Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 Da li sevapi od živih stižu mrtvima

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Da li sevapi od živih stižu mrtvima   Thu Jun 19, 2008 7:29 pm

Imam Et-Tahavi: Da li sevapi od živih stižu mrtvima

-----------------------------------------------------------------------------

Priredio: Emir Demir



Sljedbenici sunneta slažu se da se mrtvi okorištavaju trudom živih i to na dva načina. Prvo, onim čemu je umrli bio povod tokom svoga života;[1] drugo, da muslimani dove i traže oprosta za njih, daju sadaku i obavljaju hadždž, uz razilaženje oko nagrade koja mu dolazi od hadždža. Od Muhammeda b. el-Hasena prenosi se da je rekao: ''Do mrtvoga stiže nagrada trošenja za obavljanje hadždža, a hadždž pripada onome ko ga je i obavio.''

Većina učenjaka smatra da nagrada za hadždž pripada onome za koga je i obavljen, a ovo je i ispravno mišljenje. Postoji razilaženje oko tjelesnih ibadeta, poput posta, namaza, učenja Kur'ana i zikra. Ebu Hanife, Ahmed i velika većina ispravnih prethodnika smatraju da nagrada od ovih ibadeta stiže do umrloga, a poznato je u pravcima imama Šafije i Malika da ne stiže. Neki novotari iz reda apologetičara smatraju da ništa od ovoga ne stiže do umrlog, čak ni dova i sl. Njihovi navodi odbacuje se navodima iz Kur'ana i sunneta. Oni su svoj stav argumentirali manje jasnim ajetom iz riječi Uzvišenog: "...i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi." (En-Nedždm, 39.) Potvrđeno se prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: «Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, dobro dijete koje za njega upućuje dove ili znanje koje, poslije njegove smrti, koristi drugima.» Obavijestio je da će umrli imati koristi od onoga čemu je bio povod tokom života, a prekida se ono čemu nije bio povod tokom života. Oni koji se ograničavaju na stizanje nagrade od ibadeta u kojima nema zamjene ni u jednoj okolnosti, kao što su islam, namaz, post, učenje Kur'ana i da je nagrada specifična samo za onoga ko dotično djelo čini i da ne prelazi na druge, kao što u toku života to niko ne čini radi drugoga, niti se u tome nalazi zamjena onome ko čini, argumentiraju predajom kod En-Nesaija sa lancem prenosilaca od Ibn Abbasa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Niko neće ni za koga klanjati, niko neće ni za koga postiti, već će se za drugoga nahraniti za svaki dan pregrštom ječma.»
Dokazi da umrli ima koristi od onoga čemu nije bio povod tokom svog života nalaze se u Kur'anu, sunnetu, konsenzusu i ispravnoj analogiji. U Kur'anu se navodi: "Oni koji poslije njih dolaze – govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima.'" (El-Hašr, 10.) On ih je pohvalio zato što traže oprost za vjernike prije njih, a to ukazuje da će se okoristiti traženjem oprosta živih.
Na korist koju umrli ima od dove ukazuje i konsenzus ummeta u pogledu dove pri dženaza-namazu. Dove koje su navedene u sunnetu o dženaza-namazu uveliko su poznate i proširene. Isto se odnosi na dovu poslije ukopa. U Sunenu Ebu Davuda iz hadisa Osmana b. Affana prenosi se da je rekao: «Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., završio sa ukopom umrloga, stao bi nad njegovim kaburom i rekao: «Tražite oprosta za vašega brata i molite za njega da bude učvršćen, jer se on sada ispituje.» Isto tako, upućivao je dovu za umrle prilikom obilaska njihovih mezarluka. Tako se navodi u Sahihu Muslimu iz hadisa Burejde b. el-Hasiba da je rekao: «Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučavao ih je da kažu kada odu na mezarja: "Neka je mir sa vama, stanovnici ovih nastambi, iz reda vjernika i muslimana. I mi ćemo vam se, ako Allah htjedne, pridružiti. Molimo Allaha za nas i za vas. Molimo Allaha za naš i vaš spas.» U Sahihu Muslimu, također, od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je upitala Poslanika, s.a.v.s.: «Šta govoriš kada tražiš oprosta za umrle?» Rekao je: «Reci: Neka je mir vama, stanovnici nastambi iz reda vjernika muslimana. Neka se Allah smiluje prvima i zadnjima, od nas i od vas, a mi ćemo se, ako Allah htjedne, vama pridružiti.»
Da umrlom stiže nagrada za sadaku navodi se u oba Sahiha od Aiše, radijallahu anha, da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: «Allahov Poslaniče, moja je majka iznenada umrla, a da je išta progovorila, smatram da bi dala sadaku. Da li će ona imati nagradu ako ja za nju dam sadaku?» Odgovorio je: «Da.» U Sahihul-Buhariju od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je S'adu b. Ubadeu umrla majka, a on je bio odsutan. Potom je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: «Allahov Poslaniče, majka mi je umrla, a ja sam bio odsutan. Hoće li joj koristiti ako ja dadnem sadaku?» Odgovorio je: «Da.» Rekao je: «Ja svjedočim da je ovaj moj plodni vrt sadaka za nju.» Primjeri za ovo u sunnetu su mnogobrojni.
Stizanje nagrade od posta navodi se u oba Sahiha od Aiše, radijallahu anha, koja prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ''Ko umre, a bude dužan nešto ispostiti, za njega će postiti njegov staratelj.'' Hadisi slični ovome postoje u drugim vjerodostojnim predajama. Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, zastupao je mišljenje da se za umrlog treba dati otkup za post, ali ne i postiti, zbog prethodnog Ibn Abbasovog hadisa . Govor o ovome zabilježen je u knjigama koje govore o drugorazrednim pitanjima islama.
O stizanju nagrade za hadždž u Sahihul-Buhariju navodi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je neka žena iz plemena Džuhejna došla Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla: ''Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž, ali ga nije obavila prije smrti. Hoću li obaviti hadždž za nju?'' Odgovorio je: ''Obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka imala dug, da li bi ga ti izmirila? Izmirite dug Allahu, jer je Allah najpreči da Mu se dug izmiri.'' Slične predaje su mnogobrojne. Muslimani su saglasni da sa umrlog spada obaveza duga ukoliko neko drugi isplati dug za njega, pa makar dug bio isplaćen od strane osobe iz imetka koji nije ostavština dotičnog umrlog. Na to ukazuje hadis Ebu Katade koji je garantirao isplatu duga u iznosu dva zlatna dinara za umrlog. Kada ih je isplatio, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ''Sada mu se koža ohladila.'' Sve ovo odvija se prema šerijatskim pravilima, koja predstavljaju čistu analogiju. Nagrada je pravo djelatnika, a nema zapreke da je pokloni svome bratu muslimanu, kao što mu nije zabranjeno da pokloni dio svog imetka tokom života i da mu halali dug poslije smrti. Zakonodavac je stizanjem nagrade za post naznačio i stizanje nagrade za učenje Kur'ana i slične druge tjelesne ibadete. Pojašnjenje: Post je sustezanje sa iskrenim nijjetom od stvari koje ga kvare. Zakonodavac je naslovio da nagrada za post stiže do umrlog. Šta reći za učenje Kur'ana koje predstavlja djelo i nijjet?
Odgovor na argumentaciju riječima Uzvišenog: "i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi." (En-Nedžm, 39.) Učenjaci su dali više odgovora, a najispravnija su dva:
Prvi: Čovjek svojim zalaganjem i lijepim ophođenjem stječe prijatelje, dobija djecu, ženi se, širi dobro i biva blagonaklon prema ljudima. Onda se oni njemu smiluju, upućuju dove za njega i predaju mu sevape za pokornosti koje su činili. To su trag i posljedica njegovog zalaganja. Ulazak muslimana sa ostalim muslimanima pod okrilje islama jedan je od najvećih povoda da korist od svih muslimana dođe do njihovih prijatelja muslimana tokom života ili poslije smrti. Dova muslimana im je zaštita. Pojašnjenje: Uzvišeni Allah učinio je vjerovanje povodom da se onaj koji ga posjeduje okoristi dovama i zalaganjem svoje braće vjernika. Kada ga izvršava, ulaže trud za povod koji ga vodi tome.
Drugi: Ovaj odgovor jači je od prethodnog, a glasi: Kur'an nije nijekao okorištavanje čovjeka trudom drugog, već je negirao da će neko dobiti ono što nije stekao vlastitim trudom. Između ovog dvoga postoji razlika koja nije nimalo skrivena. Uzvišeni je obavijestio da čovjek ima samo ono za što se zalagao. Tuđe zalaganje pripada samo njegovom vlasniku. Ako želi, ustupit će ga drugom, a ako ne želi, ostavit će ga za sebe.
Uzvišeni kaže: ''...da ni jedan grješnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi." (En-Nedžm, 38.-39.) Ova dva ajeta sasvim su jasna i ukazuju na pravednost Uzvišenog Gospodara.
U prvom ajetu ukazuje se na to da Allah neće nikoga kazniti zbog tuđih nedjela, niti će ga teretiti zbog tuđih propusta, kao što rade ovosvjetski vladari.
U drugom ajetu kaže se da čovjek neće uspjeti osim sa svojim djelima, i na ovo se čovjeku ukazuje kako bi prekinuo žudnju za spasom putem djela svojih predaka, prethodnika i vođa, jer to je žudnja pobornika lažnih ambicija.
Uzvišeni nije rekao da će čovjek, nakon smrti, imati koristi samo od onoga što je isključivo on radio.
Njihova argumentacija Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: ''Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela...'' , neispravna je, jer on nije rekao da se prekida okorištavanje, već je obavijestio da se prekida djelo. Djela pripadaju onima koji ih čine, pa ako ih podare drugima, nagrada od djelatnika doći će drugome. On tada nema nagrade za djelo. Ovo je poput duga koji čovjek isplati za drugoga, tj. u ovom slučaju obaveza spada sa dužnika, ali mu ne pripada ono čime je dug izmiren.
Pravljenje razlike između imovinskih i tjelesnih ibadeta, kod onih koji to zastupaju, utemeljeno je Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., odobrenjem za umrlog kao što je prethodno rečeno. Međutim, u postu nije dovoljna zamjena. U hadisu koji prenosi Džabir, radijallahu anhu, kaže se: ''Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., Kurban-bajram. Kada se vratio, doveden mu je ovan, pa ga je zaklao. Rekao je: ''U ime Allaha, Allah je najveći. Allahu, ovo je za mene i za one koji nisu zaklali kurban iz moga ummeta.'' Prenose ga Ahmed, Ebu Davud i Et-Tirmizi. U hadisu u kojem se spominju dva ovna kaže se da je prilikom klanja jednog od njih rekao: ''Allahu, ovaj kurban je za cijeli moj ummet.'' U drugom hadisu kaže se: ''Allahu, ovo je za Muhammeda i Muhammedovu porodicu.'' Prenosi ga Ahmed. Približavanje Allahu pri klanju kurbana očituje se u prosipanju krvi, a kurbani su namijenjeni drugima.
Također, ibadet hadždža je tjelesni, a imetak nije temelj, već sredstvo. Zar ne vidiš da je stanovniku Mekke obaveza obaviti hadždž kada može hodati do Arefata, bez postavljanja uvjeta imetka. Ovo je najjače mišljenje. Želim reći da hadždž nije zasnovan na temeljima imetka i tijela, već isključivo imetka, kao što je to naslovila skupina sljedbenika Ebu Hanife iz zadnjih generacija. Pogledaj u kolektivne obaveze (fardul-kifaje), kako ih izvršavaju jedni za druge? To predstavlja poklanjanje sevapa, a nije zamjena. Isto tako lični najamnik nema pravo drugoga staviti u vlastitu zamjenu, ali ima pravo da svoju zaradu dadne kome želi.
Unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i predavanje sevapa mrtvima nije činio nijedan ispravni prethodnik, niti je to naredio i dao olakšice ijedan imam u vjeri islamu. Unajmljivanje za učenje Kur'ana nije dozvoljeno i u pogledu ovoga nema razilaženja među učenjacima. Samo su se razišli oko unajmljivanja radi podučavanja Kur'anu, jer je u tome korist koja stiže drugima. Nagrada ne dolazi do umrlog, osim ukoliko je djelo radi Allaha. Ovakav postupak nije iskreni i čisti ibadet, pa neće ni imati sevapa koje bi podario mrtvom. Zato niko od učenjaka nije rekao da se može unajmiti onaj ko će postiti i klanjati, a onda sevape pokloniti umrlom. Međutim, ako onome ko uči, podučava sebe i druge Kur'anu dadne sredstva kao ispomoć za one koji se bave Kur'anom, to će biti jedna vrsta sadake za njega (mrtvog). Tada je dozvoljen ovakav postupak. U knjizi ''El-Ihtijar'' stoji: ''Ako bi oporučio da se iz njegovog imetka dadne nekome ko će učiti na njegovom kaburu, takva oporuka bila bi nevažeća, jer je u značenju unajmljivanja.'' Ez-Zahidi u ''El-Gun'ji'' spominje: ''Kada bi uvakufio imetak da bi mu neko učio na kaburu, ovakva odredba bila bi neispravna.''
Učenje Kur'ana i poklanjanje dobrovoljno, bez protunaknade, dospijeva do umrloga, kao što dospijeva nagrada posta i hadždža. Ako se kaže: Ovo nije bilo poznato za vrijeme ispravnih prethodnika, niti ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., na to uputio, odgovorit će se: Ako onaj koji postavlja ovo pitanje priznaje da sevapi hadždža, posta i dove stižu, reći će mu se: Kakva je razlika između toga i stizanja nagrade od učenja Kur'ana? To što ispravni prethodnici nisu činili, nije dokaz da sevapi ne dospijevaju do umrlih. Odakle ćemo generalno negirati? Ako se kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je uputio na post, hadždž i sadaku, bez učenja Kur'ana, reći će se: Poslanik, s.a.v.s., nije prvi o tome govorio, nego je to iz njega proisteklo kao odgovor: neko ga je pitao o hadždžu za umrlog, pa mu je dozvolio; drugi je pitao o postu, pa mu je dozvolio, a nije zabranio druge stvari mimo tih. Kakva je razlika između stizanja nagrade za post, koji predstavlja nijjet i suzdržavanje, i između stizanja nagrade za učenje Kur'ana i zikr. Ako se kaže: Šta kažete za poklanjanje sevapa Poslaniku, s.a.v.s.? Reći će se: Ima nekih iz zadnjih generacija koji su to smatrali pohvalnim, a neki to smatraju novotarijom, jer to ashabi nisu činili. Vjerovjesnik, s.a.v.s., ima istu nagradu svih onih koji budu radili dobro od njegovog ummeta, a od onih koji budu radili dobra djela ništa se neće oduzimati, jer je on uputio svoj ummet na svako dobro i ukazao im na njega.
Neki kažu: "Umrli se okorištava učenjem Kur'ana tako što čuje učenje Allahovih riječi." Ovakav navod nema utemeljenja i nije vjerodostojno prenesen ni od jednog od poznatih imama. Nema sumnje da ga čuje, ali njegovo okorištavanje slušanjem nije ispravno. Nagrada slušanja uvjetovana je življenjem na ovom svijetu. Takvo slušanje je proizvoljno i završava se smrću. Možda će čak osjećati patnju i bol zato što nije sprovodio Allahove naredbe i izbjegavao Njegove zabrane, ili što nije uočavao dobro.
Učenjaci se razilaze u pogledu učenja Kur'ana kod kabura na tri mišljenja, tj. da li je pokuđeno, da li nema smetnje da se uči prilikom ukopa i da li je pokuđeno poslije ukopa. Oni koji su rekli da je pokuđeno, poput Ebu Hanife, Malika, Ahmeda u jednoj predaji, govorili su: "To je uvedena stvar, a o tome nema predaje u sunnetu." Učenja Kur'ana slično je namazu, a zabranjeno je obavljati namaz kod kabura. Isto se odnosi i na učenje. Oni koji su rekli da nema smetnje, poput Muhammeda b. el-Hasena i Ahmeda u drugoj predaji, argumentirali su predajom od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je oporučio da se uči nad njegovim kaburom prilikom ukopa i to početak i kraj sure El-Bekare. Također, prenosi se od nekih muhadžira učenje sure El-Bekare (prilikom ukopa). Oni koji su rekli da nema smetnje da se Kur'an uči prilikom ukopa, prema predaji od Ahmeda, prihvatili su predaje od Omera i nekih muhadžira. Zatim, postupak smjenjivanja u učenju Kur'ana nad kaburom je pokuđen, jer nema predaje u sunnetu o tome, a ni od jednog ispravnog prethodnika, u osnovi, o tome nije ništa preneseno. Ovo mišljenje je jače od drugih, jer se njime usaglašavaju oba dokaza.

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Da li sevapi od živih stižu mrtvima   Sat Jun 28, 2008 9:01 pm

Ucenje Jasina uz hediju(poklon)

Pitanje:

Eselamu alejkum!

Imam jedno pitanje vezano za ucenje Jasina. Jeli haram uzimati pare, koje mi se daju za proucen Jasin. Da naglasim da ja pare ne iscem nego mi sami daju, a znam za neke ljude da od ti para znaju hadz obaviti.

Da vas Allah nagradi.


Odgovor:


We alejkumus-Selam!

Sto se tice ucenja bilo kojeg dijela Kur'ana bez izdvajanja ove ili one sure mrtvima (a ovdje je rijec o suri koja je rasirena iz neznanja ili nekih slabih ili izmisljenih hadisa) treba da podvucemo i istaknemo da niko od ispravnih generacija prije nas nije to praktikovao niti se prenosi od Poslanika alejhisselam da je nekom ucio suru Ja-sin mrtvim. Allah swt nas je upozorio rijecima u Kur'anu:" Ono sto vam dadne Poslanik to uzmite,a ono sto vam zabrani,to napustite ".

U samoj suri Ja-sin je dokaz koji potvrdjuje nas stav neispravnosti ucenja mrtvom bilo kojeg dijela Kur'ana osim dove za umrlog. U 70.ajetu sure Ja-sin stoji vezano za Kur'an: " Da opomene onoga koji JE ZIV, i da zasluze kaznu nevjernici ".

Zakljucujemo:

1.nije ispravno ucit Kur'an mrtvom

2.treba te ljude koji iz neznanja placaju i sto je jos gore zaduzuju se da bi narucili ucenje, poducit sunnetu Resula alejhisselam u smrtnim casovima.

3.Treba se prekinut taj lanac i javno da se progovori na tu temu,jer Poslanik je rekao:" Onaj ko uvede u nasu stvar(dini islam),nesto sto nije od nje,to mu nece bit primljeno" .

4. Praksa pojedinih, koji na ustrb drugih se bogate, nije nam dokaz u vjeri da i mi tako postupamo ili povodimo se za istima, jer niko nece breme tudjih grijeha nositi

5. Poducit sebe i druge ispravnim radnjama i dovama koje se uce u tim prilikama,obligatna duznost je svakog od nas. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Da li sevapi od živih stižu mrtvima   Sat Jun 28, 2008 9:05 pm

Ucenje Kur'ana na mezarima

Pitanje:

Selam alejkum!

Jeli ispravno da, kad se mejt spusti u mezar, da se tada uce pojedine Kur'anske sure nad mezarom, kao sto se to kod nas radi, kad neko umre?

Odgovor:


We alejkumu Selam!

Po hanefijskom mezhebu, u?enje Kur’ana za mrtve može se tolerisati jedino u slu?aju da pojedinac (pro)u?i Kur’an i pokloni sevape postignute odtog u?enja onome kome želi od svojih preminulih, ali - bez uzimanja bilo kakve nadoknade. Poznati u?enjak hanefijskog mezheba, šejhu-l-islam Ibn Ebi-l-’Izz, u komentaru Tahavijine poslanice o akaidu,tvrdi kako sevapi od takvog u?enja stižu
preminulom, ali istovremeno kategori?ki odbija u?enje uz uzimanje bilo kakve materijalne nadoknade.

U Enciklopediji fikha stoji:"Hanefijski mezheb je kategori?an kada je rije? o u?enju Kur’ana uz uzimanje nadoknade. To nije dozvoljeno i od takvog u?enja nema sevapa!I onaj ko daje i ko uzima je grješan!

U principu, hanefijski mezheb ne dozvoljava ?ak ni uzimanje nadoknade zapodu?avanje u?enju Kur’ana, ali kasnijiu?enjaci tog mezheba to su dozvolili na osnovu istihsana.

Bosanskohercegova?ki muslimani sljedbenici su hanefijskog mezheba, od dolaska islama na ove prostore pa do danas. Cudno je da naš mezheb ima tako jasan stav u vezi s ovim pitanjem, a da se to u stvarnosti ne poštuje.Tako ni ucenje na kaburovima nema utemeljenja u sunnetu.
A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan!

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Da li sevapi od živih stižu mrtvima   Today at 1:19 am

Na vrh Go down
 
Da li sevapi od živih stižu mrtvima
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Islam-
Idi na: