Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 11, 2008 12:04 am

Nepotpuna lista pobijene djece tijekom srebrenickog genocida

Doprinos istraživanju podataka o djeci žrtvama srebreničkog genocida iz jula 1995. godine.



Pripremili: Danijel Toljaga i Hasan Nuhanović
Lista publicirana: 15. 03. 2008. godine


Bilješka: ova lista nije konačna i ista će biti ažurirana na osnovu novih informacija koje će biti prikupljene iz nadležnih institucija/organizacija.Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta definira dijete kao “svako ljudsko biće ispod 18 godina starosti, ukoliko se zakonom date zemlje punoljetstvo ne stiče ranije.” Pred vama se nalazi djelomična lista oko 500 maloljetne djece koja su pobijena u julu 1995. godine tijekom genocida u Srebrenici, a koja su na dan jula 11. 1995. bila ispod 18 godina starosti.

U srebreničkom genocidu, u julu 1995. godine, živote je izgubilo između 8.000 do 10.000 Bošnjaka, a podaci na spisku pobijene djece sadrže djetetovo prezime i ime, očevo ime, jmbg (matični broj) i djetetov datum rođenja.
Ubijanja srebreničke djece su bila zaštrašujuća. Primjera radi, ekshumacije masovnih grobnica u Zelenom Jadru u septembru 2007. godine su poka¬zale da su djeca od 7 do 11 godina usmrćena hicem u glavu. Mnoge dječje žrtve, one najmlađe, nisu ni uvrštene u ovu listu, što potvrđuje i svjedočanstvo Ramize Gurdić, koja je svojim očima gledala zločin u kojem je majka držala svog mališana i nije ga željela ispustiti iz svojih ruku, usljed čega su ga srpski vojnici zaklali i ostavili da krvari na majčinom krilu. (za više svjedočanstava vidi sudski file Srebrenica od Van Diepen van Der Kroef, advokatske firme iz Holandije, koja predstavlja žrtve srebreničkog genocida u sporu protiv
UN-a i vlade Holandije na ovoj adresi www.vandiepen.com)



Lista pobijene djece je analizirana na osnovu izvještaja Federalne komisije publiciranog u junu 2005. godine sa preliminarnom listom od najmanje 8.106 žrtava genocida za koje je pouzdano iz više nezavisnih izvora utvrđeno da su nestali odnosno ubijeni u i oko Srebrenice u ljeto 1995. godine.

Koristili smo i spiskove ukopanih žrtava od faze 1 do faze 5. Važno je napomenuti da spisak pobijene djece nije konačan i predstavlja samo najmanji broj dječjih žrtava, te da služi kao polazna osnova za sačinjavanje konačnog spiska pobijene djece - žrtava genocida u Srebrenici u julu 1995. godine.

Imena i listu mozete pogledati na sledeca dva linka: Link1 & Link2




NIKAD NE ZABORAVI I NEMOJ NIKADA HALALITI

Srebrenica

http://youtube.com/watch?v=L3C3Aypjqb8&feature=related


Dina: komentar modifikovan dana: Thu Jul 10, 2008 11:29 pm; prepravljeno ukupno 3 puta
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 11, 2008 12:07 am

Abdulah Sidran.. Srebrenica

Bolje da je nema,Nego da je ima Ovakve Kakva danas jeste Naša Srebrenica.
Ni mrtvo ni živo U njoj Boraviti ne može..
Pod olovnim nebom Od olova zrak ,Niko još nikada Nije naučio U pluća udisati.
Iz nje bježi sve Što ima noga Su kojima može I ima iđe Pobjeći
Iz nje bježi sve I ono što niđe Nego pod zemlju crnu Nema pobjeći.
Pravoslavci bježe Pridošli i domaći Muslimani bježe Domaći i pridošli..
I koji je bio Živ nekako ostao Otišao pa se vratio Ni jedne zime sa ljetom Nije sastavio.
Niti jednu jesen Sa proljećem Nego je gledo Da što prije opet Iz Srebrenice ode.

Šta je bilo Komšija nam katolika,A njima je Srebrenica Stotinama godina Bila milo i prelijepo Stono mjesto.
Njihove dobre Plemenite udruge Otišli su odavno ,Kano da su U svojoj mudrosti Znali da će doći vrijeme U kom više neće biti Dobre Srebrenice

Govore nam, Deset nam godina govore Kako je u Bosni Prestao rat
Uče nas I pisane nam upute o tome šalju, Kako je u našoj državi Bosni i Hercegovini, Prestao rat.
I kako više niko Ne smije Gledati u prošlost.

Zar oni, Uistinu vjeruju Da smo živi mi Koji ovdje stojimo I sa ovog mjesta Govorimo tako.
Kako da stvarno jesmo živi. Zar misle da se zove zdravlje, Zar misle da se zove razum, Ono što je u nama preostalo Od negdašnjeg našeg zdravlja i razuma?
Zar ne vide, zar ne čuju, Zar ne znaju, da smo mi,Šta nas je preosalo, mrtviji od svih Naših mrtvih, i da ovdje danas, njihovim glasom, Glasom naših mrtvih, iz njihovih grla, Vrištimo, i njihovim vriskom - govorimo?

Ne date nam Da u prošlost gledamo! A mi u nju ne gledamo, nego ona u nas gleda!

Vi kažete: U budućnost gledajte!
A mi nju Nikakvu i nigdje I nikako ne vidimo Nit vidimo da ona Ikakvijem okom U nas gleda A kamo li da nas vidi I o nama brine.
Mi imamo sadašnjost U koju se ljudskim okom Pogledati ne može
Mi isti Od olova zrak U našoj Srebrenici Koje više nema Dišemo sa onima Čije su oči Čije su ruke Čije su duše U našoj krvi ogrezle.
I samo se oni Mogu radovati Vašoj komandi Da u prošlost ne gledamo .
A šta mi to drugo osim nje imamo U šta mi to drugo Nego u nju Imamo gledati?
Zar možete Materi kazati Da ne gleda sina?
Zar sestri možete Komandu slati Da ne gleda brata?

Uzmite nam oči - Al ne učite nas više, ne šaljite nam više Takve savjete, upute i komande!
Možda i jeste, kako vi velite, Prestao rat! Ali je nama, u našoj Srebrenici, Rat prestao malčice, dok se i same, prekodana, Varakamo da je tako, i da jeste prestao!
Ali su unas, i ljeti i zimi - i već je sedamnaest godina Tako! - prekratki dani, a duge i preduge noći.
Čim se sumrak prvi javne, mi svoje kapije Gvožđem mandalimo, da ne dođe i ne uđe Onaj što je onomad ušao i došao, pa nam sve naše, Milo i drago - od života rastavio!

On nam, danas, Mir u Srebrenici čuva! Kako da spava srebrenička majka?
Čim sklopi oči, eto rata na vrata, eto one sekunde U kojoj je vidjela kako se, pod četnickim nožem, Rastavila, od vlastitog tijela, glava njenog sina!
Samo joj se ponekad, od hiljadu, u nesanici, proučenih Jasina, smiluje Dragi Bog! A san kad joj na oči spusti,

Ona, u snu, sve sastavlja glavu sa tijelom nesahranjenog Sina!

Kako da živimo sadašnjost? Kako da u prošlost ne gledamo?
Naša sestra jedna ima, među nama ovdje nije, a jest živa! Grob je sebi napravila, od jednoga, ovdje, u Sarajevu, stana. Prozora ne otvara, kroz njih pogledati ne smije, a Kamo li na ulicu izić! Četvero je djece izgubila!

Ako Bi na ulici ikakvo momče il djevojče srela, pa joj koje Od njih na koje od njenih zaličilo - srce bi joj prslo, u Četiri stotine komada!

Je li to Mir? Da li tako prestaje Rat?

Kad zašuti Željezno oružje A do neba vrišti Materino srce?
Kad zlikovac Promijeni košulju Pa u njoj Pod našim kućama I našim pendžerima U našoj Srebrenici Čuva naš mir?
Vama jeste vaša A nama Nikako nije Naša prošlost prošla!
Nit će proći Niti može proći Dok olovno nebo Od srebra Srebrenicu Našu prekriva
Dok pod njenim Od olova nebom Olovni zrak I olovne Od zraka zalogaje Dišemo i gutamo S onima što jesu Promijenili košulju, Al srce pod košuljom I u srcu mržnju Niti su mijenjali Niti misle mijenjat..

Vama vaša jeste Nama nije Naša prošlost prošla
Nemojte nas vraćati Nemojte nas vraćati U tu i takvu Od olova Srebrenicu ,Nego Barem na tren jedan Pogledajte gdje vam se U dušama Po knjigama Zagubilo zrno Istine i Pravde..

Ako u svom srcu Barem jedno Od Pravde i Istine Zrno pronađete ,Od dobra i srebra Srebrenu i dobru Ljepoticu Srebrenicu - Srebrenici vratite!
Mrvu Pravde I zrno Istine Pronađite! Srebrenicu - Srebrenici vratite!

A mi ćemo se Uz Božiju pomoć Što žive što mrtve Odmah u nju vratiti.

Neka se Uz Božiju pomoć Sastave i smire Sve Od svijeh vremena Srebreničke duše

I Duše ove naše Žalosne i mrtve Sa živim dušama Svih naših mrtvih..


_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 11, 2008 12:07 am



_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 11, 2008 12:08 am

Zeleni džemper
Srijeda, 11 July 2006

Nadomak grada, na zelenom brežuljku, kroz srebrnu zavjesu toplog vazduha nazirale su se dvije prilike. Pored kuće na brijegu stajala je nena i zahvaljujući Bogu na vedrom vremenu zadovoljno posmatrala unuka Ahmeda kako veselo trčkara, čavrljajući kao da priča sa vjetrom. Ahmed je sa svojih nepunih pet godina izgledao sićušno i nježno i čak je u naručje mogao stati. Ahmedova majka je uređivala avliju i s ponosom gledala ružičnjake. Bila je poput njenih ruža u najljepšem svom dobu, puna želja i životne snage. Vjetar i ljetnje sunce brzo su sušili tek razastrte haljine po tenefu. Ahmed je gledajući niz blagu padinu pitao majku šta su sve one velike kuće što se vide u daljini, prekrivene prozirnim titrajima toplog vazduha što je stvarao prelijepu zavjesu obasjanu ljetnim suncem. "Srebrenica!"-govorila mu je majka. "Tamo ćeš, ako Bog da, u školu. A kad odrasteš i budeš momak ići ćeš tamo i u šetnju." I redala su se Ahmedova pitanja dok s čuđenjem nije upitao zašto ih stalno čuvaju neki vojnici i od koga. Majka bi na ta pitanja izbjegavala odgovore jer je i sama bila zbunjena svim tim iznenadnim dogadajima.

Ahmed je, gledajući na tenefu razastrte šarene dimije, zadivljen cvjetićima kojima su ukrašene, brojao i pokušavao ih prenijeti na svoj zeleni džemper što se vihorio na vjetru.

Iznenada je stigao Ahmedov otac, uznemiren; uplašenim pogledom gledao je čas u Ahmeda, čas u majku, ženu. Ni sam nije znao kako im je rekao da moraju što prije krenuti. Morali su bježati iz njihove drage kuće, iz avlije, sa svog zelenog brežuljka. Majka kao da je to očekivala bez ikakvih pitanja, zgrabila je dimije i zeleni džemper, nespretno ga oblačeći Ahmedu. Nena je naizgled smireno dodavala još ponešto u svoj već pripremljeni zavežljaj. Duboko uzdišući gledala je sina i Ahmeda i molila Allaha da joj ih zaštiti i spasi od zla. Znala je nena ko su četnici i srce joj se grčilo pri svakoj teškoj misli, bojala se strašnih slutnji što su je pratile.

Kao da ih je nosio vjetar, skoro trčeći priključili su se uskovitlanoj gomili uplašenih, golorukih ljudi.

Svi su se gurali, pokušavajući da uđu u autobuse, kamione, traktore, bilo gdje samo da što prije bježe. Namrgođeni vojnici su ih nemilosrdno gurali, vikali na njih, udarali ih…Uzalud su tražili strane vojnike koji su im obećali zaštitu dok su ih razoružavali. Nije ih bilo. Prevareni su i prepušteni na milost i nemilost onima koji milosti nisu imali ni za djecu, ni za starce, ni za žene.

Nena, Ahmed i njegovi otac i majka, kao ni mnogi drugi, nigdje nisu uspjeli da se uguraju. Uspaničeno su krenuli za kolonom, noseći sa sobom strah, zbunjenost i neizvjesnost. Jedva da je poneko tužno bacio pogled na svoju ostavljenu kuću, ulice, selo, grad. Čudio se Ahmed dok su ga otac i majka, smjenjujući se, nosili u naručju i žurili ne znajući ni sami kuda. Nena je tiho izgovarala svoje dove, šapćući se molila sva skrhana. Čudila se svojim ubrzanim koracima jer je mislila da neće moći hodati. Iz kolone se čuo prigušeni plač djece, dozivanja, uzdasi. Majke su čvrsto držale djecu za ruke, da ih ne izgube, a druge držeći bebe u naručju zatvarale im usta da se ne čuje njihov plač. U zraku se osjećala težina i kao da su svi sa sobom nosili teške oblake, stihijski su išli dalje. Ptice su se zloslutno oglašavale i miješale s glasovima uskovitlane mase.

Tužne slike starica sa štapovima i zavežljajima kako iznemoglim koracima prate kolonu zaokružavale su sav taj haos koji je nastao, protjerivanje bez smisla, bez povoda.

Odjednom su ljudi počeli da se vraćaju unazad. Nešto se strašno dešavalo. Čuli su se vapaji rastajanja, plač, molbe. Odvajali su muškarce iz kolone. Odvajali su muževe od žena, djecu od majki. Ko god je pokušao pružiti otpor, pobuniti se udarali su ga i grubo odvodili na drugu stranu. Ahmed je bio u naručju majke, preplašen, ali mu se činilo da je još siguran. Nena je stisla grčevito svog sina i kao da je skupila svu snagu svog života, svojih godina, pokušavala da ga zadrži, da ne da da joj ga odvedu, da ga odvoje od nje. Gledala je te uniformisane neuredne ljude, ali na njihovim licima nije vidjela ni trunke milosti. Osjećala je gro u stomaku, duboko u utrobi joj se nešto kidalo. Osjetila je neopisiv strah, brigu. Bili su na kraju kolone, a koraci su se usitnjavali. Htjeli bi se zaustaviti, pobjeći, vratiti se. Ali kuda? Gdje?! Svuda su bili oni, naoružani do zuba, nemilosrdni; oni koji su bili spremni da ih zlostavljaju i da ih liše života. Grubo su neni oteli, odveli sina. Dozivala je nena, molila, plakala, a sin je bio već na drugoj strani i gledao molećivo majku kao uplašeno dijete, bojeći se da je ne udare, ne povrijede. Molio je da mu čuvaju Ahmeda.

I Ahmed je izgledao kao prestrašeno lane, zalutalo medu zvjeri. Gledao je za svojim ocem, svojim zaštitnikom dozivao: "Babo! Babo, vrati se. Gdje ćeš? Povedi meee…" Njegov glasić je ostajao u teškom vazduhu, bez odgovora. Nena se jedva pridržavala za snahine dimije. Vidjela je kako podozrivo gledaju Ahmeda, kako mu prilaze. Tražili su ga od majke dok ga je ona čvrsto držala. Otimali su ga, ali majka nije popuštala. Vikali su, udarali je, vrijedali je. Dječak je zanijemio od tog prizora, još u šoku zbog nasilu odvedenog oca.

Molila je još jedna majka da joj ne uzimaju čedo, plod njenog srca. Ona ga je, uz Božiju pomoć, rodila. Ona ga je odgajala, njegovala, čuvala. Pitala je zlotvora da li on ima djece, da li on ima srce ili je zvijer. Ali on je bio gori i od zvijeri, u njemu nije bilo ni traga ljudskog.

Udario je majku po ruci u kojoj je držala Ahmeda, udario ju je nekim oštrim predmetom i oteo to sićušno biće…Lila je krv, prskala po Ahmedovom zelenom džemperu, džemperu na koji je još jutros želio prenijeti cvjetice sa majcinih dimija. Ruka je visila u zraku dok je majka padajući gubila svijest, on je uzeo Ahmeda kao trofej svog zla, zla što je boravilo u njemu kao čudovište. Nena je nijemo dozivala, samo mičući usnama, sva ukočena čula je samo plačne Ahmedove povike: "Maaajko, neno…" Nije se mogla pomjeriti. Srušila se pokraj okrvavljene snahe. Nikog nije vidjela u toj strašnoj nevolji. Čula je samo unukove jauke, jauke koji su joj mutili razum, oduzimali korake, gasili život.

Odvedoše joj dva očinja vida, one zbog kojih je živjela… Tražila su majčina srca bar malo nade da će ih vratiti. Nesvjesno je išla za onima koje su nosile njenu snahu, ranjenu, blijedu, izgubljenu bez njenog muža, bez njenog Ahmeda. Lutali su pogledi i nene i snahe i nisu znale gdje su i da li žive u nekom drugom svijetu, jer još moraju živjeti. Drugi su brinuli o njima iako su svi bili pogodeni vlastitom nesrećom, ucvijeljeni rastancima…

I nisu znale ni nena ni snaha kako su se našle u Tuzli. Sve od odvajanja od djece teklo je stihijski i one su postojale misleći da je sve ovo noćna mora, ružan san, košmar koji ce proći. Šok od svega što se zbilo nije ih napuštao. Svi su pričali svoje jade, brinuli šta će biti s njihovim najdražima, na silu odvedenima i samo ih je tuga vezala. Svuda su se čuli samo jecaji, plač, tiha nabrajanja zbog svih nevolja koje su ih snašle. Nadali su se, iščekivali da će se pojaviti njihovi najmiliji, da će uspjeti nekako pobjeći, da će pronaći neki način da se jave.

Svako jutro je donosilo nadu, a dani su neumitno prolazili, u strahovima, u bijednom preživljavanju. Poneko bi i uspio doći, bos, izranjavanih nogu, gladan i izgubljen. Skupljali su se oko njega, raspitivali se, tražili bar iskru nade za sebe.

Prolazili su dani, mjeseci, godine a nena i snaha svaka u svom svijetu čekanja, stradanja, patnje…Čekale su i još uvijek se nadale, molile i željele da se pojave negdje u obzorje njihova djeca. Nadale su se da bi mogle živjeti …Kako je vrijeme proticalo sve je više izgledalo da su svi došli oni koji su se mogli izvući iz četničkog obručja. Stalno su se vraćale slike teške i sumorne, slike odvedenih djevojaka u najljepšem cvijetu mladosti, slike nejakih dječaka čije su lopte ostale na livadama čekajući da se vrate njihovi nestašni vlasnici. Nena i snaha su se držale jedna druge, međusobno se tješeći i pomažući. Govorila bi nena često snahi kako su prošle džehennem na ovom svijetu, a da one koji su radili zlo čeka strašni drugi svijet, džehennem iz kog nema povratka i da će njihovi uzdasi zbog zuluma koji su im nanijeli raspirivati oganj u kome će gorjeti. Iz svoje nemoći da bilo šta promijene, te su riječi pružale utjehu, davale strpljenja.

Nade za preživjelima tiho su gasnule, a unutarnja praznina stvarala se duboko u napaćenim dušama i sve je ličilo na tužne grobnice koje su se počele otkrivati. Grobnice pune nevinih, ubijenih mladića, dječaka, staraca, beba…

I dio svake grobnice bio je čovjek koji se borio da se otkrije istina, čovjek čije su oči nudile ljubav i samilost sa porodicama žrtava. Izgarao je sa svakim pronađenim ljudskim tijelom, bićem kojem su oduzeli pravo na život na najsvirepiji način. Istrajavao je na putu najstrašnije istine. Njegov lik je bar na trenutak blažio teške rane. I zemlja je jecala od toga zla koje su uradili zlotvori.

I nena i snaha su tiho prilazile pronadenim stvarima, njihove oči su prizivale sjećanja, lebdjele su zadnje sačuvane uspomene njihove djece. Znale su u čemu su bili toga dana pa su gledale da medu toliko pronađenih stvari ne bude nešto od njih. Nena na svaku smedu košulju pogledala, htjela i da je vidi ali i da je ne vidi, jer ako je nađe, izgubit će svaku nadu da je možda još uvijek negdje živ njen sin. I ta bolna neizvjesnost na trenutak bi joj se učinila lakšom od pronalaženja ubijenog, samo Bog zna na koji način, mučenog djeteta.

Snaha je među poredanim stvarima ugledala mali zeleni džemper. Požurila je prema njemu kao da je vidjela Ahmeda… Ne, nije se mogla prevariti, zbuniti; jer sama ga je plela, sama je mjerila Ahmedove ručice da mu odredi dužinu rukava. Boja mu je bila nepromijenjena…Žurila je da uzme džemper uplašena kao da će joj i njega oteti, da će ga sakriti. U bunilu je dozivala Ahmeda, milovala njegov džemper… gubila svijest. Činilo joj se da joj Ahmed miluje lice, da je budi iz dubokog sna. Bio je sav od svjetlosti, a po zelenom džemperu bili su cvjetići svih boja. I govorio joj je Ahmed da je babo šehid i da se za šehide ne smije reći da su mrtvi…Govorio joj da je babo u nekom ljepšem svijetu, u svijetu u kome nema nepravde niti zlih duša. Tamo sija svjetlost stvorena od dobrih ljudskih srca. Oni koji su radili zlo strašno pate, tješio je Ahmed majku.

I dok je dolazila sebi bila je sva ozarena, čak se blago smiješila gledajući vedro nebo.

Ugledala je zabrinuto lice nene, lice poput meleka. Tješila ju je nena držeći džemper svoga unuka, htjela je nešto govorit, ali usne su bile ukocčene i modre dok je drhtala kao prut. I nečujnim glasom je pričala snahi kako je čula da je onaj zlikovac koji je oteo Ahmeda, oduzeo sam sebi život, da nije mogao živjeti sa zlom koji je činio. Govorila je nena da zlo ne može dugo živjeti nekažnjeno, da je to pravda Božija. Nena je to odjednom govorila sa velikim žarom jer je potpuno vjerovala u to! Čiste ljudske duše imaju korijene u visini, u svjetlosti. Slušala je snaha i vjerovala da će zlo biti kažnjeno. Razmišljala je o tim nepravednim suđenjima zločincima u Hagu gdje su za stotine godina uzetih života zločinci dobijali tek po koju godinu. A zar neko može tako malo kažnjen biti za oduzet život djeteta, mladića??? Za prekinutu igru njenog Ahmeda, uskraćeni život njenom mužu, njoj kao ženi, majci. Još više je rasla njena tuga dok je razmišljala kako se i dalje poigravaju s njima. Pokušavaju umanjiti toliko vidljivo i strašno zlo. A oni koji su ga počinili hodaju slobodno zemljom.

Nosila je Ahemdov džemper i činilo joj se da je sav svijet u njemu. Vraćala se u mislima vremenu, dobrom starom kad su svi bili skupa. Sjećanja su je još više podsjetila na gubitak svega što je imala i ispunila neprolaznim bolom. U neninim očima, ugašenim pogledom prepoznala je onu istu tugu koju je i sama nosila.

Ponovo su zajedno krenule dvije majke, majke Srebrenice, držeći se jedna druge, koračale su ovim tužnim svijetom, nosile sa sobom grobnu tišinu svih bosanskih jama, oslikavale patnju svih bosanskih majki. Njihovu prazninu nikad niko neće moći ispuniti.

Zemlja je od težine bola i nepravedne šutnje ovosvjetskih sudova jecala pred zlom, jer njena je utroba ranjena i čeka da se unište bolesni umovi što njom još koračaju. Znaju da Pravda dolazi sporo, ali da mora doći. Ali nikad neće izbrisati ovu strašnu ljudsku sramotu. I zemlja i nebo uvijek će osuđivati ovaj teški zločin.

Kud god okrenem svoje lice

Ja vidim majke Srebrenice

Gdje god dotaknem svoje srce

Bole me boli Srebrenice!

Napisala: Lejla Aščerić

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 11, 2008 12:09 am




_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 11, 2008 12:10 am

Poslednja Azmirova priča

Trucka kamion. Svaki kamenčić na putu osjetim na mnogobrojnim modricama po svome tijelu. Gledam u nebi krošnje drveća pored kojih prolazimo. Pokušavam disati duboko i udisati vazduh koji dolazi iz vana. Za trenutak mi se pomuti svijest. Vjerovatno, jer se ne sjećam kada sam posljednji put jeo. Misli usmjeravam u želudac. Tražim glad u sebi. Tražim čovjeka u meni. Nema ga. Samo strah koji raste i bol na modricama po tijelu. Ne usuđujem se gledati u dvojicu sa puškama. Za pogled oni me nagrađuju modricama. Pitam se zašto? Gledam u oči prijatelja pored mene. Još više se plašim. Nema nništa u njegovom pogledu osim molbe za život. Možda nas zato i udaraju, jer ih pogledom molimo. Možda se boje da se čovjek probudi u njima.

Počinjem se tresti. Gledam niz svoje tijelo. Moje pantalone sašivene od padobranskog platna. Već su odavno izblijedjele. Noge mi podrhtavaju. Same odskaču od poda. Ne mogu ih kontrolisati. Pokušavam se smiriti jer me strah još udaraca. Ponovo gledam u zelene krošnje, koje se stapaju u plavetnilo neba. Taj djelić prirodne ravnoteže me smiruje.

Ne mogu da udišem sparan vazduh pomiješan mirisom znoja. Osjetim neugodan miris svoga znoja. Zamišljam mamu kako mi daje čistu bijelu majicu. Skoro da osjetim njenu svježinu. čujem majčin osmijeh. Sretna je! Mora ovo završiti zbog nje.

Nisam ni osjetio da je kamion stao. Trebamo izaći. Ne mogu se potpuno dići na noge. Pužeći izlazim vani. Tek sada osjetim da su žice na rukama previše stegnute. Boli me. Udišem punim plućima svježi planinski vazduh. Kao da će mi ga neko ukrasti. Pustio sam vjetar da mi prelazi preko lica. Zamišljam da je to nježna majčina ruka. Uplašio sam se čovjeka sa kamerom. Neće me valjda ismijavati i sramotiti pred kamerom. NE, samo to ne. Bolje neka me ubiju. Daću im život, neka ga uzmu, ali nedam im dostojanstvo. Ne bojim se više smrti, sada me strah za moje dostojanstvo.

Tjeraju nas da legnemo. Jedva to uspijevam. Vezanih ruku i sa bolom u nogama gubim ravnotežu. Psuju nam. Ako me nastave vrijeđati, skočit ću. Usprotiviću im se. Oni će me ubiti i biće mi lakše.
Ubijaju. Jednog po jednog. Ne smijem da gledam jer bojim se svoga bijesa i nezadovoljstva. Mučiće me za krivi pogled. Za protivljenje ko zna šta bi bilo. Ostali smo ja i prijatelj. Neće nas ubiti!? Brzo su mi riječi jednog od njih razbile tu misao. Dođi će red i na nas, ali prvo moramo mrtve skloniti. Ne usuđujem se gledati u prijatelja dok prenosimo tijela. Ne želim to da radim. Neću da im udovoljim. Zato zamišljam sebe u školi. U mislima su mi lica školskih prijatelja. Majka me na kapiji dočekuje pitanjem kako je bilo u školi. Kako je to lijepo.

Uvreda i mrski glas me vraćaju u stvarnost. Okrenuli su me licem prema drveću. Sada ću se sastati sa bratom. Dočekaće me sa osmjehom. Radujem se tome. Možda se i smijem od radosti zbog susreta sa mrtvim bratom. čekam svoju nagradu. čekam svoj metak. čujem cvrkut ptice. Cvrkuće najljepšu pjesmu. Obuzima me sreća. Umrijet ću uz cvrkut ptice, dostojanstveno. Mislim na mamu i porodicu. Vrijeme kao da ne teče. Odjednom, najljepši cvrkut pretvori se u najstrašniji prasak. Udahnuo sam toliko vazduha, pa me počeo gušiti. Gledam u zelene krošnje. Sada se najljepše stapaju u plavo nebo. Idealno.
Trava i vjetar na mome licu pretvoriše se u majčinu ruku...

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 11, 2008 12:10 am




_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 11, 2008 12:23 am

Srebrenice

Srebrenice, njezna ljubavi,
suze majke ne zaboravi
to ne place ona sto je dusa boli,
vec sto svoga sina ceka
vec sto svoga sina voli
Sve planine i sve rijeke,
sad su nama predaleke

Srebrenice, ti sto jecis sad,
kad izadje sjajni mjesec mlad
sakri suze svoje sto liju ko kise
zbog sinova kojih nema,
kojih nema, nema vise
Sve palnine i sve rijeke
sad su nama predaleke

Sve palnine i sve rijeke
sad su nama predaleke
Srebrenice u smiraju tiha
jedna majka a deset Fatiha.

_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 11, 2008 12:26 am

GORKA ISTINA


Odakle poci da ne bude tuga
tema ista samo prica druga
Srebrenica dovoljno je reci
krivci isti ni manji ni veci.


Tu nepravdu svi vec dobro znaju
ali boli pa je i pricaju
zlocinci se na slobodi krecu
pa to cini nepravdu jos vezu.


Sta to prica Sadako Ogata
kad ja nemam ni oca ni brata
sve su lazi i djecije bajke
nemam nikog osim tuzne majke.


Moj je babo i moja dva brata
od pocetka ovog ruznog rata
htjeli samo da zastite svoje,
porodicu i djetinjstvo moje.


Zlocinci ih u tome sprijecice
vjecnu tugu nama ostavise
da patim do kraja zivota
Srebrenica svijetska je sramota.


_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Fri Jun 13, 2008 6:57 pm

U Memorijalnom centru Potočari bit će postavljena i ploča srama




Četvrtak, 12 Juni 2008
Još jednim mirnim okupljanjem u centru Tuzle na Trgu žrtava genocida u Srebrenici predstavnice Udruženja građana “Žene Srebrenice” i danas su, kao i svakog 11. u mjesecu, podsjetile na stradanje Bošnjaka ove općine u julu 1995. godine uz napomenu da se istina mora saznati te da od toga neće odustati.Ove godine obilježava se 60-ta godišnjica od usvajanja Konvencije o genocidu i 13. godišnjica od genocida počinjenog nad Bošnjacima u zaštićenoj enklavi Srebrenica.

Tim povodom, najavljeno je danas, u Memorijalnom centru Potočari kod Srebrenice bit će postavljena ploča srama, kojom žene Srebrenice žele izraziti nezadovoljstvo do sada neučinjenim - privođenju ratnih zločinaca u Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu.

I na ovaj način, majke, žene i sestre koje su izgubile svoje najmilije, nastoje otrgnuti od zaborava i još jednom ukazati na sve što se dogodilo Bošnjacima u zaštićenoj enklavi Srebrenica.

Trinaest godina poslije njihovog nestanka bol ne jenjava, kao i želja da se zločinci dovedu pred lice pravde.

Podršku mirnim protestima ženama Srebrenice dale su i prestavnice Udruženja žena Srebrenika, Teočaka kao i “Žene u crnom” iz Beograda.


(FENA)

_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sat Jun 14, 2008 8:39 pm


_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
shadowless
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sat Jun 14, 2008 9:06 pm

Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 25, 2008 5:06 pm


_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jun 25, 2008 5:07 pm


_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
shadowless
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Fri Jul 04, 2008 12:42 pm

Svako ljeto ima 11 juli

Od danas je ljeto. Zapravo, od jucer, jer ponoc je prosla. Od vrucine se ne moze spavat. Nesto razmisljam, ne sjecam se vrucine 1995 godine. Tada je bilo samo panike, pa straha, pa nicega, pa opet malo straha, tek toliko da shvatis da si ziv.

I ovo ljeto ce imati taj 11 juli. Datum koji mi nista strasniji nije od jednog aprilskog dana 1993. Ovog 11 jula mezar moga oca i dede dobit ce "komsiju". Kosti amidzinog sina bice pokopane tamo, gdje je samo 11 juli vazan. "Tamo" nema drugih dana osim 11 jula. Svakog se evo dana u posljednjih nekoliko mjeseci spominje Srebrenica, genocid, presude, pravda.... Gadjaju se i nasi i njihovi i oni treci ako ih ima, svim mogucim terminima ne bi li se dotakli barem malo Srebrenice. K'o biva to ce ih uciniti boljim i donijet im nekakve poene. Jadni su oni koji poene skupljaju na Srebrenici. Nestalo je tamo poena, kada je porazena ljudskost 11 jula 1995. Ne moze se sa Srebrenicom postati bolji ako si los, jer nagutala se ona losih i ne moze ih vise svariti.

Ko da je proklet taj komad zemlje tamo. Nama prezivjelim svako ljeto donese parce gorcine i tuge, k'o da nismo dovoljno tugovali. A ostalim gradjanima ove zemlje bude povod za kojekakve diskusije o tome sta bi bilo da je bilo i kad bi bilo... k'o da ostali gradjani ove zemlje nemaju pametnijih stvari. Prokleto je to parce zemlje, al' haman cemo bas na tom parcetu morati graditi nesto novo. Ne znam sta. Jer sve smo do sad pokusali, nista nije valjalo. To parce zemlje ce nam morat donijet i nesto lijepo, kad tad. Do tad nek Srebrenica lebdi u sadasnjosti na krilima proslosti.

Opet se valja u kabur spustit, pa kosti rodjakove na dno stavit.Sve kako valja i dolikuje. Opet u sebi mrznju moram nadvladati, da sutra djecu mogu uciti kako valja, kako je mene moj rahmetli otac ucio. Opet se moram sa rodjacima u oci gledati i sutit. E ta mi je sutnja najgora. Mi u Srebrenici 11 jula evo unazad nekoliko godina sutimo i gledamo se, a neki tamo svih ostalih dana laju o Srebrenici. Stid nek ih bude nase sutnje!!!

Elvir se zvao. Imao je 20 godina. Pusku nikada nije nosio. To je cinio njegov otac umjesto njega. Prije 24 godine dosao je u moju avliju i rekao mojim roditeljima da bi bilo lijepo da se ja zovem Elvis, jer Elvir i Elvis je slicno. Njegovo ime, njegovo srce, njegove zelje su u meni... Tesko jest, al' durat se mora, durali bi i oni za mene....
Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sat Jul 05, 2008 10:38 pm

Institucije čine genocid, a ne pojedinci







Ne treba biti stručnjak međunarodnog prava nego čovjek, pa da se zna da genocid ne čine pojedinci nego države, vojne i policijske institucije, društvene grupe, pa ako hoćete i narodi. Upravo zato je genocid tako teška pravna norma. Da nije tako ne bi bilo razlike između ratnog zločina i genocida. Nije moguće da se dokazana namjera da se uništi jedna etnička skupina ili jedan njen dio izjednači i sa najtežim ratnim zločinom ili masakrom. Ne želim relativizirati bilo koji zločin, ali nije isto kada grupa vojnika bez znanja komande počini zločin nad civilnim stanovništvom i kada se dokaže da je to zvanična politika jedne vojske i njenih nalogodavaca- što je neophodno da bi se izvršio zločin genocida. Upravo zato međunarodne obaveze zahtijevaju da se odgovorni procesuiraju, ali i da se ponište i anuliraju rezultati genocida dok za ratne zločine trebaju da odgovaraju sami počinioci i njihovi nalogodavci.

Zato su, najblaže rečeno, nehumani pokušaji amnestiranja institucija Republike Srpske za genocid u Srebrenici potvrđen pred Međunarodnim sudom pravde.

Sud historije će zapisati kao sramne (isto kao što su za historiju ostale zabilježene izjave onih koji su sve donedavno negirali da se genocid i desio) pokušaje relativiziranja genocida u Srebrenici kroz njegovo geografsko ograničavanje na jedan dio teritorije. To je ravno kao kada bi neko pokušao umanjiti nacistički genocid nad Jevrejima tako što bi rekao da se on desio u Aušvicu i još nekoliko logora, a ne na cijelom teritoriju Trećeg rajha. I kao što su žrtve koje su stradale u nacističkim koncentracionim logorima bile iz čitave Evrope, u konkretnom slučaju, žrtve genocida u Srebrenici su bile sa prostora čitave Istočne Bosne. To što u Prijedoru, Foči, Višegradu, Kotor Varoši i da ne nabrajamo nije bio dovoljan broj muškaraca koji su pali u zločinačke ruke ili ih nije dovoljno ubijeno ne negira u slučaju Srebrenice dokazanu namjeru da tadašnje vlasti, vojska i policija Republike Srpske unište „jedan narod ili jedan njegov dio na dijelu teritorije“. Presuda za genocid u Srebrenici je to samo pravno potvrdila.

Ništa manje sramno nije ni tvrditi kako je genocid počinio eto „samo dio Vojske i Policije RS-a“. Pa nisu svi mogli učestvovati u napadu na Srebrenicu, neko je morao čuvati ostala stratišta. Ali činjenica da je dokazana namjera da se genocid počini i da je za to postojao plan koji je osmislio politički i vojni vrh Republike Srpske znači da bi svaki dio Vojske i Policije RS-a da je u to vrijeme bio raspoređen na tom dijelu ratišta, morao učestvovati u genocidu.

Upravo zato, ukoliko bosanski Srbi žele sa sebe skinuti kolektivnu odgovornost za genocid ne mogu nastaviti istovremeno negirati odgovornost institucija RS-a i tvrditi kako nisu svi koji su učestvovali u zločinu krivi, jer su eto bili prisiljeni. Vjerovatno je bilo onih koji su bili prisiljeni da učestvuju u zločinu, ali su ih na to prisilile institucije Republike Srpske, vojne, policijske i političke i tu i jeste poenta.

Bitno je znati da iako ne postoji kolektivna krivica, postoji kolektivna odgovornost, naročito u slučaju genocida i to dvoje ne možemo više miješati.

Sve ovo je razlog više da se pod hitno donese Zakon o zabrani negiranja i relativiziranja genocida. Iz svega ovog nam postaje jasno zašto mnogi ne žele da se takav zakon donese.




Piše: Muhamed Jusić

Preporod

_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sat Jul 05, 2008 11:03 pm


_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Mon Jul 07, 2008 11:06 pm

Više od stotinu Zeničana u ponedjeljak kreće na "Marš mira"





«U «Maršu mira» koji se održava povodom 13. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, učestvovat će i više od stotinu građana Zenice. Oni će u ovoj manifestaciji učestvovati uz podršku Odbora za obilježavanje značajnih datuma iz odbrambeno – oslobodilačkog rata Općine Zenica koji se u znak solidarnosti i poštovanja prema žrtvama genocida u Srebrenici i ove godine organizirano uključio u manifestaciju.

Prije dolaska u Nezuk odakle će krenuti prema Potočarima, Zeničani će posjetiti Tuzlu, gdje će na Kapiji položiti cvijeće i odati počast mladim Tuzlacima stradalim od granate ispaljene tokom agresije na BiH.

Ispraćaj učesnika «Marša mira» iz Zenice, bit će obavljen u ponedjeljak na Trgu BiH.

fildzaninfo

_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Tue Jul 08, 2008 11:00 pm

Danas je poceo pohod MARS MIRA-PUT SLOBODE 2008, sjecanje na prezivjele Srebrenicane i odavanje pocasti poginulima, krenulo se iz Nezuka, dolazak je 11.jula u Potocarima gdje ce se ukopati 307 identificiranih tijela. Dionica je duga oko 100 km. Trenutno je prisutno oko 2.500 ljudi, najvise do sada iz svih krajeva Bosne, kao i iz dijaspore. Medju ucesnicima je i americki ambasador Inglis i jos neki strani politicari iz Svicarske. U odmorima tokom dana bice tzv. sjecanja na te dane, promocije knjiga o Srebrenici, itd.

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
elTewhid
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jul 09, 2008 4:03 pm

Posto se blizi 11.07.2008 u znaku sjecanja na masovno ubistvo jednog naroda mozemo svi reci po koju rijec eto koliko da se ne zaboravi...Vrhunac tragedije u Bosni i Hercegovini predstavlja zlocin u Srebrenici, naocigled cjelokupne svjetske javnosti. Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici je, po svojim dimenzijama, paradigma stradanja Bosne i Bošnjaka


Vi jeste pokusali ubiti cijeli jedan narod, ali upamtite niste ubili nase pamcenje.Ono je od danasnjeg dana jace od svakog zla koje ste nam ucinili i pratice vas dok postoji trag o vasem postojanju. Nase pamcenje vaseg zlocina je nase pravo i nas zavjet



Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Kolona sa 307 šehida Srebrenice prošla kroz Sarajevo   Wed Jul 09, 2008 6:20 pm

Kolona sa pronađenim posmrtnim ostacima 307 šehida Srebrenice koji su u julu 1995. godine na mučki način ubijeni u dobro koordiniranoj akciji Srba i tzv. Međunarodne zajednice maloprije (oko 11 sati) je prošla kroz Sarajevo.

Kolona se zaustavila ispred zgrade Predsjedništva gdje je dočekalo stotinjak građana, uglavnom žena iz Podrinja. Bili su to i Haris Silajdžić, Sulejman Tihić, Željko Komšić, Amor Mašović i drugi zvaničnici.

Dva velika kamiona sa tabutima su se zaustavila desetak minuta ispred zgrade Predsjedništva što je izazvalo plač žena i muškaraca koji su učili dove, cvijećem kitili kamione. Asvalt je proplakao.

Ovih 307 šehida biće ukopano u šehidskom mezarju u Potočarima u petak.

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jul 09, 2008 8:42 pm

AAminAA (citat):
Kolona sa pronađenim posmrtnim ostacima 307 šehida Srebrenice koji su u julu 1995. godine na mučki način ubijeni u dobro koordiniranoj akciji Srba i tzv. Međunarodne zajednice maloprije (oko 11 sati) je prošla kroz Sarajevo.

Kolona se zaustavila ispred zgrade Predsjedništva gdje je dočekalo stotinjak građana, uglavnom žena iz Podrinja. Bili su to i Haris Silajdžić, Sulejman Tihić, Željko Komšić, Amor Mašović i drugi zvaničnici.

Dva velika kamiona sa tabutima su se zaustavila desetak minuta ispred zgrade Predsjedništva što je izazvalo plač žena i muškaraca koji su učili dove, cvijećem kitili kamione. Asvalt je proplakao.

Ovih 307 šehida biće ukopano u šehidskom mezarju u Potočarima u petak.

Svi smo Allahovi i Njemu se vracamo!

_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Thu Jul 10, 2008 11:34 pm

Samo se varakam nagadjajući koji smo još živi, a koji nismo živi


Ta boja. O njoj mislim.
Ne može se ubuhvatiti okom. Da je nevidljiva, nije. Ukaže se jednom, u jednom trenu. Drukčije, nejma je ni na onom, ni na ovom svijetu. Niko se nije vratio, a i da se ko vratio, ne bi je uspio opisati. To je zato što nije uporediva s bojama koje znamo.

Osim neprekidne strepnje, koja razdire i koja je podrazumijevajuća količina brige, nejmam predosjećaj da moji nisu živi.

Čulo bi... Pročuje se. Ne znam kako, ali narod sazna i ono što se nikako ne može. Nekim vezama, ne znam kako, dozna se. Ako se dozna. Ja sam čuo za babu sve kako je bilo. Kako su ga na verendi, i sve, i najsitnije pojedinosti... O ostalima, samo da su odvedeni u logor.

Ili samog sebe samo zavaravam da su živi i da bi mi se, da je drukčije, javilo neko saznanje, u prsima, na snu, neki znak.

I kad doznam imena sa spiska za razmjenu, ili samo odakle su, a i onda kad nisu odande odakle bi moji mogli biti dovedeni, i znajući da opet ništa ne mogu saznati o svojima, odem.


Navikao. Nikad se ne zna. Tako i sad.


Dosije: Srebrenica

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Fri Jul 11, 2008 4:56 pm

308 srebreničkih žrtava pronađeno na 55 različitih lokacija

11. juli proglasiti danom žalosti u Evropi, kaže reisu-l-ulema Islamske zajednice Mustafa ef. Cerić...

11.07.2008. 11:42
Mnogo je sela i gradova u BiH gdje je počinjen zločin nad nedužnim civilima, ali je Srebrenica simbol najvećeg ljudskog stradanja potkraj 20. stoljeća i zato mi danas i ovdje pozivamo Evropski parlament (EP) da 11. juli proglasi danom žalosti u cijeloj Evropi i da se u svim glavnim evropskim gradovima taj dan organizira komemoracija, gdje će narodi Evrope jedni drugima dati zavjet da više nikada neće biti ni holokausta ni genocida, izjavio je danas reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u BiH Mustafa ef. Cerić.

U hutbi tokom džuma namaza, on je poručio da u "udžbenicima u evropskim školama treba biti upisano da niko ne smije biti progonjen zbog vjere, nacije, rase ili boje", te da generacije koje dolaze moraju naučiti tu poruku koja dolazi iz Srebrenice.

- Zato mi učimo ovu potočarski dovu: 'Allahu Uzvišeni! Neka tuga bude nada! Neka osveta bude pravda! Neka majčina suza bude dova, da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!', naglasio je Cerić u Potočarima.

Istaknuvši da je "rana na tijelu bolna", ali da je "rana na duši bolnija zato što dira u samu bit čovječanstva", reisu-l-ulema je prisutnima u Memorijalnom centru Potočari poručio: "Nemojte pitati koliko je kostiju nađeno, već pitajte koliko je smirenih duša, a koliko još čeka da im spomenemo ime i da im kažemo kako nam je ovdje - nama koji danas pred njima otkrivamo naša djela".

Tijela 308 šehida, žrtava genocida koji se desio u Srebrenici jula 1995. godine, pronađena su na čak 55 različitih lokacija, rekao je danas novinarima u Srebrenici Amor Mašović.

Kako je rekao, neke od ovih žrtava su ekshumirane ili njihovi posmrtni ostaci prikupljeni sa površine čak prije punih 13, odnosno 12 godina.

- Neki od njih su pronađeni 1996. godine na Pobuđu, na Kameničkom brdu, na ostalim lokacijama površinskih grobnica i evo trebalo je toliko godina, 12 godina, da prođe da bi smo uz pomoć krvnih uzoraka DNK njihovih članova porodice ponovo uspjeli vratiti imena i prezimena tim žrtvama - kazao je Mašović.

- Ovih 308 dolaze iz 55 različitih masovnih i nekoliko pojedinačnih površinskih grobnica. Neki od njih su ekshumirani od strane finskog tima o kojem se jako malo zna u našoj zemlji. Naime, jedna grupa forenzičara iz Finske je došla u proljeće 1996. godine i prva je zapravo došla do tijela srebrenički žrtava na Kameničkom brdu i neki od onih koji će danas biti ukopani su upravo tada ekshumirani - objasnio je Mašović novinarima.

Prema njegovim riječima, od ovih 55 masovnih grobnica većina su sekundarnog tipa, dakle žrtve su donesene sa primarnih lokacija u raskomadanom stanju.

Tijela su unakažena kašikama bagera, buldožera...

Neke od žrtava koje danas kopamo, kojima klanjamo dženazu su pronađeni i u grobnicama na teritoriji Republike Srbije.

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Fri Jul 11, 2008 6:54 pm

DA SE NIKAD NIKAD NIKAD NE ZABORAVI KO ZABORAVI PROKLET DA JE

Srebrenica Inferno


Srebrenica - Alma Ferovic


Nek je vjecni rahmet svim nevinim zrtvama.
Njihovim familijama da Allah dz.s. olaksa sabur.


A zlikovic da pate ,da se muce ,da umiru u najgorim mukama
a i poslje smrti mira ne nadu.
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Fri Jul 11, 2008 7:01 pm







Na vrh Go down
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Fri Jul 11, 2008 8:56 pm

Inspirisan bolom nastalim tokom i nakon rata u Bosni i Hercegovini devedesetih, mladi kosmopolita iz Srbije i autor knjige PRIVATIZACIJA U SRBIJI, mr. Dragoljub Todorovic je jedan od rijetkih u Srbiji koji je shvatio greške svoga naroda. Napisao je pjesmu 'Bošnjackim srcima', jer je ove godine bio sprijecen da bošnjackim porodicama izjavi svoje duboko saucešce u Srebrenici.


“Želeci vecni mir na ahiretu, bošnjackim srcima posvecujem ovu veliku pesmu za njihova velika, bošnjacka srca...”


BOŠNJACKIM SRCIMA


Golim rukama srce su vam vadili,
želju za životom crnom kapom gasili,
sve da hoce gore biti ne može.

U ovoj noci, cistoj, mekanoj, umiljatoj,
ja poznam opet taj vaš svet,
sad je taj svet na nebu,
i iznova vecan je.


U devedesetim bez srca i ponosa,
i ponovo oni bez srca i ponosa,
plašili su se vašeg srca pobožnog,
i prošarano oblacnim zavijucima,
jer vaša velika duša boravila je na zemlji,
a to nije smela...

Bili ste deca bez igracaka,
veliki pljusak leti, zar se i to dešava,
verujuci u Boga,
i svom snagom u ljubav,
na ovom opasnom dunjaluku,
vaša duša je bila prepreka.


A ja...
Sam sa sobom i vama,
hiljadu put snivam, hiljadu bisera govorim,
poštujuci vaša zemaljska stradanja,
diveci se vašim nepreglednim visinama,
znam,
samo vam se duša na ahiret preselila.

I ja opet sam,
živeci s puškama i krvnicima
koji su vas poslali gore,
znam,
tudj sam, a ipak vaš.



A Vi,
svake noci mi šaljete andjele,
na zemlji su vam ostale velike želje,
jer i ja sam poprimio vašu klicu stradanja,
Bošnjacka srca željna radovanja.
U ogledalu ste iza mene,
a ispred svih nas
kad vera dotakne ljubav,
kad stradanja povrede nadanja,
kad Drinom se rasipa glas...

Svaki mir zaboravlja žrtve,
svaka žrtva se samo retko seti.
A ja, Bošnjaci moji,
ostao sam bez duše i sna,
moju dušu ubi puška cetnicka koja ubi vas,
a ja Bošnjaci moji,
cele cu godine žaliti,
što sam bio sprecen
da pozdravim vaše duše u Srebrenici.


Ja vec sada s vama lutam rajom,
ja vec sada vidim neka draga lica,
ja i sada placem i kad se smejem,
ja sam mrtav, al' još svetom lutam,
ja sam opet sam,
sa vama il' bez vas.

Teci suzo i Drinu pomuti,
duni vetre, Sava nek' se peni,
a ti Bože - cuvaj Bošnjake...

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Fri Jul 11, 2008 9:25 pm


_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sat Jul 12, 2008 12:10 am

'Allahu Uzvišeni! Neka tuga bude nada! Neka osveta bude pravda! Neka majčina suza bude dova, da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!'

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
elTewhid
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sat Jul 12, 2008 12:23 am

Vi jeste pokusali ubiti cijeli jedan narod, ali upamtite niste ubili nase pamcenje.Ono je od danasnjeg dana jace od svakog zla koje ste nam ucinili i pratice vas dok postoji trag o vasem postojanju. Nase pamcenje vaseg zlocina je nase pravo i nas zavjet
Na vrh Go down
Mahnoor
stari dzematlija
stari dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sat Jul 12, 2008 12:49 am

Koliko god oni, pogani cetnici nas mrzili, i htjeli da nas nema NIKAD nece uspjeti u tome!
Nas cuva Allah jer smo mi ljudi koji imaju La illahe illellah!!!
I bicemo uvjek prvi!!
Nikad se na nebu nece pokazati krst nego uvjek sija mjesec i zvijezda!

Allahu Ekber

O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu stogost! I znajte da je Allah na strani čestitih. (at Tawba)
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sat Jul 12, 2008 2:37 am

Braco i Sestre pogledajte ovo ,ja gledam i placem.


http://bosnamuslimmedia.wordpress.com/2007/09/22/remember-srebrenica/
Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Wed Jul 16, 2008 10:43 pm

Specijalci protiv majki Srebrenice


Srebreničankama onemogućeno da na mjestu ubistva 1.500 Bošnjaka polože cvijeće i prouče Fatihu • Ovaj potez govori o zločinačkom obrazu RS

15.07.2008. 21:20
Policija Republike Srpske spriječila je srebreničke majke da u zgradi Magacina otkupa u Kravici polože cvijeće u znak sjećanja na 1.500 Srebreničana ubijenih na tom mjestu u noći 13. jula 1995. godine.


Zaustavljena kolona

Stotinjak Srebreničanki koje su u dva autobusa i jednom minibusu krenule prema Kravici, u selu Sandići zaustavilo je pedesetak pripadnika MUP-a RS i saopćilo im da je Policijska stanica u Bratuncu donijela privremeno rješenje o zabrani njihove posjete Magacinu otkupa u Kravici, istovremeno ih upozoravajući da svoj put ne mogu nastaviti, već se moraju vratiti u mjesta iz kojih su i krenule.



Odmah po zaustavljanju kolone, nakon legitimisanja vozača, po dva policajca stala su na vrata autobusa, gdje, osim Hatidži Mehmedović i Zumri Šehomerović, nijednoj drugoj majci nije bilo dozvoljeno da izađe.

- Među ovima koji nam ne daju da položimo cvijeće na mjestu gdje su ubijana naša djeca, sigurno ima i onih koji su u julu 1995. bili na strani onih koji su ubijali. Zbog ove zabrane treba se stidjeti cijela RS. Ako misle da zabranom posjete Kravici, gdje su za samo sat vremena strijeljali 1.500 ljudi, mogu spriječiti istinu o tome šta se dogodilo, grdno se varaju. Svaka stopa zemlje koju sada gazimo natopljena je krvlju naše djece - kazala nam je vidno potresena Hatidža Mehmedović.

Ona je poručila da cijeli svijet zna da se u Kravici dogodio genocid i da je u Hagu presuđeno srpskim oficirima zbog toga.

- Pa, zar Milorad Dodik misli da će tako što je naredio da nam se zabrani da posjetimo mjesto gdje su ubijena naša djeca, prevariti svijet da ubijanja nije bilo. Neće, sigurno! Ova današnja zabrana samo govori o zločinačkom obrazu RS - poručila je Mehmedović.


Specijalna jedinica


Za presretanje Srebreničanki u Sandićima, bar što se golim okom moglo vidjeti, bilo je angažirano nekoliko desetina pripadnika redovne policije MUP-a RS. Osim njih, angažirani su bili i pripadnici specijalne jedinice, koji su, uglavnom, bili smješteni uz put, skriveni u nekoliko stambenih objekata, a samo nekolicina njih pojavila se na mjestu gdje su autobusi zaustavljeni.

Komemoraciji u Novoj Kasabi pridružio se i načelnik općine Milići Živojin Jurošević, koji je poručio da svojim dolaskom želi pokazati saosjećanje sa srebreničkim majkama...


dnevniavaz

_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Thu Jul 17, 2008 10:54 pm

Bernard Janvier - Izdajnik Srebrenice





Dana 10. jula 1995. Janvier je svojim zaposlenim službenicima u uredu i Karremansu po telefonu, nakon njihovih emocionalnih molbi da se pokrenu NATO udari, rekao: "Gospodo, zar ne razumijete da te enklave moraju nestati?"


Prilikom pisanja ovog teksta imao sam velikih poteškoća sa traženjem fotografija generala Bernarda Janviera. Gotovo je nemoguće naći slike bitnijih učesnika genocida nad bošnjačkim narodom, što dokazuje i pokazuje, koliko im je stalo da zametnu trag. Čak je nekoliko linkova na internetu sa tekstovima o toj osobi nedostupnih ili više ne postoje. Upornost me je ipak dovela do nekih fotografija i određenih činjenica koje ne smijemo nikada zaboraviti, ako ne želimo da nam se ponovi 11. jula 1995. odnosno genocid kao u Srebrenici!



Bernard Janvier je francuski general koji je odigrao veoma prljavu i nečasnu ulogu u srebreničkom genocidu i time indirektno učestvovao u zločinima nad bošnjačkim stanovništvom BiH. U Bosnu je došao kao komandant snaga UN u martu 1995. godine i ostao do januara 1996. godine, kada je rat već završio. Naivno bi bilo misliti da je jedan general UN imao hrabrosti dati zeleno svjetlo za genocid u Srebrenici.




U narednim redovima ću pokušati prikazati, koliku ulogu su u tome odigrali sami francuski vrh, UN, VB i SAD. Njegov boravak u BiH se najčešće povezuje sa najtužnijom pričom iz genocida u BiH, to jeste sa pokoljem muškaraca u Srebrenici jula 1995. godine u kojem je stradalo preko 8.000 ljudi iz devet (9) podrinjskih opština. Naime, UN su već početkom 1995. godine znale da se u istočnoj Bosni sprema vojna akcija Srba iz BiH i Srbije sa ciljem da se »očiste« enklave koje su remetile etničku čistu veliku Srbiju, a pored toga Srbe je interesovala strateško-ekonomska uloga same Srebrenice. Slobodna teritorija u tom dijelu istočne BiH je na sebe vezala veliki broj srpskih vojnika koje je Mladić krvavo trebao na drugim frontovima, gdje je bila Armija BiH u ofanzivi. Pouzdano se zna da su jedinice Armije BiH sa Naserom Orićem na tom području u toku rata likvidirale oko 3.000 četnika. Sve te činjenice su navodile na vojnu akciju vojske bosanskih Srba, kako bi se to pitanje rješilo jednom za sva vremena. Šta se dešavalo iza »plave« zavjese i kakvu je ulogu u svemu tome imala Madelaine Albright, ambasadorica SAD u UN u to vrijeme, govori Andreas Zumach:


"Odjel za mirovne operacije Ujedinjenih naroda u New Yorku (DPKO), znao je još početkom 1995. da Karadžić i Mladić planiraju napasti Srebrenicu. Do ovih saznanja Ujedinjeni narodi su došli posredstvom nacionalnih obavještajnih službi, ali i vlastitih obavještajnih potencijala u Bosni. Naznake koje su upućivale na takav rasplet bile su toliko snažne da je, tokom marta u New Yorku, Odjel za mirovne operacije UN-a, pod predsjedanjem tadašnjeg šefa tog odjela Kofija Annana, održao seriju sastanaka na kojima se razgovaralo o tome, kako spriječiti napad na Srebrenicu. Napravljen je plan po kojemu je postojećih oko 300 lako naoružanih nizozemskih vojnika trebalo zamijeniti teško naoružanim danskim kontingentom koji je, u to vrijeme, bio raspoređen u okolici Tuzle. Danci su imali tenkove "Leopard" koji su već sudjelovali u žestokom okršaju s bosanskim Srbima 1994. Dansko ministarstvo obrane i zapovjednik danskih snaga u Bosni prihvatili su taj plan, baš kao i Nizozemci i Britanci i manje-više svi koji su trebali biti uključeni u planiranu rotaciju. Nakon toga, 2. aprila 1995. godine u New Yorku su se sastali Kofi Annan i američka predstavnica u Ujedinjenim narodima Madeleine Albright. Na tom je sastanku plan za obranu Srebrenice odbačen. Nikad nisam doznao – zašto? Sastao sam se s Kofijem Annanom 1999. godine, stavio pred njega na stol pismene i potpisane izjave svih sudionika tog dogovora o Srebrenici i pitao ga, što se dogodilo na sastanku s Madeleine Albright i zašto se odustalo od plana? Rekao je da mi na to pitanje ne može odgovoriti i da je dosje ‘Srebrenica’ službeno zatvoren." (Andreas Zumach u Vlado Azinović, »Dok je svijet spavao«) Interesantno je da je upravo Albrightova 10. avgusta 1995. svijetu javila prve dokaze o postojanju masovnih grobnica u okolici Srebrenice.




Zumach nastavlja: »U jesen 1995., doznao sam da je francuska obavještajna služba dosta ranije znala da se priprema napad na Srebrenicu. General Bernard Janvier, koji je u to vrijeme bio zapovjednik UNPROFOR-a za bivšu Jugoslaviju, sa sjedištem u Zagrebu, tu je informaciju dobio od francuske vojne obavještajne službe, ali i od svojih podređenih časnika – nizozemskog zapovjednika u Srebrenici i zapovjednika UNPROFOR-a u Bosni. Obojica su upozorili generala Janviera da raspolažu vrlo uvjerljivim dokazima da je napad na Srebrenicu neminovan i zatražili da pozove u pomoć NATO, kako bi se napad spriječio. On je to odbio. Šest dana zaredom, od 6. do 11. jula, primao je isti zahtjev od dvojice nižih zapovjednika i uvijek ga odbijao, osim posljednjeg dana kada je zatražio od NATO-a blisku podršku iz zraka i kada su avioni napali jedan srpski tenk. Pouzdano znam i vidio sam dokaze da je general Janvier tako postupio po naređenju, što ga je primio iz Predsjedničke palače u Parizu.« Tome se pridružuje i Cees Wiebes: »Francuski se general do posljednjeg trenutka uzdržavao pozvati NATO u pomoć jer ga je na to obavezivao i tajni sporazum koji je, mjesec dana prije napada na Srebrenicu, u Zvorniku postigao s Ratkom Mladićem. Da bi izbjegao da vojska bosanskih Srba nastavi uzimati vojnike UNPROFOR-a kao taoce svaki put kad NATO izvede zračni udar, Janvier je obećao da više neće tražiti podršku iz zraka. Mladić vrlo brzo iskorištava ovu priliku. Iako su sve zapadne analize ukazivale na neodrživost izoliranih bošnjačkih enklava u Srebrenici, Žepi i Goraždu, i iako je postojalo uvjerenje da će ih srpska strana neutralizirati, pripreme za sam napad izvedene su brzo i
gotovo neopaženo.«


ŠTA JE SVE IZJAVIO BERNARD JANVIER PRIJE, U TOKU I POSLIJE SREBRENIČKOG POKOLJA?


Dana 9. juna 1995. u 10:50 Bernard Janvier se u Splitu sastao sa engleskim generalom Rupertom Smithom i specijalnim izaslanikom UN Jasuši Akašijem. Janvier i Akaši su na sve načina sprječavali pokušaje Smitha da se enklava Srebrenica zaštiti od genocida. U mučnoj prepirci sa Smithom, Janvier je, međuostalim, izjavio: »Srbima trebaju dvije stvari: međunarodno priznanje i omekšanje blokade na Drini. Nadam se da će ti uslovi biti uskoro ispunjeni. Mislim da su Srbi i te kako svjesni svoje trenutne političke nadmoći i da neće ići u krajnosti. Zbog toga će pokušavati pokazati normalno ponašanje, biti »dobri momci«. Zbog tih razloga moramo razgovarati sa njima. Ne pregovarati, nego im pokazati kako je bitno imati normalan odnos.« Ovi podaci su objavljeni tek 14. februara 2005. godine.
Dana 9. jula 1995. Janvier i Akaši su na Karremansov zahtjev za NATO udare odgovorili da im je «Mladić obećao da mu nije cilj zauzeti enklavu, već je samo neutralizirati«.



Dana 10. jula 1995. Janvier je svojim zaposlenim službenicima u uredu i Karremansu po telefonu, nakon njihovih emocionalnih molbi da se pokrenu NATO udari, rekao: »Gospodo, zar ne razumijete da te enklave moraju nestati?« Nakon nekoliko sekundi je dodao: »Ako nas ikada upitaju, zašto nismo intervenirali, reći ćemo da je to bilo previše opasno za naše trupe.«


ŠTA POSLIJE SREBRENIČKOG GENOCIDA?




Početkom oktobra 1996. godine, na francuskoj je televiziji France 2 prikazana emisija »Envoye Special«, koja je dokazala da je Bernard Janvier glavni i odgovorni krivac za pokolj muškaraca u Srebrenici. U emisiji je g. Jose Maria Mediluce, španjolski službenik UN u BiH u tom periodu, izravno optužio Janviera za srebreničku tragediju. Mediluce je rekao: »Ja ne znam da li je Janvier glup ili loše informisan, ali očito je da je učestvovao u genocidu stanovnika Srebrenice.« Interesantno je da je nakon emitiranja emisija u Francuskoj uslijedila potpuna tišina u medijima. Niko o tome nije javno raspravljao, niti je to bila poželjna tema. U samom je prilogu dokazano da je Janvier prije napada na Srebrenicu održao sastanak sa Mladićem i Perišičem 4. juna 1995. godine, u Zvorniku na kojem je obećao da NATO neće napasti srbskih ciljeva u zamjenu za oslobođenje francuskih pripadnika UN u BiH. Jasuši Akaši je priznao da je znao za taj sastanak, ali da nije znao, o čemu su pričali i šta je dogovoreno (?). Dana 18. juna 1995. Srbi puštaju na slobodu i posljednjeg pripadnika UN vojnika. Dogovor je ispoštovan.


Drugu fatalnu odluku Janvier je donio 11. jula 1995., kada je odbio tri molbe Karremansa za zračne napade na Srbe, kako bi spriječili napad na Srebrenicu. Tom prilikom je održao obećanje Srbima, a ne obećanje UN koji su Bošnjacima dali zavjet na čuvanje enklave i njihovih života. Kasnije je svoje obećanje perfektno ispunio i prilikom pada enklave Žepa.


Bernard Janvier je poslije Dejtonskog sporazuma u Sarajevu na aerodromu 20. decembra 1995., u prisustvu Kofi Annana i Leighton Smitha, američkog generala ispred NATO pakta potpisao dokument s kojim je vojne ovlasti u BiH sa UN prenio NATO paktu. S tim potpisom je završio svoju misiju u Bosni i Hercegovini i januara 1996. godine mirno otišao nazad u Francusku gdje je postao član francuskih oficira u rezervi. Više je nego očito da je Janvier veoma »dobro« odigrao ulogu koju su mu namijenili njegovi pretpostavljeni.


Niti UN niti francuska vlada nikada nisu poduzele nikakve mjere protiv bilo koje osobe koja je direktno ili indirektno doprinijela srebreničkom »infernu«. Bernard Janvier nikada nije javno progovorio o svojoj prljavoj ulozi.


Ako se ikada ponovi rat u BiH (ne d'o Bog), smatram da treba svim silama spriječiti dolazak UN u tu zemlju. Sami ćemo se lakše obraniti od četničkih hordi. Bošnjaci u Srebrenici su zbog svoje naivnosti i osobina »dobrih Bošnjana« predali oružje vojnicima UN koji su ih kasnije predali četnicima u smrt. Ne dozvolimo da nam se naša naivnost ponovi...


Mr. Ahmed Pašić

Bošnjaci.net

_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
Amatullah
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Thu Jul 17, 2008 11:01 pm

Neka je Allahovo prokletstvo na izvrs­ioce zlocina, na sve one koji su na bilo koji nacin ucestvovali u zlocinu u Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu sprijecili genocid! Amin !

_________________
REMINDER FOR AMATULLAH

YUSUF A.S.
Na vrh Go down
Dina
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Fri Jul 18, 2008 12:02 am

AAminAA (citat):
Neka je Allahovo prokletstvo na izvrs­ioce zlocina, na sve one koji su na bilo koji nacin ucestvovali u zlocinu u Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu sprijecili genocid! Amin !



_________________
''Nemoj da places na mom pragu,da mi vrata ne povuku vlagu!''

Na vrh Go down
uskupi
novi dzematlija
novi dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sat Jul 26, 2008 10:52 pm

assalam alaikum ....srebrenicu, vjerodostojni Musliman nece zaboraviti do dana preseljenja, a onda........ neka nam se Allah uzviseni smiluje , a sto se tice zlotvora bit ce to nezamislivo dug , i tezak dan , pa neka su pocinioci zla u Srebrenici Bogom prokleti...assalam alaikum
Na vrh Go down
Sultanija
aktivni dzematlija
aktivni dzematlija



KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Sun Jul 27, 2008 1:13 am

Treba se Srebrenice sjetiti svaki dan ( i svih ostalih zrtvi ) ,a ne samo jednom godisnje.
Samo tako se ovo nece nikad ponoviti.
Nikad ne zaboravi ,nikad ne oprosti ,nikad zlocincu ne vjerovati vise.



Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!   Today at 1:12 pm

Na vrh Go down
 
NIKAD NE ZABORAVI SREBRENICU!!!!!
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Istorija i sve vezano za istoriju-
Idi na: