Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 MUHADŽIRSKA OAZA BOŠNJAKA NA KOSOVU

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: MUHADŽIRSKA OAZA BOŠNJAKA NA KOSOVU   Wed Jun 11, 2008 10:44 pm

Protjerivanje i egzodus Bošnjaka Nikšića slijeđen njihovim dramatičnim raseljivanjem po preostalom prostoru Berlinskim kongresom (1878) okrnjene Osmanlijske Imperije, jedan je od osnovnih ciljeva originalne znanstvene studije, sačinjene na osnovu raspoloživih osmanlijskih i balkanskih istorijskih izvora. Rad je sazdan i na osnovu empirijskog istraživanja, kazivanjima mještana i drugih pomoćnih izvora. Bošnjaci Nikšića ili „Nikšićki Turci“, kako su ih njihovi crnogorski izgonitelji najčešće nazivali, poslije dvomjesečnih borbi i predaje grada Crnogorcima (1877), sa svojim su porodicama otisnuli na dug i neizvjestan muhadžirski put. Put stradanja, prepun neizvjesnosti, ka „Karabaku“, ove je uklete muhadžire odvodio u različite pravce. Jedan je od mnogobrojnih, mukom utabanih puteva, obezglavljene, protjerane i preplašene hercegovačke obitelji vodio u pravcu Kosova. U Mazgit, na predivnu „svetu zemlju osmanlijsku“, na ravno Kosovo Polje, na poklonjeni komadić zemlje, koji je najviše sličio njihovom zavičaju - napuštenom Nikšiću, koji su nerado morali ustupiti svojim trebiteljima. Tijekom burnih historijskih prelamanja Mazgit ostaje prepoznatljiv kao jedna u nizu velikih bošnjačkih muhadžirskih oaza. Privikavanje i opstanak nikšićkih Bošnjaka na Mazgitu tekao je sporo i otežano, da bi danas na Mazgitu Bošnjaka bilo sve manje, a razloga nebrojeno mnogo! Ključne riječi: Bošnjački Mazgit, Nikšić, Nikšićki Bošnjaci, Kolašin, Kosovo, Novopazarski sandžak, muhadžiri...

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: MUHADŽIRSKA OAZA BOŠNJAKA NA KOSOVU   Wed Jun 11, 2008 10:56 pm

Redžep Škrijelj 194 1. Osnivanje bošnjačkog Mazgita „Nijesu pametni ni oni što su otišli, ni ovi što su ostali. Karabak tamo, Karabak ovamo.“ (Husein Bašić, CrnoTurci) Muhadžirski talas koji je poslije 1878 godine zahvatio bošnjački etnički prostor, donio je niz dramatičnih promjena koje su najžešće osjetili Bošnjaci iz različitih djelova Bosne i Hercegovine (Nevesinje, Gacko, Stolac, Korjenići, Dabarsko Polje, Dživar Trebinjski), Crne Gore (Nikšić i Kolašin)1 i nekih dijelova Novopazarskog sandžaka. Poslije zauzimanja Nikšića, bošnjačko stanovništvo se raselilo prema Bosni, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Anadoliji.2 Egzodus Nikšićana Bošnjaka3 uvijek je tema par exellence u znanstvenim studijama i književnom stvaralaštvu. Dugo se ništa nije znalo o sudbini velikog broja porodica ovih hercegovačkih muhadžira. Ipak, ostalo je dovoljno vrlo značajnih izvornih podataka, ali, isto tako, Nikšićаni su zastupljeni i imaju pomena i u djelima naše bošnjačke književnosti.4 Naročito zanimljiva je hićaja Junak ili hajduk, našeg uglednog književnika Muhameda Abdagića (1916-1991): „Napustismo Ni‘šić, a da ne izmetnusmo ni jedne, a tri mjeseca opkoljeni, i sve smo odoljevali bez ičije pomoći, Turci se savili oko svoje stražnjice i svog hala, jer hi Moskov bješe dotjerao do pred vrata Stambola... I nudio nam je car najbolju zemlju u carstvu. Vi ste bili junaci, veli, čuveno je vaše, pa ste zaslužili da vam se da, sami izaberite mjesto u 1 Nikšić su crnogorske jedinice zauzele 28. avgusta 1877. godine, a Kolašin 4. oktobra 1877. godine. Odluka Berlinskog kongresa (13 jun-13 jul 1878) o stvaranju nezavisne Crne Gore, ruši i zadnju nadu Bošnjaka da se vrate na svoja zauzeta ognjišta. (Vidjeti: Петар Шобајић, Никшић/Оногошт, Београд 1938, 72; Хамид Хаџибегић, Опсада Никшића 1877. године према извјештају никшићког наиба, Историјски записи, бр. 1-3, Цетиње 1949, 49-66; Новак Ражњатовић, Црна Гора и Берлински конгрес, Цетиње 1979, 108-121.) 2 Zvanični podaci Državnog arhiva Crne Gore govore da su prema Albaniji otišle 283 bošnjačke porodice ДАЦГ, МУД, ф. III, април 1879. 3 O nikšićkim Bošnjacima na Kosovu vidjeti: Redžep Škrijelj, Enklave bošnjačkih muhadžira na Kosovu, Tutinski zbornik, 2, Tutin 2001; isti: Muhadžiri Nikšića u Makedoniji, Almanah, 21-22, Podgorica 2003; Реџеп Шкријељ, Мухаџир- ската криза и населувањето на Бошњаците во Македонија (1875-1901), Бигос, Скопје 2006; 4 Vidjeti: Husein Bašić, Crnoturci, Novi Pazar 1996. Bošnjački Mazgit – muhadžirska oaza Bošnjaka na Kosovu 195 carevini. Pa se vratih i rekoh šta je car reko, Hadžimanić Duro bijaše tada najstariji, od sto jedan vala, Babić Jašar, već bio poginuo, smače ga mlado Crnogorče u boju, sal‘ Duro, i Avdo Ljuca, junak pod sijedom bradom do pojasa, a oni drugi svi u boju, Duro onda veli nećemo vala nigdje sem na Kosovu, tu da pobodemo kolac i tu na ravnom Kosovu ko što bijaše ravan Nikšić, onakav isti grad da namjestimo, e da bi dovu tu činili caru, i podvorenje, što nam dođe na Kosovo i otvori vrata pravoj vjeri, odatle da ponekad svratimo i u Ni‘šić da nas želja mine... Ali paša ne dade, veli: Vala ako vi taj kolac pobodete na Kosovu, pobodite ga u moju g....u. Te najzad u Mazgit... A ja ostah ovdje u Glogoviku, da sam još bliži Ni‘šiću, e svud li smo se rasturili po carevini, a niko ti ne voli muhadžera i ne primiči se muhadžeru, a djecu plaše sa njima, bježite, djeco, eto muhadžera.5 Selo Mazgit6, Mazgit Bošnjački, Novi Ni'šić, Muhadžirski Nikšić, Donji Mazgit ili prema osmanlijskim oficijelnim spisima, Mazgit-i Hamidije7, se ubraja u sela zbijenog karaktera. Nastalo je dolaskom bošnjačkih muhadžira iz Nikšića8 na ataru brežuljka Mazgit.9 Nikšićkim muhadžirima se povremeno pridružuju bošnjački muhadžiri iz Kolašina i drugih osvojenih i oduzetih hercegovačkih oblasti, ali i dijelova Novopazarskog sandžaka koji su poslije 1878. godine pripali novoj i neovisnoj kneževini Crnoj Gori. 5

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: MUHADŽIRSKA OAZA BOŠNJAKA NA KOSOVU   Wed Jun 11, 2008 11:08 pm

Priču je autor napisao u Novom Pazaru, na osnovu autentičnog kazivanja Osman- age Nikšića, koja nije ništa drugo, do evociranje uspomena i sjećanja na njegovu mladost i viteštvo počinjeno u Nikšiću, kada je stizao megdan dijeliti sa najčuvenijim ondašnjim junacima. (Vidjeti: Muhamed Abdagić, Junak ili hajduk?, Almanah, br. 29-30, Podgorica 2005, 310; također vidjeti: Alija Džogović, Abdagićev epski junak i pripovjedač Vejsil, Almanah br. 3-4, Podgorica 1998, 203-210. 6 Nalazi se na izlazu iz Prištine, neposredno pored puta za industrijski gradić Obilić (1,5 km jugozapadno), blizu poznatog turbeta Sultana Murata I (1362-1389). Locirano je zapadno od puta Priština-Vučitrn. U Srbiji i na Kosovu postojalo je nekoliko sela sa ovim imenom. Selo Mazgit u dolini Ibra ispod Kopaonika pominje R. M. Ilić. (vidjeti: Радомир М. Илић, Ибар, Српски Етнографски Зборник, књ. 6 (Насеља Српских Земаља, књ. III), Српска Краљевска Академија Београд 1905, 596.) 7 Postojao je i Mazgit-i Azizije, formiran u vrijeme sultana Abdulaziza (1861- 1876). Nastao je nakon što je atar pomenutog sela otkupljen od vlasti radi smještaja Čerkeza sa Sjevernog Kavkaza. 8 Pisanje Petra Šobajića povlači dosta kontroverzi u vezi sa brojem Nikšićana Bošnjaka.U svojoj knjizi o Onogoštu ili Nikšiću najprije pominje svega 410 bošnjačkih porodica, da bi pominjući 1881. godinu pisao o oko 600 iseljenih porodica (Vidi: Петар Шобајић, Никшић-Оногошт, Београд 1938, 121. 9 Postoji i Gornji Mazgit, naseljen albanskim stanovništvom i blizu je auto puta Priština-Mitrovica. Bliži je pomenutom turbetu. Njega su formirali muhadžiri Albanci, protjerani iz današnjih srbijanskih oblasti Toplice, Jablanice i drugih mjesta. Redžep Škrijelj 196 Postoji uvjerenje da ime sela dolazi od naziva istoimene visoravni, na kojoj je izniklo naselje, koje su uz dozvolu osmanlijskih vlasti (muhadžirske komisije) između 1877. i 1912. godine formirali muhadžiri iz Bosne i nekadašnjeg šireg regiona Novopazarskog sandžaka. Prostire se između nekadašnjeg željezničkog stajališta Globoderice i uzvišenja Gazi Mestan. Bez obzira što leži na goloj visoravni, selo Mazgit mnogi svrstavaju u niz najljepših sela na Kosovu. U neposrednom dodiru je Brnjička rijeka u koju se ulijeva potočić Gladna voda, a zatim se ponovno razdvaja u dva tijeka, od kojih jedan protiče preko Mazgit Polja, i pored Muratovog turbeta10, preko Globoderičkog blata utiče u rijeku Sitnicu, lijevu pritoku Laba.11 Njegovom lijepom izgledu uveliko su doprinijeli bošnjački muhadžiri. Oni su zahvaljujući izobilju pitke vode odgajili dosta lijepog drveća i pod sjenkom tih improviziranih šumaraka provodili vrijeme velikih ljetnih kosovskih žega. Među mnogobrojnim toponimima u selu postoji i uzvišenje Piperski Brijeg, kome su muhadžiri iz Nikšića i Kolašina nadjenuli ime po nekom Piperu Seferu.12

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: MUHADŽIRSKA OAZA BOŠNJAKA NA KOSOVU   Wed Jun 11, 2008 11:11 pm

Muhadžiri su svoje kuće podizali na potezu Jalije (tur. mn. obala).13 Prije dolaska na Mazgit, nikšićki Bošnjaci su se nakon teškog „ispraćaja“ ili još bolnijeg izgona iz zavičajnog Nikšića, nepunu godinu razmještali prema Podgorici, Skadru, Tirani, Lješu, Đakovici, Peći, Rožaju (Trgovištu), da bi najzad preko Novog Pazara etapno pristizali na Kosovo, u Makedoniju (Skoplje, Hasanbegovo, Debar i Berovo) i 10 U Mazgitu se nalazio „čador“ (tur. çadır) ili vojnička šatra sultana Murata I Hudavendigara (1362-1389). Mjesto je ovdašnja islamska populacija smatrala svetim, tj. Počasnim, kultnim mjestom. Na ovom tlu su prema narodnom predanju ukopani šehiti ili šehidi stradali u boju na Kosovu (1389). Prema predanju šehidi su sami svoje glave donijeli na Mazgitsko Polje. Dugo je iz istih razloga okolno tursko stanovništvo iskazivalo želju da im mjesto ukopa bude na Mazgitskom Polju. Mezarje na Mazgitu ima starih i novih grobova. Srpski antropogeograf Jovan Cvijić piše o praznovjericama Bošnjaka i njihovim redovnim posjetama turbetu sultan Murata, moleći za spas njegove duše. (Vidjeti: Савременици о Косову и Метохији 1852-1912, Београд 1988, 158.) 11 Б. Нушић, Косово (Опис земље и народа), Просвета, Београд 1986, 27. 12 Атанасије Урошевиќ, Топоними Косова, Српски Етнографски Зборник, књ. LXXXIX (Одељење друштвених наука-расправе и грађа, књ. 9, Београд 1975, 106. 13 Атанасије Урошевиќ, Топоними Косова, Српски Етнографски Зборник, књ. LXXXIX (Одељење друштвених наука-расправе и грађа, књ. 9, Београд 1975, 56. Bošnjački Mazgit – muhadžirska oaza Bošnjaka na Kosovu 197 unutrašnjost Osmanlijske Imperije.14

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: MUHADŽIRSKA OAZA BOŠNJAKA NA KOSOVU   Wed Jun 11, 2008 11:13 pm

Njihovo nastanjivanje na Kosovu pominje i Martin Đurđević: „... kao najveći zulumćari i nemirnjaci bijahu svi Nikšićani i Korijenići iz cijele Hercegovine u Tursku sa obiteljima i pod jakom prijetnjom prebačeni i protjerani preko granice. Ovi se prognanici naseliše na Kosovom polju i u Albaniji.“15 Sl. 1 Još jedan osmanlijski dokument o muhadžirima iz Nikšića Muhadžirsko naselje Mazgit je niklo na čifliku Prištineli Arif-age16, koji su vilajetske vlasti otkuplile radi smještaja protjeranih i neopskrbljenih Nikšićana. Za „ozemljavanje Bošnjaka“ velika zasluga pripada 14 Hercegovački muhadžiri bi odmah po dolasku sela dijelili na mahale; u skladu sa mjestima iz kojih su pristizali: Nikšićka, Gatačka, Rudinjanska, Arnautska, Trebinjska, Begovska i slično. (Prema: Džemail A. Mehmedović, Muhadžirsko Hasanbegovo (Memoarske bilješke), Skoplje, septembar 1972, 13. (poklon rahmetli Džemaila autoru); 15 M. Đurđević, Memoari sa Balkana, Sarajevo 1910., 183. 16 Na Bošnjačkom Mazgitu je u to vrijeme zatečeno pet albanskih porodica koje su brzo raseljene ili izumrle. (Prema: А. Урошевић, Косово, Насеља и по- рекло становништва, књ 30, Етнолошки Институт САНУ, Београд 1965., 54. Redžep Škrijelj 198 sultanu Abdulhamidu II (1876-1909), po kome je ovo naselje bošnjačkih muhadžira u historijskim i drugim izvorima poznato i kao Mazgiti Hamidije (Hamidov Mazgit).17 2. Muhadžirsko i ostalo stanovništvo Bošnjačkog Mazgita Među mnogim muhadžirskim oazama na Kosovu, nastalih doseljavanjem muslimanskog muhadžirskog stanovništava iz različitih oblasti nekadašnje osmanlijske države: Sjevernog Kavkaza (Čerkezi, Dagestanci, Abhazi, Tatari)18; Srbije (Toplica i Jablanica): Albanci, Turci, Romi i Bošnjaci;19 nekadašnjeg Bosanskog vilajeta, Hercegovine i Novopazarskog sandžaka, nakon sudbonosne 1878. godine i teritorijalnog prekrajanja balkanskih teritorija, nasilnim pomjeranjem i raseljenih Bošnjaka iz gotovo svih krajeva, sa svog vatana nastaje i Mazgit Bošnjački. Hroničari bilježe da je Mazgit „...postao kao kolonija muslimanskih iseljenika iz Nikšića, koji su Nikšić napustili 1878. godine, i na ovom mjestu nastanili četiri-pet godina docnije, jer su prije nastanjivanja na Kosovu dugo skitali.20 17 Izvori svjedoče da je za dobar tretman i prihvatanje Bošnjaka najzaslužniji sultan Abdulhamid II, o kome njegovi biografi tvrde da je ipak bio vrlo obrazovan i plemenit čovjek, visokog političkog umijeća, čak i genijalnosti. Slovio je za pobožnog, islamski obrazovanog i sposobnog državnika koji je vladao 33 godine. Uveo je paralamentarni sistem i Ustav (Konstituciju), vladajući autokratski. Ostala je upamćena Bizmarkova izreka na Kongresu u Berlinu (1878): „od sto grama ukupne pameti svih prisutnih političara, 90 pipada Abdulhamidu, pet Bizmarku, a preostalih pet ostalim političarima. Ipak, njegova najveća nesreća je što je na vlast došao kad je Osmanlijska država bila u očajnom stanju i za sobom vukla penetrirani zapadni dug od 252 miliona lira, koji je ipak do pred kraj svoje vladavine sveo na svega 39 miliona. (Vidjeti: Ali Kemal Meram, Padişah Anaları, İstanbul 1997, 83-84.) Osim toga, Mulaga Tanović je bio ugledni prvak iz Gacka i poslanik u osmanlijskom parlamentu 1876. godine, ali je i on kasnije iselio iz Hercegovine. (Vidjeti: Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u Istočnoj Hercegovini, Sarajevo 1990, 190.) “Nikšićani su u Istanbulu uzeti za pripadnike obezbjeđenja sultana Abdulhamida.” (Vidjeti: A. Mehmedović, O Nikšiću nekad i sad, Glasnik IVZ, br.4, Sarajevo 1983, 561) 18 Vidjeti: Државен Архив на Македонија - Скопје, Fond - Општинска уп- рава Скопје, br.10, kut. 11, doc. 27/31.) 19 Vidjeti opširnije: Sabit Uka, SHPËRNGULJA E SHQIPTARËVE nga Sërbia Jugore më 1877-1878 dhe vendosja e tyre në rrafshin e Kosovës, Zëri, Prishtinë 1991; također: Petrit Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, Beograd 2000; 20 А. Урошевић, Косово, Насеља и порекло становништва... 235-236 Bošnjački Mazgit – muhadžirska oaza Bošnjaka na Kosovu 199 Sl. 2 Dokument o muhadžirskim lutanjuma nikšićkih Bošnjaka Prema nekim izvještajima Nikšićani su se u Novom Pazaru zadržali skoro dvije godine21, аli su poslije ubistva pazarskog kajmekama (1878. godine)22, dio njih morali put nastaviti ka Kosovu i dalje prema unutrašnjosti imperije. Prištinski paša nije bio najsretniji kada se susreo sa ovakvim, tek pridošlim, nepoželjnim „musafirima bundžijama“, pa im nije dopustio smještaj u prištinskoj kasabi. Zahvaljujući intervencijama i jakim vezama Nikšićana 23, iz Istanbula (Stambola) je pristigla uredba sa dozvolom o njihovom „ozemljavanju“ na valovitoj i prostranoj ravnici Mazgita. 21
http://bosnahistorija.16.forumer.com/a/bonjaki-mazgit_post6.html

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!


Lejla: komentar modifikovan dana: Wed Jun 11, 2008 11:14 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: MUHADŽIRSKA OAZA BOŠNJAKA NA KOSOVU   Wed Jun 11, 2008 11:13 pm

U Novom Pazaru su formirali Nikšić, Nišić ili Nikšićku mahalu. 22 Prema pisanju E. Mušovića došlo je do svađe između muhadžira Nikšića i lokalnih vlasti. Pritom su Nikšićani ubili kajmekama Novopazarske kaze. Ipak, za razliku od onih koji su morali da odu iz Pazara, jedan dio muhadžira iz Nikšića su dobili lokaciju Hadžet, na periferiji grada (Nikšićka mahala). (Vidjeti: Е Мушовић, Црно- горски мухаџири и њихова кретања, Историјски записи, 1-2, Титоград 1986, 143. 23 Nikšićani su bili tjelesna garda Osmanlijskom sultanu, a imalo je i predstavnika u parlamentu. Ahmed Mehmedović, O Nikšiću - nekad i sad, Glasnik Vrhovnog Islamskog starješinstva u SFRJ, br. 4, Sarajevo 1983, 561. Redžep Škrijelj 200 Ove nikšićke muhadžire pominje i Petar Šobajić: „Oni se raspu po Turskoj u Pljevlja, Bijelo Polje, Novi Pazar, Kosovo i Makedoniju...“24; te da poslije oslobođenja Crne Gore i „...zauzimanja Nikšića u varoši se zadržalo oko 30 kuća, od kojih su se mnogi kasnije iseljavali, među njima Mumin Gašević, Omer Ganijagić, Memo i Ramo Kadrić – Ljuce prešli posle na Kosovu.“25 Prema kazivanju Džemaila A. Mehmedovića (1919-1974) iz Hasanbegova (Skoplje), sina nikšićkog muhadžira Abdulaha, nakon dolaska muhadžira na Kosovo jedan dio njih se zadovoljio ponuđenim uslovima i nije nastavio dalje ka Skoplju i udaljenijim ciljevima. Prema njegovom tumačenju, na Kosovu su: „u Mazgitu ostala dva brata, Tahir i Sadik Prekić, Adem-aga Bećović, adžo Alija, adžo Bahto, Muharem i Derviša (Rifatovi roditelji), Hadžo, Zejnin otac i majka i još mnogo porodica, Hadžo Mešić, amidža Mehmedov i Hamdov, Zejne (Tahira Prekića) otac i majka i još muhadžira.“26 Većina muhadžira je vremenom vrlo dobro savladala turski i albanski jezik. Muhadžiri su formirali selo sa oko tri stotine kuća, sa tri prava i dugačka sokaka, koja su se presjecala pod pravim uglom i tako obrazovali naseobinu od šest mahala muhadžira: Piperska, Nikšićka, Hercegovačka, Gatačka, Begovska i Rudnjevačka (Rudinjanska). U selu su prema pričanju mještana postojale mejhane, pekare, kovačke radnje i trgovački dućani. Trgovci i mještani su dobro povezani sa Skopljem, Solunom i drugim centrima, najprije, zahvaljujući željezničkoj liniji (1873. godina) koja je prolazila nadomak naselja. Prema navodima ondašnjih suvremenika, na bošnjačkim posijelima u Mazgitu često su se mogle čuti bosanske kraješnice koje su uz gusle izvodili lokalni guslari.27 Seobu nikšićkih muhadžira iz Novog Pazara je predvodio Pašo Hajrović. U neslavnoj grupi je bilo malkontenata (nezadovoljnih) iz poznatih nikšićkih rodova. Najviđeniji su bili: Nikšići (preci današnjih Bajramovića); Bećovići (današnji Omerovići); Gani(j)agići (današnji Hašimovići- Hašimi); Mačkovići, Runjevići, Ferizovići, Dervići, Mešići; Prekići (danas nekoliko obitelji Preka u Prištini); Hajrevići (potomci su im danas porodice Huseini u Kosovskoj Mitrovici).28 Zajednički život protjeranih Bošnjaka u novim sredinama karakteriše uzajamna solidarnost i izrada cjelokupne infrastrukture u naselju, iz- 24 П. Шобаjић, Никшић/Оногошт, Београд 1938., 121. 25 Ibidem, 122. 26 Džemail A. Mehmedović, Muhadžirsko Hasanbegovo..., 16. 27 Б. Нушић, Косово..., 211. 28 Autor se zahvaljulje Šaćiru Bajramovići sa Mazgita na neiscrpnim i pouzdanim informacijama. Bošnjački Mazgit – muhadžirska oaza Bošnjaka na Kosovu 201 gradnja vjersko-obrazovnih objekata, naročito džamije (uz izričitu obavezu da se podigne usred sela), bunara za vodosnabdijevanje i drugih objekata. Novu su sredinu Nikšićani rado zaposjeli s namjerom i nadanjem da će tu podići novi Nikšić! Kao dobri vjernici u selu su muhadžiri najzad sproveli planiranu izgradnju džamije, koja je nikla usred naselja.29 Nakon sramnog spaljivanja, strah od daljnih posljedica i pritajenog terora lokalnih vlasti, nije obnovljena sve do 1960. godine. Mještani kažu, restaururana je u ruralnom stilu, sa malim pendžerima i pomoćnim odajama. Sve zasluge za njenu obnovu i početak rada mještani pripisuju Hanefiji Hašimoviću. Selo Mazgit se kao dobro organizirana naseobina pominje krajem XIX vijeka u redovnom osmanlijskom popisu (1895/6) svih 248 sela Prištinske kaze.30 Stari Abdulah Bajramović (1903- ), je 1983. godine pričao da mu je te 1912 godine bilo 9 godina kada su selo opljačkale i spalile bugarske jedinice. Ipak, kažu da je uspostavom „Kraljevine Srbije 1913. godine njima preostalima bilo znatno bolje.“31 Selo je ponovo raslo, a bilo je i novih doseljavanja Bošnjaka i Crnogoraca. U toku 1915/16 godine Šaćir Bajramović pominje doseljavanje Jusufovića; oko 1931. stigli su i Pljakići iz Ugla na Pešteri, a 1943. godine ratnim strahotama prestravljeni i prognani Gusinci iz Bijelog Polja. U vrijeme kolonizatorske akcije ondašnje Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca doselile su se četiri crnogorske porodice (Vlaškovići, Dragojevići, Pimići i Đurovići). Kasnije su im se pridružili porodice Perovića i Šekarića koji su svoja imanja na Mazgitu kupili od iseljenih mještana. U toku II svjetskog rata, Mazgit potpada pod upravu Velike Albanije. Nove vlasti Bošnjacima preinačuju prezimena i odbacuju sufiks: vić, ić. Otvorili su i novu školu na albanskom jeziku, koju su pojedini Bošnjaci pohađali sve do školske 1956/57. godine. Svršetkom Drugog svjetskog rata, neke su familije svom prezimenu povratile oduzeti sufiks, za razliku od jednog broja porodica koje su prihvatile nastale promjene i iz određenih razloga zadržali postojeće obiteljsko prezime. Starih muhadžirskih obitelji je do kraja 60-tih godina XX vijeka u Mazgitu ostalo vrlo malo: tri kuće Bećovića, jedna Dervića i Prekića (svi iz Nikšića) i jedna kuća Jusufovića (Kolašin).32 29 Zapaljena je 1927. godine od strane kolonizirane porodica Kontića. U znak osvete zbog sukoba sa jednom bošnjačkom porodicom (Bajramovići). Navodno zbog zapaljenog žita od strane jednog djeteta. 30 Salname-i vilayeti Kosova (1314/1896), 184. 31 Abdulah od 1930 živi u Burhaniji kod Izmira u Turskoj. 32 U selu su zatečene i crnogorske porodice (Pimići, Dragovići i Vlaškovići) koje su kolonizirane u periodu 1918-1928. godine. (Prema: А. Урошевић, Косово..., 236.) Redžep Škrijelj 202 3. Iseljavanje Bošnjaka sa Mazgita Koncentriranje Bošnjaka na Mazgitu privremeno odgađa probleme koje su preživjeli nakon egzodusa iz Nikšića, Kolašina i drugih bošnjačkih sredina. Razmještanja u druge sredine nisu značajnije poremetila populacionu strukturu Mazgita. Sve do Prvog balkanskog rata u selu je bilo 130 domova, od kojih je sljedeće (1913.) godine u Tursku iselilo 118 porodica. Nešto docnije, jedna porodica je odselila u Prištinu, a druga u Hasanbegovo u Skoplju.“33 U rušilačkom nasrtaju bugarskih jedinica na Mazgit u toku Balkanskih ratova 1912/13. godine spaljene su i opljačkane sve bošnjačke kuće, osim svega devet domova.34 Stanovništvo je protjerano preko Soluna u maloazijske - osmanlijske oblasti, najviše u selo (danas gradić) Bostandži (tur. Bostanci) u blizini Burhanije i Erdemita. Mazgit 1916. godine napušta Jusufović Hajro i odlazi u Skoplje, a nakon toga u Pendik (Turska). Poslije II svjetskog rata Mazgit napuštaju Kriještorci (Malić sa braćom i sinovima); Bošnjaci koji su tamo doselili iz Pazara prelaze u Skoplje; Drekovići iz Vesenića sa Mazgita prelaze u Gradsko (Veles), a zatim u Skoplje; Omerovići u Tursku, za njima Bubice, Sijamići, Bavčići i mnogi drugi. Bilo je uzajamne muhadžirske povezanosti i čestih sklapanja brakova sa muhadžirima u Novopazarskom sandžaku (Pljevlja, Bijelo Polje, Sjenica, Novi Pazar). Bilo je i drugih iseljavanja Bošnjaka prema Turskoj ili ka razvijenijim gradovima. Jedan dio na Mazgitu doseljenih muhadžira počinje napuštati svu zemlju i svoje kuće, ne prodajući ih nikome. Razlozi su bili poznati, nije bilo zainteresiranih za njihov otkup, jer su i ostali namjeravali da se odsele u Tursku. To je učinjeno poslije stvaranja Kraljevine SHS (1918. godine), a njihova imanja i obradiva zemlja podijeljena „zaslužnim Soluncima.“35 Među prvima se iz Mazgita 1917. godine iselio Sadik Prekić, otišavši sa sinovima Malićom, Salihom, Bišom i Avdulahom u Tursku, u mjesto Karas, blizu Edremita. 36 Mazgit je u periodu od 1912-1970. predstavljao vrlo značajan iseljenički, a ujedno i prihvatni centar za raseljene Bošnjake u kome su se permanentno mijenjale povorke bošnjačkih muhadžira. Na Mazgitu su, kao na nekakvoj odskočnoj dasci, privremeno boravili mnogi Bošnjaci koji se 33 А. Урошевић, Косово..., 235-236. 34 Atanasije Urošević piše da je u Mazgitu bilo 130 kuća od kojih se 118 iselilo u Tursku poslije Balkanskih ratova, ali ne pominje paljevine i pljačkanje. 35 Džemail A. Mehmedović, Muhadžirsko Hasanbegovo..., 17. 36 Ibidem, 25. Bošnjački Mazgit – muhadžirska oaza Bošnjaka na Kosovu 203 pedesetih godina XX vijeka naseljavaju u Makedoniji ili odlaze za Tursku (Bošnjaci, Kriještorci, Bubice, Rešinlići, Sijamići, Čengići i drugi). 4. Poznatiji Bošnjaci sa Mazgita Na Mazgitu su rođene ili odrastale mnoge značajne ličnosti iz javnog i privrednog kosovskog sektora. Među najuglednijim i uticajnijim Bošnjacima Mazgita treba pomenuti njih nekoliko: - Šaćir Bajrović, ugledni trgovac; sa krupnom stokom poslovao i trgovao sve do Soluna. Imao je svoju trgovačku družinu (esnaf) sa kojom je kod turbeta sultan Murata dočekivao dopremljene karavane robe iz Novog Pazara. Predvodio ih je nekad ugledni pazarski trgovac Ramo Delić; - Adem Prekić, svršenik skopske medrese (1921), a zatim učitelj u nekoliko mjesta na Kosovu i Makedoniji. Potomstvo mu je na Kosovu i u Turskoj; - Smajo Prekić, imućan poslovan čovjek; 1937. godine odselio u Tursku. Nekada je bio predsjednik općine Obilić; - Smajo Jusufi /Jusufović/ (1914-2001), porijeklom iz Donjeg Kolašina, poznati društveno-politički djelatnik Prištine i pokrajine Kosova. Bio je član Oblasnog narodnog odbora, trgovački povjerenik narodnog odbora za srez Priština; član Izvršnog vijeća oblasnog odbora za industriju i saobraćaj. Bio je dugogodišnji (1967-1980) predsjednik Turističkog saveza Kosova; - Enver Jusufi (1925-1994) poznati i ugledni društveno-politički djelatnik; bio je i direktor termoelektrana u Obiliću, član predsjedništva SSRN Srbije i predsjednik Suda udruženog rada Kosova; - Ibro Jusufi (1934-1998), istaknuti društveno-politički djelatnik. Obavljao brojne značajne funkcije: direktor Elektrokosova (Elektrodistribucija Priština); član CKSK Srbije; direktor Carine Kosova i predsjednik Izvršnog vijeća Prištine; - Mustafa Pljakić (1934), visoki kosovski i SFRJ funkcioner. Danas živi u Ljubljani. Obavljao je dužnost saveznog ministra saobraćaja i veza bivše SFRJ; - Fevzija Bajrami(vić) (1938) živi u Kosovskoj Mitrovici. Dugo je godina radio u SUP-u u Kosovskoj Mitrovici. Bio načelnik Javne bezbjednosti međuopćinskog regiona (pet općina); - Remzija Bajramović (1941), rudarski inženjer koji je dugo bio upošljen u Termoelektranama Obilić i bio rukovodilac mnogobrojnih radnih jedinica ili organizacija. Sa Kosova odselio 1999. godine; - Šaćir Bajramović (1945), naš česti sagovornik. Živi u Prištini i od juna 2000. godine obavlja dužnost Generalnog sekretara Stranke DemoRedžep Škrijelj 204 kratske Akcije na Kosovu. Od 1970 do jula 1999. godine radio kao mašinski inženjer i u više mandata bio tehnički direktor. U dva mandata bio je na dužnosti generalnog direktora Gradske toplane u Prištini. - Sanija Z. Turbetar (1952), porijeklom iz porodice Džanković iz Kamešnice (Sjenica. Danas na Mazgitu u turbetu sultana Murata obavlja dužnost mutevelije (prokuradura), ujedno i kustosa postojećeg muzeja. Sa svojom kćerkom Šenaj, nastavljač je stare šestvjekovne porodične osmanlijske tradicije čuvanja glasovitog turbeta na Kosovom Polju podignutog u čast sultana Murata I Hudavendigara (1362-1389) koji je tu poginuo. 5. Mazgit na početku XXI vijeka Starih je bošnjačkih porodica na Mazgitu danas veoma malo: Bajramovići, Nišići (prešli u Prištinu), Hašimovići (Hašimi), Softići iz Zamrštena (Priboj) koji su poslije 1999. godine otišli u Mitrovicu, Džidići iz Odžaka (Pljevlja), Pljakići iz Ugla (Sjenica) sinovi Hoda37 i Vejsila (Omer čija djeca: Nihad i Adnan žive u Prištini; i Mustafa, u Sloveniji, djeca: Antun i Ivka), Agovići iz Sjenice, Šabanovići iz Kladnice (Sjenica), Camovići (Rifat i Fehim) iz Kijevaca (Sjenica). Žestok pogrom kosovskog stanovništva, prije i nakon ratnih sukoba iz 1999. nije mimoišao ni Bošnjake na Mazgitu. Sve su porodice protjerane od srpskih „paramilitarnih“ snaga, da bi nakon ratnih neprijateljstava postali meta ekstremnog dijela albanske populacije.38 To je bio razlog da su svi koji su bili u prilici, Mazgit napuštali i odlazili u svijet, najvećim dijelom prema Sandžaku, Bosni, Crnoj Gori ili zemljama razvijenog Zapada. Kada su se ratne strasti stišale, ostalo je samo neznatan broj onih koji su nastavili 130-godišnju muhadžirsku tradiciju na Bošnjačkom Mazgitu. Danas je na Mazgitu svega 5-6 bošnjačkih kuća čiji su vlasnici objavili prodaju, pa se s razlogom očekuje gašenja ove nekada vrlo dinamične i žive bošnjačke oaze na Kosovu. Raseljeno stanovništvo Mazgita svjedoči o iluzornosti muhadžirskog nadanja da će tu jednog dana nići njihov novi oteti (1877) Nikšić. 37 Hodo Pljakić je u selu Ugо u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio u žandarmerijskoj službi. 38 Prema kazivanju mještana Bošnjaka, paljene su im kuće, vršena krađa stoke, imovine i vozila, uključujući i vrlo učestale prijetnje telefonima. Razlog njihovog stradanja i patnji nije bila vjerska pripadnost nego srodnost bošnjačkog sa srpskim jezikom. Bošnjački Mazgit – muhadžirska oaza Bošnjaka na Kosovu 205 Dok obilazimo Bošnjački Mazgit, da je to nekada bila velika bošnjačka muhadžirska destinacija, podsjećaju nas, ponajčešće, kameni bašluci i drugi sagrađeni ili porušeni, i u kamen urezani išareti, ukraj davno utabane prašnjave džade, kojom su često dolazili i još češće odhodili protjerani i „ukleti“ nikšićki, kolašinski i ini bošnjački muhadžiri.
http://bosnahistorija.16.forumer.com/a/bonjaki-mazgit_post6.html

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: MUHADŽIRSKA OAZA BOŠNJAKA NA KOSOVU   Today at 1:15 pm

Na vrh Go down
 
MUHADŽIRSKA OAZA BOŠNJAKA NA KOSOVU
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Istorija i sve vezano za istoriju-
Idi na: