je odvedena u policijsku stanicu kako bi se i zakonski potvrdilo njezino priznanje i da bi nad njom bila izvršena kazna kamenovanja do smrti.
Hamed je bačen iza zatvorskih rešetaka i čeka odgovarajuću šerijatsku kaznu.
Djeca su u dom za nezbrinutu djecu gdje će živjeti sa siročadima i ostavljenom djecom.
izvor : www.n-um.com
Na vrh Go down
takvaran
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Tue Oct 21, 2008 12:01 am

Gospodaru moj

Probudila sam se rano, po običaju... iako mi je danas neradni dan. Moja mala kći Merima također se navikla rano ustajati. Sjedila sam u svojoj radnoj sobi obuzeta knjigama i papirima.

'Mama, šta pišeš?'

'Pišem pismo Allahu.'

'Da li mi dopuštaš da ga pročitam, mama?'

'Ne, ljubavi moja, ovo je lično pismo koje ne želim da bilo ko čita.'

Merima je izašla tužna iz moje radne sobe, ali je stalno ponavljala to pitanje. Ja sam je redovno odbijala. Proteklo je tako nekoliko sedmica. Pošla sam u njenu sobu, ali mi je prvi put djelovala zbunjeno... Zbog čega je bila zbunjena?

'Merima, šta pišeš?' Još više se zbunila...

'Ništa, mama' – odgovorila je, 'ovo su moji lični papiri.'

Šta je to napisala moja devetogodišnja kći i boji se da ja to vidim!!?

'Pišem pisma Allahu, kao i ti...' - odjednom je zastala, a potom me upitala: 'Da li će se sve obistiniti što pišemo, mama?'

'Naravno, kćeri moja, Allah uistinu sve zna...'

Nije mi dopustila da pročitam ono što je napisala. Izašla sam iz njene sobe te se uputila prema Rašidu da mu, po običaju, pročitam novine. čitala sam novine ali mi je misao bila s mojom djevojčicom. Rašid je primijetio moju rastresenost... pomislio je da je on razlog tome... pokušao me nagovoriti da angažujemo medicinsku sestru da se brine o njemu... kako bi mi olakšao. Dragi Allahu, nisam željela da to pomisli... Zagrlila sam ga i poljubila u čelo koje se znojilo zbog mene i moje kćeri, Merime. Objasnila sam mu šta je razlog moje brige i rastresenosti.

Merima je otišla u školu a kada se vratila zatekla je doktora u kući. Požurila je da vidi svoga nepokretnog oca. Sjela je do njega djetinji ga zadirkujući. Doktor mi je objasnio da je Rašidovo stanje veoma kritično. Zanemarila sam činjenicu da je Merima još uvijek dijete i bez imalo obazrivosti kazala sam joj da je doktor rekao kako srce njenog dragog oca, koji je puno voli, polahko slabi i da neće živjeti duže od tri sedmice. Merima se zaprepastila. Stalno je plakala govoreći:

'Zašto se sve ovo dešava babi, zašto???'

'Moli se za njegovo izlječenje, Merima! Moramo biti hrabre! Ne zaboravi na Allahovu milost i da je On, sve u stanju učiniti. Ti si babina mala i jedina kći.'

Merima je poslušala svoju majku, prikupila hrabrosti i rekla:

'Moj babo neće umrijeti!'

Merima je svako jutro ljubila svoga babu u obraz. Jednog dana ga je pogledala nježnim i umiljatim pogledom govoreći mu:

'Kako bih voljela da me jednog dana otpratiš do škole.'

Njenu veliku tugu pokušao je ublažiti riječima: 'Ako Allah da, doći će dan kada ću te otpratiti, draga moja Merima.'

On je bio potpuno svjestan da neće moći priuštit to zadovoljstvo svojoj kćerkici. Merimu sam otpratila u školu. Kada sam se vratila kući radoznalost me tjerala da pročitam pisma koja je pisala Allahu. Tražila sam ih u njenom stolu ali nisam ništa pronašla. Dugo, dugo sam ih tražila, ali bez rezultata. Gdje ih je ostavila? Da li ih je pocijepala nakon što ih je napisala?
Možda su ovdje... Merima je puno voljela tu kutijicu. Tražila ju je od mene dok je nisam ispraznila i dala joj...
Allahu dragi, u kutijici je mnogo pisama, i sva su pisana Allahu!
Gospodaru moj... Gospodaru moj... Neka krepa pas našeg komšije Seida, zato što me prepada!!
Gospodaru moj, neka naša maca okoti puno malih mačića... da joj nadomjeste mačiće koji su joj pomrli!!!
Gospodaru moj, neka moj tečić bude uspješan u školi, zato što ga ja puno volim!!!
Gospodaru moj, učini da ruže u našoj kući brzo rastu kako bih svakog dana kidala po jednu ružu za moju učiteljicu!!!

Bilo je mnogo pisama. Između ostalog, pisala je: Gospodaru moj, povećaj pamet našoj sluškinji zato što sekira moju majku...

Allahu, sve molbe iz pisama su joj bile uslišane: Uginuo je pas našeg komšije prije heftu dana, naša maca se okotila i ima puno mačića, Ahmed je uspješan u školi, ruže su porasle i Merima ih svakodnevno bere za svoju učiteljicu...
Allahu, zašto Merima ne moli za izlječenje svoga oca!?? Puno puta sam je poticala na to...
Iz misli me prenu zvuk telefonskog zvona. Sluškinja se javila i pozvala me: 'Gospođo, učiteljica.'

Učiteljica! Šta se desilo sa Merimom? Da li je nešto uradila? Obavijestila me da je Merima pala sa četvrtog sprata kada je išla u stan svoje učiteljice, koja je toga dana bila odsutna, kako bi joj dala ružu. Nagela se na balkon... ruža je pala... pala je i Merima...
Udarac je bio izuzetno snažan. Nismo ga mogli podnijeti ni ja ni Rašid. Od siline tuge njemu se ukočio jezik i od tada on više ne može govoriti.

Zašto je umrla Merima?

Ne mogu odagnati misli na smrt svoje voljene kćerkice... Svaki dan sam išla do njene škole, kao da je pratim. Sve sam radila što je moja curica voljela. Svaki kutak u kući podsjećao me na nju. Sjećam se njenog smijeha koji je našu kuću ispunjao životom...

Prošle su godine od njene smrti, a kao da se to juče desilo. U petak ujutru došla mi je sluškinja, sva uplašena. Rekla mi je kako je čula nekakve zvuke iz Merimine sobe.
Allahu, da li je moguće da se Merima vratila??? Ovo je ludilo!!! Ti samo maštaš... Noga nije kročila u tu sobu otkako je umrla Merima. Rašid je bio uporan da trebam ući i vidjeti šta se čulo. Stavila sam ključ u vrata. Moje srce je snažno lupalo... Otvorila sam vrata i, nisam se mogla kontrolisati. Sjela sam i plakala, plakala... Bacila sam se na njen krevet, a on se klimao... Ah, sjetila sam se, stalno mi je govorila da se klima i da škripi kada se pokreće. Zaboravila sam pozvati stolara da ga popravi. Ali, sada nema koristi...
Šta je uzrokovalo zvuk??? Da, to je zbog pada levhe na kojoj je bila napisana Ajetu'l-Kursijja koja je bila okačena da bi je Merima svakodnevno čitala dok je nije naučila napamet. Kada sam podigla levhu kako bih je ponovno postavila na zid pronašla sam papirić koji je Merima okačila na poleđini.
Allahu, to je jedno od njenih pisama...
Šta je bilo napisano u tom pismu!??
Zašto ga je Merima stavila iza Ajetu'l-Kursijje???
To je bilo jedno od pisama koje je Merima pisala Allahu...

Bilo je napisano: Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!

www.lijecenje-kuranom.com
Na vrh Go down
takvaran
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Tue Oct 21, 2008 12:09 am

Žena koja govoraše samo Kur'an

Susret
Jedna starija žene sjeđaše ispred drveta. Bijaše na putu za hadž. Hazreti Abdullah ibn Mubarek prolaziše tim putem. Također smjeraše zijaretiti Bejtullah, obaviti hadž, te posjetiti mezar hazreti Pejgambera, alejhisselam. Vidjevši ovu ženu, veoma uznemirenu i potresenu, obrati joj se.

Razgovor
Abdullah: “Esselamu alejkum ve rahmetullah!”

Žena: “ ‘Selam! Mir vama!’ Riječi su od samilosnog Gospodara.” (36:58.)

Željela je reći da na selam ustvari odgovara sam Allah, Najuzvišeniji. Dalje reče: “Koje Allah zabludi prepusti, takvi uputitelja neće ni imati.” (7:186.) Željela je reći da je zalutala s puta.

Abdullah: “Odakle dolaziš?”

Žena: “Hvaljen neka je Onaj Koji je noću prenio Svoga roba iz Hrama Svetoga do Hrama Najudaljenijega.” (17:1.) Željela je reći da dolazi od Mesdžidul Aksaa.

Abdullah: “Koliko dugo si ovdje?”

Žena: “ ‘tri noći...’ ” (19:10.)

Abdullah: “A šta je s hranom?”
Žena: “ ‘i Koji me hrani i poji...’ ” (26:79.) Na ovaj ili onaj način, Allah je taj Koji joj hranu obezbjeđuje.

Abdullah: “A ima li gdje vode za abdesta?”

Žena: “a ako vode niste našli, tada rukama čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite.” (4:43.) Željela je reći da čini tejemum, budući ne može pronaći vodu.

Abdullah: “Evo ti nešto hrane. Uzmi.”

Žena: “postite do noći.” (2:187.) Željela je reći da posti.

Abdullah: “Ovi nije mjesec ramazana.”

Žena: “A onaj ko s draga srca kakvo dobro učini, pa Allah je zbilja zahvalan i sveznajući je!” (2:158.) Dakle, posti nafilu (dobrovoljni post).

Abdullah: “Dozvoljeno je prekinuti post kada je osoba na putu.”

Žena: “A znajte, bolje vam je da postite.” (2:184.)

Abdullah: “Govori kao što ja govorim.”

Žena: “on (čovjek) ne izgovori ni jednu riječ a da kod njega nije pratilac pripravljeni!” (50:18.) Željela je reći da budući je svaka čovjekova izgovorena riječ motrena i zabilježena, iz opreza govori samo riječima Kur’ana časnoga.

Abdullah: “Kojemu plemenu pripadaš?”

Žena: “I ono o čemu ti znanja nemaš – ne slijedi, jer, zbilja i za sluh, i za vid, i za razum – za sve pitan će čovjek biti!” (17:36.) Željela je reći da gubiš snagu interesirajući se za stvari o kojima nemaš znanja a koje te se ne tiču.

Abdullah: “Halali mi! Nema sumnje da sam pogriješio.”

Žena: “ ‘Danas vama prijekora neće biti, Allah će vama oprostiti.’ ” (12:92.)

Abdullah: “Da li bi željela putovati na mojoj devi i sustići svoju karavanu?”

Žena: “A što od dobra vi učinite, za njeg Allah zna!” (2:197.) Željela je reći da ako učiniš to dobro djelo za mene, Allah će ti nadoknaditi.

Abdullah: “Onda, zajaši je.” Rekavši ovo povuče svoju kamilu na zemlju natjeravši je da sjedne.

Žena: “Ti reci vjernicima da obore svoje poglede!” (24:30.)
Abdullah shvati poruku i pogleda ustranu. Dok se žena penjaše, kamila se prope a njene halje zaglaviše među sedlom, pa reče: “A zlo koje vas pogodi zbog stečevine je ruku vaših.” (42:30.) Drugim riječima, sama je privukla Abdullahovu pažnju.

Hazreti Abdullah shvati o čemu se radi pa priveza noge deve i zategnu kaiševe od sedla. Čestitala mu je na bistrini i sposobnostima riječima: “I Mi smo u tome razbor Sulejmanu darovali.” (21:79.) Kada se putovanje trebalo nastaviti, žena prouči ajete koji se preporučuju proučiti prije polaska na put: “ ‘Slavljen nek’ je Onaj Koji nam je njih potčinio, mi ih bez njega ne bismo mogli uza se imati, i mi ćemo se svome Gospodaru doista vratiti!’ ” (43:13.)

Hazreti Abdullah ibn Mubarek držaše uzde kamile. Počeše pjevušiti poznati arapsku pjesmu koju pjevaše putnici, te ubrza korak.

Žena: “ ‘U svom hodu smjeran budi i glas svoj ti obori.” (31:19.)

Hazreti Abdullah je shvatio. Usporio je i stišao svoj glas.

Žena: “Stoga vi učite ono što vam je lahko iz Kur’ana!” (73:20.) Željela je reći da umjesto da pjevuši pjesmu Huddi, bolje mu je učiti (izgovarati) Kur’an.

Hazreti Abdullah poče učiti Kur’an.

Žena posta zadovoljna i reče: “I samo pametni Opomenu prihvataju.” (2:269.)

Nakon što je učio Kur’an neko vrijeme, hazreti Abdullah upita ženu da li je udata, da li joj je muž živ: “Imaš li muža?”

Žena: “O vjernici! Ne pitajte o stvarima koje vam, kad vam se objasne, zlo donose!” (5:101.)

Željela je reći da joj nije prijatno govoriti o tome, što je ukazivalo da joj je muž umro. Konačno, stigoše karavan.

Abdullah: “Imaš li sinova ili roda kakvog u ovoj karavani?”

Žena: “Bogatstvo i sinovi nakit su života ovosvjetskoga.” (18:46.) Željela je reći da su joj sinovi u toj karavani te da jednome od njih karavana daje naknadu za rad.

Abdullah: “Šta ti sin radi za karavanu?” Želio je time saznati nešto čime će ga lakše prepoznati.

Žena: “i putokaze; a i po zvijezdama zapućuju se oni.” (16:16.) Željela je reći da je on vodič karavane.

Abdullah: “Možeš li mi reći njihova imena?”

Žena: “A Allah je Ibrahima uzeo za prijatelja.” (4:125.) “A s Musaom Allah je, doista, razgovarao!” (4:164.) “ ‘O Jahja! Prihvati se Knjige snagom svom!’ ” (19:12.) Ovim ajetima, žena ga obavijesti da se njeni sinovi zovu Jahja, Ibrahim i Musa.

Abdullah zazva njihova imena i trojica mladića odmah dođoše.

Žena (obraćajući se sinovima): “ ‘pošaljite jednog od vas u grad sa ovim vašim srebrenjacima, neka vidi u koga je hrana najčistija i neka vam donese opskrbu od njega.’ ” (18:19.) Drugim riječima, rekla im je da nahrane hazreti Abdullaha.

Kada je hrana donesena, rekla je Abdulahu: “ ‘Jedite i pijte, zadovoljni nek’ ste za ono što u danima minulim uradiste!’ ” (69:24.) Uz ovaj ajet prouči i drugi kojim izrazi svoju zahvalnost za ljubaznost i svo dobro koje joj učini: “Zar je nagrada za dobro nešto drugo doli dobro?!” (55:60.)
Kraj
Njihov razgovor završio se ovim ajetom. Ženin sin obavijestio je hazreti Abdullaha ibn Mubareka da njegova mati govori ovim načinom, tj. koristi isključivo ajete časnoga Kur’ana, već četrdeset godina.
www.bosona.net
Na vrh Go down
Emetullah
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Tue Nov 18, 2008 7:27 pm

...u kaburu..

U Medini živješe jedan čovjek koji je često odlazio u predgrađe da obiđe svoju sestru koja je tamo živjela. Jedanput mu sestra oboli, a nakon kraćeg vremena i umrije.
Čovjek se pobrinu oko njenog ispraćaja sa ovog svijeta, klanjaše joj dženazu i odnesoše je na mezarluke, a kada je ukopaše on se vrati kući. Tada primjeti da je prilikom ukopa izgubio kesu s novcem kod sestrinog kabura.
Zovnu jednog rođaka pa ponovo odoše na mezarluke i dok malo odgrnuše zemlju nadoše onu kesu i novce. Tada čovjek reče svom rođaku:
- Odmakni se malo, da ja pogledam u kakvom je stanju moja sestra!
Kada se njegov rođak odmače u stranu, čovjek skloni ono malo zemije što je još bilo na lahdu (dio kabura gdje se položi umrli), a unutra u kaburu hukti vatra. On brže-bolje vrati sve kako je i bilo, poravna kabur i vrati se kući te ode svojoj majci. Kada je došao reče joj:
- O majko, ispričaj mi sve o mojoj sestri što znaš.
Majka mu reče: - Zašto pitaš za nju sad kad je ona već mrtva?
On reče: - Hoću da mi kažeš sve o njoj!
Onda mu majka reče ovako: - Tvoja sestra je često kasnila sa namazom i nije ga obavljala na vrijeme, a klanjala je i kada nije bila potpuno čista. Imala je običaj da sluša razgovore u komšiluku, a onda je to prenašala drugima, iako je znala da je to veliki grijeh.
Kada je to čovjek čuo onda mu bude jasno zašto je njegova sestra isti dan kako je ukopana u kabur, bila izložena kaburskom azabu i kazni Uzvišenog Allaha.


da nas Allah s.w.t sacuva toga.
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Pouchne Islamske priche - Hikaje   Today at 1:16 pm

Na vrh Go down
 
Pouchne Islamske priche - Hikaje
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Islam-
Idi na: