Bosnjacki forum

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
 
HomePortalRegistracijaLogin

Share | 
 

 POKOLJ (GENOCID) NAD BOŠNJACIMA U ŠAHOVICIMA 1924. GODINE

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Lejla
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: POKOLJ (GENOCID) NAD BOŠNJACIMA U ŠAHOVICIMA 1924. GODINE   Mon Jun 09, 2008 10:39 pm

Osvajanjem Sandžaka 1912. godine, crnogorska vlast uvodi svoju upravu, pa bjelopoljsku oblast dijeli na tri kapetanije:

1.-Šahovicku, sa sjedištem u Šahovicima;
2.-Bjelopoljsku, sa sjedištem u Bijelom Polju;
3.-Brodarevsku, sa sjedištem u Brodarevu.

Šahovicka kapetanija se sastojala iz 4 opštine. U svim opštinama, izuzev Nedakusa, koje je bilo na lijevoj obali rijeke Lim, stanovništvo je bilo bošnjacke nacionalnosti. Podsticani od velikosrpskih okupacionih vlasti, posrbljeni Crnogorci su neprekidno tražili povoda da se obracunaju sa tamošnjim Bosnjacima, stanovnicima tih opština.

O genocidu u Šahovicima i Pavinom Polju skoro da niko nije smio da pomene, a kamoli da napiše ili objavi, u vrijeme SFRJ. Ovaj zlocin se krio i zataškavao, o njemu ni danas mnogi ne znaju ništa. Izuzetak cini pokojni Milovan Djilas koji i je u svojoj knjizi "Bespravna zemlja" prvi opisao Šahovicki pokolj. O tome da ovaj pokolj nije bio spontani cin krvne osvete, kako se znalo tvrditi, vec temeljito pripreman zlocin, govore mnoge cinjenice.

Prije nego sto je poceo napad na Šahovice i Pavino Polje (Vranes), izvršena je opsežna priprema u organizacijskom smislu. U prilog tome govore i mnoga dešavanja vezana za dogadaj. Pouzdano se zna da je bilo organizovano oko 2 000 posrbljenih i dobro naoružanih Crnogoraca iz Polja Kolašinskih, Kolašina i drugih mjesta, a na cijem celu su bili ugledni crnogorski funkcioneri kao: Nikola Djilas - penzionisani žandarmerijski major, Sekula Boškovic - rezervni major, Dimitrije Redžic - rezervni major i još neki drugi prvaci na celu podivljalih plemena. Podrška im je data od bjelopoljskog poglavara Lazara Bogicevica, Milana Terica šefa finansijske uprave u Bijelom Polju. Zatražena su policijska pojacanja, koja su odmah stigla iz Pljevalja, Berana, Peci, a iz Pljevalja je bila pristigla cak i vojska.

Ubistvo Boška Boškovica - povod za genocid

Boško Boškovic, crnogorski oficir, bio je skoro nepismen covjek, ali je kao vatreni pristalica ujedinjenja i prijatelj Svetozara Pribicevica, Predsjednika demokratske stranke, dogurao do nacelniuka Kolašinskog okruga. On je bio sin poznatog crnogorskog cetovodje Lazara Boškovica. Kao žestoka posrbica svojim okrutnim ponašanjem, zamjerio se Crnogorcima u gušenju pobune u Rovcima. Ova pobuna ugušena je u krvi, a desetine porodica Bulatovica otjerano je u zatvore i poubijano. Uništeno je skoro citavo pleme Bulatovica. Boškovic je kao istakao eksponent srpske vlasti u Crnoj Gori bio izuzetno aktivan u svrgavanju Kralja Nikole sa vlasti i njegovog denunciranja.

Boškovic je poginuo 07.novembra 1924. godine, na putu od Mojkovca prema Šahovicima u mjestu Obod kod Cera. Danas svi koji su iz tog kraja znaju da su Boška ubile crnogorske komite Radoš i Drago Bulatovic iz Rovaca. Njih je angažovao Boškovicev glavni politicki rival i licni protivnik Dimitrije Bulatovic ucitelj iz Rovaca. Glavna namjera ovog ucitelj je bila da mu se osveti radi pogibije svojih rodaka Bulatovica iz Rovaca za koju je Boškovic bio odgovoran.

On je dogovorio sa svojim rodjacima likvidaciju Boška. S obzirom da su znali da Boškovic mora peci preko Potrka, postavili su mu zasjedu u mjestu Cer. Boško se tu pojavi u pratnji svog bližnjeg rodjaka Milete Boškovica. Komite otvaraju vatru, Boška ubijaju dok se Mileta spasio ranjen.

Nakon što je ubijen 07. novembra, vlasti nareduju Bošnjacima da predaju oružje. Ne sluteci ništa, nemajuci veze sa ovom pogibijom, oni predaju oružje. Toga istog dana naoružanje se dijeli pravoslavnim Crnogorcima.

Boškoviceva sahrana je obavljena 09. novembra, a prema pisanim podacima prisustvovalo je preko 2 000 ljudi, tako da se ne pmti veca sahrana u tome kraju. Držani su vatreni govori, za ubistvo bez ikakvog dokaza ili naznake optuženi su lokalni muslimani na celu sa Jusufom Mehonjicem. Govornici su pozivali na osvetu, a nacelnik Kolašinskog okruga pozvao je prisutne da se u roku od 24 sata osvete za Boškovu smrt.

Raspaljena masa odmah je pošla u napad na Bošnjake Šahovica i Vraneša. Ovaj iznenadni i podmukli napad izvršen je 9. i 10. novembra. 1924. godine. Tako su posrbljeni Crnogorci, nakon Boškove sahrane i proturene lažne vijesti, krenuli, predvodjeni oficirima starocrnogorske vojske, u napad na vraneške Bošnjake. Napad je izvršen pred noc i tokom noci, tako da je stradao veliki broj stanovništva. Podaci se krecu izmedu 600 i 700 ubijenih. Ubijani su na najsvirepiji i najpodmukliji nacin.

U izvještaju - Predstavci kralju Aleksandru od delegata opštine Šahovici i Pavino Polje - piše sljedece:

"Nekim su ( kao Ibru Hasaovicu-starcu od 80 godina ) još živo meso rezali, nožem trbuh vadili, nekima su ( kao Zecu Hadžovicu ) živima jezik cupali, neke su ( kao Naja Hodžica beba ) ni u majcinom krilu nijesu štedjeli, neke (kao Šaba Hadžovica) najprije davili, a potom puškama ubijali, neke, kao što je to uradio Vuksan Vukrovic, svoga bivšeg agu Halila Hasanbegovica) na vjeru iz kuce izmamljivali, a potom nožem poklali, Adema Lukaca su prvo opljackali, a potom tjerali da se krsti, a kad je ovaj to odbio, odveli ga i kao metu gadjali iz puške. Živim cudom je ranjen preživio, valjda ga Bog odredio, da pretekne kao svedoka, kako bi pricao o snazi pravde i zakonitosti u našoj državi".

U svojoj knjizi "Zemlja bez pravde", Milovan Djlas takode je opisao ovaj pokolj u kome je kao voda raspojasanih krvoloka bio i njegov otac Nikola Djilas. Otac mu je priznao kao se sve to dešavalo, kao i neke detalje tokom samog genocida.

Pokolj u Sahovicima
Pise, Milovan Djilas


" Takvog osvetnickog pohoda nije nikad bilo. Covjek nije mogao ni slutiti da je nešto tako moglo biti skriveno u takozvanoj narodnoj duši. Pljacka iz 1918. godine, bila je prema ovome djecija igra..."

Dalje nastavlja sjecanje svog oca krvopije : "Nakon što su taoci u Šahovicima bili poklani, išao je jedan seljak iz našeg sela Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga i prereza im zile na nogama. Tako se radi volovima, nakom što ih se sjekirom oborilo, da se ne bi mogli ponovo dici, ukoliko su jos živi. Neki su u džepovima mrtvaca pronalazili komade šecera natopljene krvlju koje su kasnije jeli. Djeca su bila otrgana od majcinih ruku i sestara i pred njihovim ocima zaklata ... Muslimkanskim sveštenicima su cupali brade i urezivali krstove na celo. U jednom selu zavezali su grupu ljudi za plast i zapalili. Neki su kasnije pricali da je plamen iz zapaljenih tijela bio purpurno crven. Jedna grupa napala je jednu usamljenu kucu. Seljak je upravo gulio jagnje.Oni su imali namjeru da ga streljaju i zapale kucu, ali oguljeno jagnje im je dalo ideju da seljaka objese za noge na šljivu, jedan mesar mu je ogulio lobanju sjekirom, pazeci da ne povrijedi tijelo. Onda je žrtvi razrezao grudi. Srce je još tuklo. Mesar je golom rukom istrgao srce i bacio ga psetu. Kasnije se pricalo da ga pseto nije taklo, jer, cak, ni pseto nece tursko meso.

Ako covjek hladno pomisli, može da izgleda da nije ni bitno na koji nacin ljudi budu ubijani, i šta se poslije toga dogada sa njihovim tijelima. Ali nije tako. Upravo cinjenica da su oni pronalazili tako zaprepašcujuce nacine ubistva, da su ljude klali kao životinje, djeluje najužasnije i otkriva cijelu mracnu prošlost njihove duše ubica.

U ovoj zemlji ubistvo nije ništa zastraujuce. Na to se naucilo. Ali necovjecni nacin ovih ubistava i sadisticki užitak u tome, pobudili su otpor i jednodušnu osudu, iako se kod žrtava radilo o muslimanima ... Da nepravda bude potpuna, nisu muslimani bili oni koji su ubili Boška, nego crnogorski prvaci iz Kolašina. Moj otac je to kasnije saznao od jednog povjerljivog covjeka".

Šahovicka kapetanija bila je odmah iza Bjelopoljske. U njoj je bilo 576 pravoslavnih i 1580 muslimanskih domacinstava. U procentima Srba i Crnogoraca 26,8 a Bošnjaka 73,2. Danas tamo nema više ni jednog Bošnjaka. Poslije genocida koji je zadesio cijelu šahovicku kapetaniju, preživjeli Bošnjaci su se iselili odlazeci duboko u Sandžak, za Bosnu ili prema Turskoj. Na njihova imanja su se naselili oni koji su zlocin i pocinili, tako da danas tamo žive njihovi potomci na tudoj okrvavljenoj zemlji. Kako ništa ne bi podsjecalo na Bošnjake i Islam, Crnogorci su porušili obje džamije, prekrstili naziv mjesta Šahovice u Tomaševo dajuci mu ime po ratnom drugu Rifata Burdzevica - Trša. Kojeg li samo bestidnog postupka, a šta bi se i ocekivalo od potomaka takvijeh monstruma”.
Piše: Osman DESTANOVIC

_________________
Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe. ..Amiin!



Allahu moj ako je ovo sto zelim uraditi lose po mene, po moju vjeru, Dunjaluk i Ahiret , onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira sta to bilo, i ucini da time budem zadovoljna.Amin!
Na vrh Go down
 
POKOLJ (GENOCID) NAD BOŠNJACIMA U ŠAHOVICIMA 1924. GODINE
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bosnjacki forum :: Istorija i sve vezano za istoriju-
Idi na: